Stvarno, imaju li auti na struju šanse kod nas?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ne znam koliko ste „unutra“ što se tiče električnih automobila, ali sada, u vrijeme kada se svaki veliki proizvođač automobila odlučio elektrificirati barem dio svoje game, vrijeme je da malo razmislite o tome. Mreže punjača i brzih punjača grade se na Zapadu sve više i više, no izvjesno je da će i tamo sve više automobila na struju uzrokovati određene poteškoće, prije svega infrastrukturne.

Ispit za živce

Jedna od osnovnih prednosti automobila koje pogone motori na benzin, odnosno naftu, je lakoća punjenja. Ne treba vam ni par minuta da na jednoj od brojnih benzinskih crpki učas napunite rezervoar i krenete dalje, na put duži od 1000 kilometara do idućeg tankanja. Kako, dakle, stoje stvari sa strujom? Iako su brzi punjači postali prilično brzi, čekanje od pola sata da se baterije dovoljno napune izgleda kao čitava vječnost naspram tankanja goriva.

Jezikom Formule 1 – dok se električni auto napuni u boksu utrka je već praktično gotova. Drugim riječima – zamislite kolike gužve će stvoriti stotine automobila koji u redu čekaju na brzo punjenje! Zamislite kako će se promijeniti doimanje slobode koju nam je dao automobil na fosilno gorivo – onaj osjećaj kada ga napuniš i voziš i do Beča, bez da se sekiraš oko toga da moraš stati negdje usput samo da bi napunio auto energijom.

Anatomija jedne varljive autonomije

I zamislite koliko prostora i infrastrukturnih problema će izazvati gradnja na stotine, na tisuće brzih punjača u gradovima! Da bi se zadovoljile potrebe sve više rastućeg segmenta električnih automobila morat će se iznova planirati čitava gradska infrastruktura, jer u protivnom neminovne će biti gužve, nervoza i veliki broj zaustavljenih automobila u prometu – onih koji su ostalu bez struje u baterijama dok su tražili pogodno mjesto za punjenje!

Supercharger | Tesla

Supercharger, the world's fastest electric vehicle charging network. Learn where to locate Superchargers, plug in for 30 minutes and be on your way.

Lijepo izgleda priča o tome da će svaka tvrtka koja ima električne aute imati vlastite „boksove“ s punjačima, lijepo zvuči k'o zlatne kašike i 100.000 radnih mjesta, ali ako sve stavimo u kontekst parkinga i nedostatka mjesta za parkiranje u gradovima, čepova i gužvi u realnom prometu jednog grada, tko garantira da će auto s autonomijom od par stotina kilometara, u uvjetima ljetne vožnje, s upaljenom klimom, uspjeti otići, obaviti posao i vratiti se nazad o jednom trošku? Nitko!Vidite li i vi čepove jer se netko malo zaigrao, pa ispitivao u sred špice koliko auto može bez punjenja? Pa kad se krene pravdati da je baterija izgleda malo oslabila, sa 35 posto mu sletila na 1 posto u pola minute! Svi koji imate mobilni telefon znate za ovu pojavu nakon godinu i kusur posjedovanja  aparata, a koja se obično prvo dogodi ljeti.

Imedžin d jalija!

Zamislite kada električna auta dosegnu brojku od više od pola auta u prometu – kako će se i gdje svi oni puniti? Kod kuće, preko noći? Hmm...lijepo zvuči, ali nema svatko kuću i garažu u kojoj bi punio auto. Zamislite stanare zgrade od, recimo, 14 katova. Kako će oni napuniti automobile na kućnoj utičnici?

Dva su načina i oba izgledaju šašavo – prvi je da se posebno izvedu priključci na parkingu, gdje bi svako parkirno mjesto imalo svoju utičnicu. Jednog dana možda i brzu. Iako je u Mostaru teško zamisliti bilo kakvu!

