Thierry Sabine, tvorac relija Dakar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Scena kao iz filma. Pješčana oluja se smirila. Negdje na vrhu dine nazire se lik. Trkački kombinezon, malo duža plava kosa, brada stara jednu sedmicu i motorola u ruci. Na vezi je na svima, svima kojima treba pomoći, jer on je organizator, on je tvorac relija koji se nekada zvao Pariz - Dakar, danas poznatiji samo kao Dakar.

"Deset minuta prije polaska, natjecatelji ne znaju kamo idu, ali znaju da ću biti tamo ako se nađu u problemima. Ja sam poveznica između ovog relija i sudionika. Neki od njih me čak zovu i Bogom - i sviđa mi se to", znao je reći Thierry Sabine koji je 1977. godine na reliju Abidjan-Nice prošao pravi pakao.

Na svojoj Yamahi 500XT izgubio se u pustinji Tenere u Libiji. Brzo je ostao bez goriva pa je bauljao bez vode i hrane. Spasio ga je organizator utrke koji je unajmio helikopter i krenuo u potragu. Našao ga je na izmaku snaga.

"U jednom trenutku sam shvatio koliko je moja situacija teška. Kompas, satovi prema kojima sam se ravnao su bili uništeni već dva dana. Dva dana i dvije noći izgubljen u pustinji, pod Suncem koje me počinje tjerati da izgubim razum. Potpuna odsutnost sjene počela je stvarati svojevrsni osjećaj klaustrofobije", pričao je godinama kasnije Sabine koji je skupljajući kamenice napraviti križ kako bi ga lakše uočile spasilačke ekipe.

Od trenutka kada se našao u helikopteru, prevozeći se do Alžira, gledajući nepregledne pješčane dine, Sabine će doći na ideju. Za mnoge u tom trenutku suludu. Zamišljao je kako bi bilo organizirati reli koji je ići od Pariza, preko Sahare do Dakara. Reli dug 10.000 kilometara. Dok su mnogi njegovu ideju proglašavali ludom, Sabine nije odustajao.

"Pustinja mi je dopustila da preživim. Pustinja će me uvijek podsjećati na to koliko malo nas dijeli između života i smrti", govorio je Sabine koji je bez obzira na poveći broj skeptika, iza sebe imao i dosta onih koji su se bili spremni upustiti u avanturu. Tako se 26. prosinca 1978. na pariškom trgu Trocadero našlo 182 natjecatelja, spremnih krenuti u nešto sasvim novo, a Sabine im se obratio riječima:

- Još uvijek imate vremena odustati, jer kasnije nema povratka i nemojte se izvlačiti da vam nisam rekao. Dao je znak za start te je službeno započeo prvi Dakar, najzahtjevniji i najprestižniji reli na svijetu. Tehnologija je u tom trenutku bila nešto sasvim drugo u odnosu na ovu današnju. Tehnička potpora je bila minimalna. Umjesto suvremene navigacije koju imaju danas, natjecatelji su se služili kartama i kompasima, zvijezdama. Velika avantura je dobila i svoje pobjednike.

Na cilj su 14. siječnja 1979., kao pobjednici, u Dakar stigli Cyril Neveu na Yamahi XT 500 te posade Alain Génestier – Joseph Terbiaut – Jean Lemordant vozeći Range Rover i Jean-Francois Dunac – Jean-Pierre Chapel – Francois Beau u Pinzgaueru, svi Francuzi. Od tog trenutka reli Paris – Dakar je iz godinu u godinu rastao, privlačio avanturiste iz cijelog svijeta, profesionalne vozače, trkače, ali i poznate zvijezde, ne samo iz svijeta sporta. Svaka godina je bila priča za sebe, s pobjednicima, gubitnicima, nesrećama, pogibijama. Već od prvog dana dakarski je rally postao mitska utrka, pravi fenomen suvremenog društva.

Thierry Sabine je sve to nadgledao, kao pravi vođa i organizator gledajući događaje iz zraka tj. helikoptera i tražeći zaostale i izgubljene, pomažući im na ovaj ili onaj način.

Sabine je bio diplomirani direktor marketinga i oglašavanja, ali je auto – moto sport imao prednost. Ipak, svoje sjajne vještine odnosa s javnošću je maksimalno koristio u slučaju Dakara koji će postati jedan od najvažnijih događaja u svijetu sporta uopće, za koji će se kasnije mnoge tv kuće prije svega francuske boriti kako bi dobile ekskluzivno pravo prijenosa, snimanja.

Sam Sabine nastupao je sve do početka Dakara u različitim serijama na četiri i dva kotača. 1974. osvojio je francusko prvenstvo u GT-u, nastupao je na utrkama 24 sata Le Mansa, među prvim utrkama koju je organizirao i kreirao bila je ona iz 1974. godine, enduro Touquet koja je nakon njegove smrti postala klasik "Thierry Sabine". 1978. je pokrenuo motociklističku utrku Croisiere Verte. Nažalost, 14. siječnja 1986. godine, u pustinjskoj oluji se srušio helikopter u kojem je bio Sabine zajedno s četiri suradnika. U helikopteru su bili pjevač Daniel Balavoine, novinar Nathalie Odent, pilot François-Xavier Bagnoud, radio tehničar Jean-Paul Lefur. Bio je to pravi šok, ali utrka je postala veća od njenog tvorca i Dakar je samo upisao novu žrtvu i nastavio živjeti.

"Umro je u zemlji koju je volio, na reliju koji je stvorio. Njegova je želja bila da se, što god mu se dogodilo, utrka nastavi", poručio je tada Philippe Bourserault, predstavnik Honda Motor Companyja, jednog od sponzora.

Nakon smrti Sabinea Dakar je trajao, razvijao se ali i mijenjao. Avanturistička utrka s vremenom se pretvorila u pravi posao posebno za tvorničke momčadi koje žele samo jedno pobijediti. Ipak, treba biti realan pa reći kako je zadnji pravi Dakar vožen 2007. Godinu potom, natjecanje je prvo otkazano zbog straha od mogućih terorističkih napada u Mauretaniji, pa je održana neka nazivom je zamjena u Mađarskoj i Rumunjskoj, a od 2009. se vozi u Južnoj Americi. Od ove godine i u Saudijskoj Arabiji. Danas se mnogi pitaju kako bi se stvari razvijale da je Sabine živ. Vjerojatno ne bi.