Vrijeme je da se krene
Sjećate li se slogana ''Mostar - grad za pješaka''?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Gradsko vijeće je tu. Pred njim su nagomilani problemi koje je Mostar vukao godinama i koji su stajali u procjepu između želja i mogućnosti, legalnog i nelegalnog, potrošenog i ostvarenog. Jedan od najvećih je Mo Parking, kako se službeno zove tvrtka koja je trebala gospodariti mirujućim prometom u najvećem hercegovačkom gradu.
Problem parkiranja u Mostaru nije od jučer. Specifična konfiguracija, stara infrastruktura i način građenja, pogotovo u starijim dijelovima grada, zauzete parking površine u novijim dijelovima grada, nelegalna gradnja i neki novi oblici neurbanog ponašanja, kao i čudna urbanistička politika pri izdavanju dozvola za novogradnju, doveli su do kaosa u kojem je enormno povećan broj automobila, u skladu s novim potrebama i mogućnostima samo jedna stavka.
Mostar je infrastrukturno, s gledišta parkinga, prespavao zadnjih 30 godina. Pokušaj da se veliki problem riješi zapeo je prije desetak godina na ambicioznom "računu bez krčmara" zvanom Mo Parking, koji se razbio o hridi političkih i interesnih grupa kakvih je u gradu uvijek najmanje dvije, ali je i sam otpočetka bio sve samo ne konsenzusom svih utvrđen projekt. Nedostatak potpore Gradskog vijeća, kojeg dugo nije bilo, samo je jedan od nedefiniranih elemenata postojanja Mo Parkinga u zamišljenom obliku.
Nedefinirane zone parkiranja, pogotovo stanje na terenu koje je u svakom pokušaju zbrajanja davalo manji broj od potrebnog za parkiranje samo onih koji stanuju u gradu, zatim nemogućnost da se već postojeći parkinzi sa sustavom naplate objedine u jedan sustav zajedničke tvrtke (opet privatni interesi podignuti na višu potenciju) već su sami po sebi golemi problemi, ali nisu bili jedini.
Kampanja "Grad za pješaka" bila je bizarna u situaciji u kojoj se činilo da malo tko vjeruje u nju samu. Čak i kad su po gradu postavljeni aparati za naplatu parkinga, čak i kad je sustav stavljen u pogon, bilo je samo pitanje dana kada će sve stati. Jer, nit' je bilo konsenzusa, niti naznake bilo kakvog dogovora u zajedničkom smjeru.
Mo Parking je krenuo u avanturu koja će završiti fijaskom u kojem će imenovani direktor i djelatnici okolo moliti za spas poduzeća koje nije pošteno ni započelo s radom. U isto vrijeme nije se znalo tko ima pravo kažnjavati nesavjesne vozače, jer je MUP odbijao odgovornost, a Mo Parking nije imao nadležnost. Ili obratno, tko će ga više znati.
U jednom trenutku kao spomenik toj avanturi ostala su stajati tri ganc nova pauka marke DAF, koji su plaćeni, kao i čitav projekt uvođenja aparata za naplatu i nadzora, "suhim zlatom". Samo dodatna sredstva iz kredita Svjetske banke za nadogradnju sustava, iz kojeg su i povučeni novci za spomenute paukove, iznosila su 4 milijuna dolara. Kamioni dovučeni iz Laktaša ostali su do dan danas stajati na mostarskoj buri, kiši i suncu.
Nakon 11 godina muke, parking u Mostaru i dalje je u kaosu. Naplata parkinga nalazi se pred gradskim vijećnicima kao zadatak koji će se morati sprovesti, jer grad se guši u kaosu i neredu po ovom pitanju. No, već vidimo i dodatna pitanja bez kojih se ne može dalje – tko je trošio i koliko novca do sada, što je plaćeno, a što dobiveno i postoje li konkretni krivci za neuspjeh?
Saznajemo da sustav i nakon toliko godina funkcionira. Uz mala dotjerivanja već sutra aparati za naplatu parkinga mogu krenuti u rad, ali prije toga treba se definirati kako će se parking regulirati građanima, a kako onima koji u grad dolaze. Trebat će se definirati broj parking mjesta i koliko ih je na raspolaganju i koliko ih može biti uskoro na raspolaganju. Zapravo, trebat će se još jednom prevrnuti sve, otpočetka. A upravo to je najveći problem.
Bude li Mostar sa Mo Parkingom išao još jednom otpočetka mogli bi izviriti svakojaki kosturi iz ormara, pojaviti se repovi i zaostaci slavne prošlosti. Da ne kažemo da uvođenje reda podrazumijeva još rušenja nelegalnog i vraćanja grada u neka ranija stanja. I tu ne bi smjelo biti iznimke.
I nije to sve.
Glavno je pitanje koliko smo danas spremni čačkati po raznim mečkama? Ne građani, nego prije svega Gradsko vijeće u ovakvom sazivu, gradonačelnik i čitava gradska uprava. Za početak, hajde neka nam netko kaže u kakvom su stanju ona tri DAF pauka. Jesmo li ih platili da ih više nikad ne upalimo? Jesmo li bacili pare po tko zna koji put? I tko je za to kriv?
