Rođen da bude brz

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bio je osmi svibanj 1982. godine. Nakon Južne Afrike, Brazila, SAD-a i San Marina, najbolje vozače Formule 1 je čekao vikend u Belgiji, na stazi Zolder. Dva tjedna ranije u kontroverznoj završnici VN San Marina, momčadski kolega Didier Pironi, je ostvario pobjedu, a on je ostao potpuno razočaran. Jer Gilles Villeneuve, ljubimac publike je bio jedan od najpoštenijih vozača u prošlosti Formule 1. Jednostavno je odustao od borbe smatrajući kako je momčadska naredba bila jasna - ostaje poredak do kraja kakav je u tom trenutku na stazi.

Pironi je razmišljao drugačije, pa se nakon utrke Gilles zakleo kako više nikada neće progovoriti s Pironijem.

Upravo je na Zolderu u jednom trenutku kvalifikacija Villeneuve pokušavao skinuti najbolje vrijeme do tada vodećeg Pironija, kada se dogodila nesreća. Jedna od onih koja je mijenjala povijest Formule 1. 

Tragedija u Zolderu

U želji da se skloni daleko bržem Villeneuveu, Jochen Mass je izabrao identičnu putanju kao i vozač Ferrarija. Gilles se pri brzini 225km/h zabio u March njemačkog vozača a njegov Ferrari je nastavio letjeti više od 100 metara. pri takvoj brzini dolazi do pucanja sigurnosnih pojaseva, pa nesretni Gilles ispada iz bolida, ostaje bez kacige. Posljednji dio nezgode je prikazan na televiziji i bila je vidljiva veličina nesreće.

Vozači su se zaustavljali pored staze, a John Watson i Derek Warwick su izvukli Gillesa od ograde. Prvi liječnik je stigao samo 35 sekundi nakon sudara, ali Gilles nije disao iako je još uvijek imao puls.
Za Enza je bio poput sina

Nesreća se dogodila u 13.52, a samo 11 minuta kasnije helikopter je Gillesa prebacio u bolnicu. U 17.40 liječnici su objavili da je izvan svijesti i pati od ozljeda vrata i glave. Da kraja večeri, stigla je informacija iz bolnice. Gilles Villeneuve je preminuo.

''Onog trenutka kada sam ugledao ovog malog Kanađanina (piccolo Canadese), u njemu sam prepoznao Tanza Nuvolarija (predratnog Europskog prvaka) i odlučio sam mu pružiti priliku'', znao je reći Enzo Ferrari koji nije krio činjenicu da je Gilles bio njegov miljenik.

Upravo je dolazak Gillesa Villeneuve-a u Ferrari, vratio malo u "život" gazdu Enza, koji se nakon smrti sina Dina i mladog britanskog vozača Petera Collinsa, odlučio odmaknuti od staze, točnije nije želio previše se emotivno povezivati s vozačima. Ali je Gilles sve promijenio. Jer Gilles je bio takav, iako će mnogi reći kako se u Formuli 1 zadržao relativno kratko da bi postao legenda.

U njegovom slučaju brojke nisu važne

Jer u 67 utrka koliko ih je odvozio, Gilles je ostvario tek šest pobjeda, dok je najbliži naslovu prvaka bio 1979. godine kada je osvojio drugo mjesto u ukupnom poretku. Međutim, nekada suha statistika, brojke, posebno u ovom sportu ne moraju biti pokazatelj kakav je bio neki vozač. Jednostavno, bilo je onih koji i vjerojatno će ih biti u budućnosti koji su svojim načinom vožnje, ponašanjem na stazi, privatnom životu osigurali status "posebnih". Jedan od njih je svakako Gilles Villeneuve.

''Ako tražite novog svjetskog prvaka, ne gledajte dalje od ovog tihog i uvjerljivog mladića'', za The Times je o prvom Villeneuveovom nastupu pisao John Blundsen koji je gledao Gillesa na VN Velike Britanije na Silverstoneu 1977. godine, nakon što je Gilles osvojio tek jedanaesto mjesto.