No, takva auta na parkingu su prilikom punjenja zapravo ranjiva – tko smeta slučajnom prolazniku da iz čiste zlobe jednostavno izvuče utičnicu ili ukrade kabel? Samo da bi vlasnik automobila sutra ujutro shvatio da mu se auto uopće nije pripunio, jer su pijani dripci povadili sve kablove! Ili je netko zalijepio žvake na utičnicu, ili je utičnica prelijepljena naljepnicama s motivima navijačkih grupa, ili je netko jednostavno iskrivio nešto ili razvalio što se razvaliti moglo?

Ne'š se ti naspavat' u ovom gradu

Zamislimo li i alarme koji će vam javiti na mobilni telefon da netko čačka oko vašeg auta, od spavanja, bome, često neće biti ništa. Drugo rješenje za zgrade je da svi pune negdje iz prizemlja – ali zamislite onda gužvu oko tih punjača i razvučene kablove oko zgrade! Treća mogućnost je nekako popeti auto na, recimo, trinaesti kat, tamo gdje stanujete, pa ga ujutro kad se napuni, jednostavno vratiti natrag.

Dakle, oni s kućom i garažom u podnožju zgrade mogli bi biti u velikoj prednosti što se tiče posjedovanja električnog automobila, ali što će oni koji stanuju u soliterima bez garaža? Zamislite jedan Mostar, koji je i sada infrastrukturna noćna mora, zamislite da sutra odjednom netko ukine sve aute na fosilna goriva – kako bi funkcioniralo punjenje u ovom gradu? Čak i da preko noći, nekim čudom, Grad izgradi na stotine punjača, koliko naša vozačka i kultura življenja obećava mirnih i urednih punjenja?

U gradu u kojem sve strada, uključujući parking – metre, stubove rasvjete, radare, kamere, mladice stabala i prometne znakove, što mislite – koliko dugo će trajati svi ti punjači prije nego ih vandali razvale? Zamislite, molim vas, kupili ste auto na struju, stanujete na, recimo, šestom katu zgrade oko koje je uvijek mrak, gužva i auto na autu. Gdje ćete ga, pobogu, puniti dok mirno spavate?

Majstori, majstori...

I još jedna stavka – većina vlasnika polovnih automobila i dan danas u nas muku muči s majstorima, a poseban je uspjeh kad vas povežu s dobrim električarem. Zamislite sutra, ako električna auta postanu stvarnost i kod nas, pa dobar električar postane zlata vrijedan, a ovi klasični majstori ostanu bez mogućnosti da vas, uz čast časnim izuzecima, lampaju na pumpama za vodu i gorivo, raznim crijevima i bošpumpama!

Zamislite svijet u kojem će većina lokalnih majstora zatvoriti radnju jer neće više imati kome popravljati sve te masne dizelaše sa stotinama tisuća kilometara na satu, a u automobile se više bude razumio mali od frenda, onaj koji je završio „fakultet za kompjutere“, nego onaj koji je godinama u garaži opravljao što se opraviti može? Zamislite majstorske radionice bez ulja i bez lovačkih priča?

Postaje li auto potrošan kao mobilni aparat?

I zamislite kad vam kažu ti malci – ne isplati ti se ovo raditi, crkla ti je baterija i centralna jedinica ti je kraju, displej ti je ozbiljno otišao – baci ovo, kupi drugo! Noćna mora na vidiku? Da, reći ćeš, ali daleko joj lijepa kuća, živio moj turbo – dizel! I moj majstor koji uvijek kaže – ma, zakrpit ćemo ga nekako, jebem li ga!

I tako, čini se da, uz svesrdnu pomoć veoma inertne vlasti, ovdje kod nas električni automobili i nemaju za sada neku budućnost. No, doći će dan, neće proći još puno, a dizelaši i benzinci postat će sve rijeđi i rijeđi, pogotovo ako Zapad nastavi kako je krenuo. Danas, sutra, sve više polovnih sa Zapada bit će auti na struju.

A tek tada kreće glavni problem – koliko će se isplatiti kupiti polovnjak kojem je baterija već pet godina stara? Koliko će se isplatiti ugraditi novu i koliko će uopće e - auta, zapravo trajati? Hoće li se kupovati i bacati sezonski kao i mobiteli? Kako će se uopće ponašati kao polovnjaci i hoće li imati smisla kao i polovni mobiteli? E, to je već jedna druga priča...