Mercedesova legenda
40 godina velike stodevedesetke!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prije četiri desetljeća novinarima su pri prvom susretu sa kompaktom koji je nosio trokraku zvijezdu rekli: Tko želi putovati daleko i auto cestama, nudimo mu Mercedes 500 SE. Tko želi živjeti udobno i brzo, za njega imamo Mercedes 380 SEC. No, tko želi živjeti po mjeri današnjeg vremena, izabrati će upravo Mercedes 190! Istina, voziti će pola metra kraći i 100 KS slabiji automobil, ali i naš najmanji automobil izrađen je po uzoru na veću braću. Za to jamči trokraka zvijezdu na nosu!
Pročitajte još
Zapravo je sama povijest tog kompakta puno kompliciranija i seže još u šezdesete kada je Ludwig Kraus bio zadužen za projekt interno označen kao W118, piše Marijo Zrna u Reviji Hrvatskog autokluba.
Prvi narodni Mercedes
Bila je to prva ideja kompaktne klase, gdje se intenzivno razmišljalo još o četverocilindarskom agregatu u sprezi s prednjim pogonom. Da je prihvaćena, Krausova ideja tada bi u Mercedesovom proizvodnom programu označila pravu revoluciju.
Stvar nije realizirana pod znakom trokrake zvijezde, već u znaku četiri isprepletena prstena. Tajna je u činjenici da je 1964. Mercedes prodao za 300 milijuna DEM Auto Union Volkswagenu, a u paketu odlazi i Kraus s tim projektom koji 1968. zaživljava kao Audi 100. Već 1973. na salonu automobila u Ženevi pala je odluka šefova Mercedesa da se krene u razvoj treće linije marke, prvog kompakta u povijesti i na neki način prvog „narodnog“ Mercedesa.
Bilo je to netom pred izbijanje velike naftne krize u kojoj je cijena nafte skočila za 400 posto i time se logično nametnuo problem da će biti teško prodavati automobile s velikom potrošnjom goriva kao što je to radio Mercedes. Osim toga, Mercedes je želio daljnju ekspanziju prema kupcima mlađima od 30 godina i koji su po prvi puta kupnjom tog kompakta trebali postati kupci marke.
Zadatak je bio jednostavan
Naravno, Mercedes je računao i na mogućnost da novi kompakt bude idealni drugi auto u obitelji, uz naravno već jedan veći Mercedes kojeg vlasnici posjeduju. Projekt je 1974. dobio i službenu oznaku W201, ali vodio se interno kao projekt Ushido. Važno je naglastiti da se u samom startu Mercedes odlučio za kombinaciju motor sprijeda, pogon straga. Glavni razlog bio je veća prostornost u tom automobilu, a u smjeru vožnje ugrađen motor dozvoljavao je konstruktorima i kombinacije ugradnje različitih motora i mjenjača.
Zadatak je bio jednostavan: sve esencijalne vrijednosti većih Mercedesa koncentrirati u još boljem tehnološkom izdanju u malom kompaktu čija udobnost i dugotrajnost nije smjela doći u pitanje. Predviđena je trovolumenska karoserija u isključivo samo jednoj formi – limunzina s četvora vrata! Već 1978. krenule su prve testne vožnje. Mercedes je testirao čak osam osnovnih principa stražnjeg ovjesa u 70 različitih varijanti, a od čega je trećina seriozno testirana i u praksi. Samo jedno testno vozilo tada je koštalo oko 400.000 DEM! Cijeli projekt je u konačnici uključujući i dodatne proizvodne kapacitete u Stuttgartu i Bremenu koštao preko 2 milijarde DEM.
Preko 5 milijuna testnih kilometara napravljeno je kako bi se svi dijelovi kompaktnog Mercedesa uštimali do najzadnje sitnice. Posebno se računa vodilo i o aerodinamici, gdje je koeficijent otpora zraka od tadašnjih 0,33 bio dovoljan za titulu najaerodinamičnijeg serijskog Mercedesa do tada!
Obaranje rekorda
Veliko panoramsko staklo čistio je samo jedan brisač sa kompliciranim zglobnim mehanizmom i skriven ispod ruba poklopca motora. Vodilo se računa čak i o aerodinamičnom optimiziranju plastičnih poklopaca naplataka koji su trebali osigurati vrtloženje zraka za hlađenje kočnica.