Na snijegu i ledu stekao iskustvo

Zanimljivo, Gilles F1 vozača nije počeo kao recimo mnogi u kartingu, već je svijet brzine upoznavao u rodnom Quebecu vozeći snowmobile!

U Kanadi su te utrke vrlo popularne, a Gilles je bio sjajan vozač.

''Svake zime vozili smo snowmobile na ledu preko 150 km/h. Ta čuda su se strašno klizala, što me je naučilo dobro kontrolirati bolid. Vidljivost je bila očajna! Ako ne vodiš utrku, ne vidiš apsolutno ništa od snijega koji pršti na sve strane. Tamo sam naučio reagirati na vrijeme i uopće nisam imao brigu za vožnju po kiši'', govorio je Gilles koji će svoju prvu pobjedu u nekoj kategoriji auto sporta ostvariti upravo po kiši. Radilo se o Formuli Atlantic 1975. godine.

Tih godina, povremeno bi u toj seriji nastupali vozači poput Jamesa Hunta, Jean-Pierrea Jariera, Riccarda Patresea, Patricka Depaillera, Jacquesa Laffitea, Didiera Pironia i Vittoria Brambille. Jedan od njih, slavni James Hunt je rekao svojim ljudima, kako postoji jedan sjajan vozač koji zaslužuje priliku u Formuli 1. Dobio je priliku u McLarenu, ali samo jednu utrku.

McLaren neće, hoće Ferrari

Teddy Mayer i momčad McLarena nisu bili spremni riskirati, ali zato jeste Ferrari čiji vozač Gilles postaje naredne 1978. godine. Točnije već je krajem 1977. godine uspio odvoziti dvije utrke za slavnu momčad, u Kanadi i Japanu. U Japanu se sudario s Ronniejem Petersonom koji je lansirao Villeneuveov bolid u zrak. Bolid je sletio u publiku koja se nedozvoljeno nalazila uz stazu. Nastradali su jedan od gledatelja i jedan sudac, a deset ljudi je povrijeđeno.

Međutim, niti u Ferrariju (gdje je došao kao zamjena za Laudu) stvari na početku nove sezone nisu išle onako kako su mnogi očekivali. U prvih pet utrka, Gilles je upisao čak četiri odustajanja. Međutim, malo po malo, Gilles je bio sve bliže postolju. U Belgiji je četvrti, u Austriji već treći, dok je na kraju sezonu u svojoj Kanadi pobjednik.

''Pobijediti na velikoj nagradi je neopisiv osjećaj. Pobijediti po prvi put doma, e to je nezamislivo. Ovo je najsretniji trenutak u mom životu'', govorio je nakon utrke presretni Gilles koji će sve svoje kvalitete potvrditi naredne godine.

Povezao je dvije pobjede, u jednom trenutku je čak i vodio u poretku, ali je na kraju uz trijumf u Americi, bio drugi ukupno iza momčadskog kolege Jodyja Schecktera. Možda je mogao biti i prvak, Da recimo nije poštovao momčadske naredbe, ali Gilles nije bio takav tip vozača. Ovako je sezonu završio na drugom mjestu, samo četiri boda iza Schecktera. Premda nije osvojio titulu, osvojio je srca svih navijača. Neke od utrka iz tog perioda su bile posebna priča.

Utrke za povijest

Recimo, žestoki duel mogli bismo reći skoro filmski, Gillesa protiv Rene Arnouxa, kada su u posljednjim krugovima utrke za VN Francuske nekoliko puta izmjenjivali pozicije uz mnoštvo kontakta. Pa nastup na VN Nizozemske na kojoj je potvrdio svoju teoriju po kojoj je bolje zbog istrošenih guma izletjeti sa staze dok si u vodstvu, nego otići u box na promjenu i završiti šesti.

