Četiri godine od smrti čovjeka koji je Formulu 1 učinio sigurnom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošle su četiri godine od smrti jedne od najzaslužnijih figura u stvaranju sigurne Formule 1. Dvanaestog rujna 2012. preminuo je Sid Watkins. 

Formula 1 prije njega bila je opasno mjesto, vozači su bukvalno bili svezani za motorčine i spremnike zapaljivog goriva. Liječnik iz Liverpoola to je krajem sedamdesetih počeo mijenjati i napravio prve korake prema vrlo sigurnom Grand Prix utrkivanju kakvo znamo danas. 

Ključna je bila 1978., kada je Watkins Bernie Ecclestoneu, tada izvršnom čelniku Udruženja konstruktora Formule 1 (FOCA), ponudio da na utrkama obnaša funkciju liječnika. 

Bernie mu je ponudio 35.000 dolara godišnje, pod uvjetom da Watkins sam sebi plaća troškove prijevoza, hotele, račune i priča se zakotrljala. 

U svojim prvim koracima Watkins je preko Ecclestonea napravio veliki pritisak na organizatore utrka da liječničke operacije na stazi, koje su se do kraja sedamdesetih svodile na šator za intervencije, podignu na višu razinu. 

Uveo je praksu da automobil sa liječnikom isprati bolide nakon starta kroz prvi krug i tako bude u prilici žurno reagirati u čestim nesrećama u toj fazi utrke. Zahvaljujući njemu helikopter za hitne intervencije postao je standardom na stazama, a liječnički tim kao obaveznog člana dobio je anesteziologa. 

Remembering Prof. Sid Watkins, who passed away on this day in 2012. #F1 pic.twitter.com/UnFROHYxrq

— Badger GP (@BadgerGP) September 12, 2016

U početku je to bila borba s nepotrebnim rizikom utrkivanja koji se u to vrijeme smatrao sastavnim dijelom sporta, pa je nailazio na tvrdoglav otpor organizatora koji su željeli uštedjeti na liječničkoj operativi. 

Tako je primjerice 1978., na startu utrke na Monzi, od strane talijanske policije bio spriječen da hitno reagira nakon nesreće Ronniea Petersona - Šveđanina su iz gorućeg Lotusa izvukle kolege vozači, no Watkinsu je dopušteno da reagira tek nakon 18 minuta - Peterson je preminuo u bolnici. 

Imao je Profesor Sid nesreću da su mu praktički na rukama umrli brojni velikani, poput Gillesa Villeneuvea i Ayrtona Senne s kojim je bio blizak prijatelj.

Uoči kobne utrke na Imoli 1994., a nakon kvalifikacija u kojima je poginuo Roland Ratzenberger, slavnom je Brazilcu savjetovao da se ostavi utrkivanja i da idu pecati, na što mu je ovaj odgovorio: “Sid, neke stvari ne možemo kontrolirati. Moram nastaviti.”

Svi znamo kako je to završilo, ali Watkinsova karijera vidjela je i jako puno pobjeda pa je tako spasio živote Gerhardu Berguer, Martinu Donnellyju, Eriku Comasu, Miki Häkkinenu, Rubensu Barrichellu i Karlu Wendlingeru.

Njegov je rad prepoznala i kraljevska obitelj pa je odlikovan titulom Viteza britanskog kraljevstva (OBE), a funkciju predsjednika FIA-inog Instituta za sigurnost u motosportu obnašao je do godinu prije smrti, 2011.