Vrhunska tehnika, sigurnost i kvaliteta Mercedesa koncentrirani su prvi puta u kompaktnom automobilu. Bez kompromisa i bez uskraćivanja! U prosincu 1982. Baby Benz predstavljen je javnosti, a kompaktna limunzina srednje klase pozicionirana je ispod E, S i SL klase. Čista klinasta karoserija izrađena od galvaniziranog čelika predstavila je nove dizajnerske smjernice marke koje je realizirao Bruno Sacco. Sacco je u potpunosti odustao od kroma okruživši karoseriju poliuretanom otpornim na manje udare.
Mercedes 190 imao je potpuno novo podvozje, s inovativnim multilink nezavisnim stražnjim od 50 posto u odnosu na stare motore. Vrhunac motorne ponude je 190 E 2.3-16, prepoznatljiv na prvi pogled po stražnjem spojleru.
Za agregat te obiteljske jurilice Mercedes je pomoć zatražio od britanskog Cosworth Engineeringa, a 185 KS bilo je dovoljno za brzinski maksimum od 225 km/h. Kasnije je motor nabildan na 200 KS. Potencijal je ubrzo dokazan na stazi Nardo obaranjem više različitih rekorda.
Neznatne dizajnerske korekcije
No DTM natjecanja tražila su više od toga. Evolution I i Evolution II nudili su vrhunac performansi u kompaktnoj klasi uopće na tržištu. Suradnja inženjera Coswortha, Mercedesa i AMG-a rezultirala je sa 204 odnosno 235 KS! Za američko tržište Mercedes je pripremio dva posebna specijaliteta: 190 D 2.2 i 190 E 2.3. Mercedes je tijekom idućih godina vršio neznatne dizajnerske korekcije i tehnička dotjerivanja.
Proizvođač 1985. predstavlja 190 D 2.5 sa pet cilindara i 90 KS, a odmah potom i šestcilindarski benzinski surogat 190 E 2.6 sa 166 KS. Kompaktna klasa 1987. otišla je zahvaljujući Mercedesu još jedan korak naprijed. Na salonu automobila u Frankfurtu predstavljen je tada 190 D 2.5 Turbo sa 122 KS. Godinu kasnije silazak milijuntog primjerka Baby Benza dokazao je uspješnost i opravdanost kompaktne klase.
U liniju W201 Mercedes je ugrađivao ukupno čak 23 benzinska motora sa 4 i 6 cilindara te 7 dizelskih motora sa 4 i 5 cilindara. Svi oni koristili su samo jednu raspoloživu karoseriju limunzine sa četvora vrata! Svoj doprinos atraktivnosti linije dali su i AMG, Brabus, Carat Duchatelet, Lorinser… Čak je 1992. zaživio i projekt 190 E Elektro. Angela Merkel, tada ministrica u ministarstvu za žene i djecu, podijelila je ključeve testnih vozila.
Električni 190
Električni 190 pokretao je elektromotor snage 44 KS i imao je radijus kretanja do 150 km. Na toj bazi inženjeri su još testirali kasnije hibridni pogon i pogon gorivim ćelijama. Mercedes 190E 2.0 sklapao se od veljače do rujna 1993. i u Južnoj Africi od dijelova dovezenih iz Njemačke.
Svakako najinteresantniji detalj bio je pokušaj kloniranja u Sjevernoj Koreji. Diktator Kim II Sung slavodobitno je 1987. najavio proizvodnju domaćeg automobila u zemlji gdje auto industrija nikada nije postojala. Kaengsaeng 88 poznat i kao Pypngsang 4.10 bio je naziv vrlo jeftino izrađenog klona Mercedesa 190.
Kimovo obećanje narodu koji je imao jedva za kruh, rezultiralo je sa tek par proizvedenih prototipova. Mercedes 190 proizvodio se između 1982 i 1993. godine, a u tom periodu je producirano ukupno 1.879.629 primjeraka. Čak 47 posto prodano je u inozemstvu, od čega 10 posto u Americi. Udio dizelaša u prodaji Baby-Benza iznosio je svega 33,6 posto. Nasljednik prvog Mercedesovog kompakta oznake W202 bit će konačno i službeno označen kao C klasa!