U u Zandvoortu je ostao bez lijeve gume, ali se na tri gume vratio u boks, inzistirajući da mu stave novu gumu, no to je bilo nemoguće. Nakon toga pretkvalifikacije po kiši na VN Amerike kada je bio brži od Schecktera ni manje ni više nego 11 sekundi. 

''Užasno sam se prestrašio tog dana. Mislio sam da sam najbrži. Ali onda sam vidio Gillesovo vrijeme i još uvijek ne razumijem kako je to bilo moguće. Jedanaest sekundi!'', govorio je Scheckter. Takav je bio Gilles. U svakoj utrci do kraja žestoko, uvijek je išao maksimalno, ali nikada nekorektan. Legenda kaže kako su u Ferrariju morali izrađivati posebno ojačani mjenjači jer je Gilles znao biti brutalan.

Trostruki svjetski prvak Jackie Stewart je jednom prilikom izjavio: ''Gilles je imao naviku tjerati bolid preko svojih mogućnosti i to je bilo u potpunoj suprotnosti sa Fangiovom teorijom da moraš pobijediti s najmanjom mogućom brzinom. Gilles bi često uništio auto radije nego da se jedva dovuče do cilja i pobjedi.''

Veliko slavlje u Monacu

I nije to sve kada se piše i priča o Gillesu. Recimo, 1981. godine je također ostvario dvije velike pobjede. Jedna je bila u Monacu koju je osigurao pet krugova prije kraja. Nije to bila obična pobjeda, bio je to povijestan dan jer je to bila prva pobjeda turbo motora, u boksu Ferrarija su mehaničari od sreće plakali. Tri tjedna kasnije odradio je fenomenalnu vožnju u Španjolskoj. Koja je okarakterizirana u medijima kao najbolja u posljednjih deset godina.

Za Gillesa se tvrdilo kako može po kiši voziti zatvorenih napamet, što je recimo potvrdio vozeći u Kanadi s uništenim prednjim spojlerom koji nije otpao nego mu je blokirao pogled. Ali nije želio u boks, jer je u cilju bilu zadržati poziciju koju je imao u tom trenutku.

''Volim Villeneuvea onakvog kakav je, s njegovim ekscesima i rizicima koje preuzima i načinom na koji oduševljava publiku. Kažete da pravi greške, ali tko u Formuli 1 ne pravi greške? Kada vozač dospije na naslovnicu Timea koji se proda u 7 i pol milijuna primjeraka, to znači da vrijedi nešto'', znao je reći gazda Enzo.

Najbrži vozač u povijesti

Iako je kompletna momčad Ferrarija podbacila 1981. godine s jako slabim bolidom, u sljedeću 1982. godinu Gilles je ušao kao kandidat za naslov. San da će postati svjetski prvak nestao je tog 8. svibnja.

''Moja prošlost je označena tugom za ocem, majkom, bratom, sestrom, ženom... moj život je pun tužnih sjećanja. Osvrnem se i vidim svoje voljene i među njima vidim lice ovog velikog čovjeka - Gillesa Villeneuvea'', govorio je od bola uništeni Enzo Ferrari. Jody Scheckter je prilikom posljednjeg ispraćaja najbolje opisao Gillesa Villeneuve: ''Prvo, bio je najbrži vozač u povijesti automobilističkih utrka. Drugo, bio je jedinstven čovjek. Ali nije nestao. Sjećanje na ono što je napravio, što je postigao, će zauvijek ostati.''

''Sretan sam što sam vozio u vrijeme kada su bolidi postali sigurniji, jer bih, vjerojatno, kao i on, dosad bio mrtav. Kao i tata, uvijek guram do krajnjih granica. On bi bio sretan što sam postao vozač, jer to je bio i njegov san'', istaknuo je jednom prilikom njegov sin Jacques koji je 15 godina nakon očeve smrti napravio ono što nije Gilles. Osvojio je naslov svjetskog prvaka.