Jeste li ikada vidjeli ovaj Volkswagen?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zovu ga Fridolin. Neslužbeno ime od milja postalo je u međuvremenu sinonim za Volkswagen Typ 147 Kleinlieferwagen, vozilo koje je nastalo po direktnoj narudžbi njemačke Bundespost daleke 1962.

Naime, čelni ljudi njemačke pošte tada su pristupili čelnicima VW-a s idejom da im ovi naprave manji i jeftiniji dostavni auto, jer popularni VW Transporter (Typ 2) nije bio pogodan za dostavljanje pošte u uskim ulicama, a i bilo je prilično skupo imati ga na rutama gdje je broj pisama i paketa bio premaln da bi opravdao upotrebu kombija.

Novi auto morao je biti rudimentaran i jeftin za proizvodnju i održavanje, lak za uporabu i veoma praktičan u vožnji – što ljudima iz VW-a nije bio problem. Naime, standardi sigurnosti u to doba nisu bili kao danas, pa se VW u projektiranju Fridolina okoristio već postojećim limenim panelima (najbolje se vidi straga gdje je Typ 147 uzeo sve od kombija Typ 2), a čvrstinu cijele konstrukcije osiguravala je činjenica da je Fridolin napravljen na bazi VW Karmann Ghia i to kabriolet verzije ovog prekrasnog kupea na osnovi Bube. Prednji farovi bili su sa limuzine Typ 3 (VW 1500).

Kleinlieferwagen je bio pravo frainkensteinovsko djelo- njegova vrata su bila klizna, veliko panorama staklo osiguravalo je odličnu vidljivost poštaru koji je Fridolina „dužio“, a neobično visok krov bio je posljedica zahtjeva Bundesposta da vozač ne mora skidati poštansku kapu pri vožnji i ulazu i izlasku iz vozila. Sam nadimak Fridolin došao je iz zezancije, jer je nekoga ovaj smiješno proporcioniran auto podsjećao na starog Fridolina.

Neophodni alat za održavanje i popravku motora nalazio se u posebnom boksu ispod suvozačevog sjedala, a poštari tadašnje Bundespost bili su osposobljeni za sve vrste popravki Fridolina.

Uskoro će Fridolin postati veoma čest prizor, uobičajeni poštanski auto u Njemačkoj, a s dužinom od tek nešto manje od 4 metra i povišenim krovom, te niskim podom, postat će praktično predak današnjih dostavnjaka gradske orijentacije. Inače, bio je pokretan klasičnim Bubinim boxer motorom 1192 cc sa 34 KS, te sadržavao čitavu mehaniku tada najpopularnijeg svjetskog automobila, što je održavanje činilo još jednostavnijim i jeftinijim.

U međuvremenu je i švicarska Swiss Post PTT (Pošta, telefon, telegraf) zatražila od VW-a svoju verziju Fridolina  –s jačim 1,3 motorom i disk kočnicama na prednjim kotačima, a u narudžbu se uključila i Lufthansa, koja je simpatično neuglednog Fridolina koristila kao pomoćno vozilo na pistama njemačkih aerodroma („Follow me“).

Među klasicima VW-a najčešće ćete danas naići na VW Bubu (Typ 1) ili VW Transporter (Typ 2), a ovaj simpatični  poštanski auto dugo vremena ostati će neželjeni klasik.Većina je propala nakon što ih se Bundespost riješila (do kraja sedamdesetih većina će završiti na otpadima), tako da je od ukupno 6139 proizvedenih Fridolina u periodu između 1964. I 1973. godine danas u voznom stanju tek njih par stotina.