Golf VII 2.0 TDI DSG Highline: Zlatni standard

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Test Golfa najlakše je početi onim uobičajenim frazama, koje su dakako istinite, kako je ime Golf odavno postalo kultno, kako je definiralo naziv čitave jedne klase automobila, kako se od 1974. proizvelo na milijune i milijune ovih modela, kako je svuda u svijetu Golf desetljećima sinonim za kvalitetan i posve odmjeren automobil, koji pogotovo u Europi ima status božanstva.

Auto je to koji je vremenom postao pravi zlatni standard, po kojem se, eto, mjere svi drugi automobili, posebno na Starom kontinentu. Uz to, naravno, ne treba smetnuti da je na našim prostorima voziti Golfa vazda bilo nešto posebno – ako vozite najnoviju generaciju onda to nešto govori o vašem prilično visokom društvenom položaju, a ukoliko vozite provjereni stariji tip Golfa onda to znači da imate auto kojem vjerujete i koji vam je nešto poput sina, i to onog koji je fin i poštovan u društvu, taman da ni jedna susjeda, pa čak i ona najotrovnijeg jezika, nema prigovora.

Uostalom, malo koja žena kod nas ne zna da postoje Golf Kec, Dvica, Trica, Četvorka, Petica, Šestica i Sedmica, a većina ih zna i razlikovati generacije Golfova.  O muškima da i ne govorimo. Oni će, čak i ako se baš ne razumiju u automobile, marke i tipove,  znati da je „Golf prava mjera“, isto kao što znaju da s roštiljem ne možeš pogriješiti niti u jednom restoranu u regiji i da nema tu velikog eksperimentiranja ako hoćeš poručiti klopu negdje vani, jer pizza je uvijek sigurno rješenje, za razliku od čudnih jela čudnih imena iz jelovnika - tako da ne bi trebalo biti drukčije niti kod biranja automobila. 

Idi sigurnom linijom – eto ti Golfa, nema dalje! Oni će također znati reći i da prava roba uvijek ima cijenu, a to će potvrditi baš Golf, čija cijena je i kod novog i kod polovnog uvijek u višem rangu među konkurencijom, što, priznat ćete, nije ni pizza ni ćevap, ali ima dobar ukus, pogotovo za onoga koji ga posjeduje.

Uglavnom, o Golfu se može pričati satima, ali općenito, Golf je rijetko kada bio u svakom segmentu bolji od konkurenata, no kao skup svih zajedničkih elemenata uvijek je nekako ispadao najsolidniji. Drugi, koji bi bili prostraniji, bili su lošije sklopljeni, onaj koji bi imao bolji motor, imao je nesavršeniji ovjes, onaj koji bi imao veći prtljažnik imao je rastrošnije motore, a Golf je vazda bio skup solidnih karakteristika, gdje nije bilo naglih skokova u prazno. 

I baš zato nas je ovaj put zanimalo što to nudi osvježena, zategnuta i poboljšana aktualna, sedma generacija Volkswagenovog automobila, koju netko zove Sedma i pol generacija, iako zapravo velikih vanjskih razlika i nema u odnosu na izvorni Golf Sedam.  Što, dakako, ne znači da određene razlike ne postoje. Što se tiče vanjštine možemo reći da su inženjeri Volkswagena prilično decentno odradili svoj posao, taman su toliko zategli linije da Golf ne kaska za ostalim friškim Volkswagenima, a opet dovoljno malo je je urađeno da se nijedan dosadašnji vlasnik Golfa 7 ne osjeti zakinutim.

Uostalom, tako je uvijek, Volkswagen, čini se, već godinama nema potrebe ni za kakvom revolucijom kod Golfa, nego je svaki put u pitanju tiha evolucija provjerenih rješenja. Malo igranja s produženom kromiranom linijom kod prednjih LED svjetala lijepo je leglo, tako da Golf i dalje izgleda Golfovski i bez puno trendovskih rješenja, koja znaju brzo  zastarjeti. Stražnja svjetla prate, pak, moderni trend i žmigavci 'klizećom' svjetlosnom trakom pokazuju smjer željenog kretanja, čime Golf staje uz veće modele VW-a i Audija i zabavlja pješake na pješačkom prijelazu i vozače iza sebe.

Općenito gledano, Golf je ostao kompaktan, dovoljno nevelik izvana da bez problema manevrirate užurbanim gradskim središtima, a opet je unutra sasvim dovoljno prostran za četiri odrasle osobe i jednu malo manje odraslu u sredini stražnjih sjedala. U Golfa se ulazi lako, vrata, iako masivna zatvaraju se lako, glava ulazi bez da udarite u krov, a sjedi se uspravno i noge imaju prostora, kao i već spomenuta glava i kukovi. I naprijed i nazad.

Zapravo, definicija obiteljskog kompakta i dalje se zove Golf, makar su zadnjih godina na njegov teren opasno zagazili, ne samo konkurenti poput velikog Meganea, veoma solidne Astre i sličnih, da ne spominjemo opcije unutar VW i Audi koncerna, nego i razni crossoveri, mini SUV-i i ostala family fun vozila, koja nisu postojala ni u zamislima kad je Golfova Dvica rasturala sve u šesnaest.

No, zato Golf i dalje izuzetno dobro služi i kao automobil za mlade parove, za samotnjake, za ljubavnike, za manje i veće poslovnjake, za ljude s ukusom i pedigreom, za one koji drže do svog javnog nastupa i da ne duljimo – Golf je još uvijek Golf i to daje do znanja čim ga pogledate. Nema tu ničega spektakularnog za prepričavanje, ali je kao cjelina jedan prizor od povjerenja, kakvih i danas rijetko nađete na parkingu. Još u ovoj metalik žutoj...ajoj!

Istina, na testu smo imali Golfa sa dvolitrenim turbodizelskim motorom, opremljen DSG mjenjačem te Highline dodatnom opremom sa R line vanjštinom, dodatno istaknut specifičnom Kurkuma žutom bojom, istom onom koju VW fura na novom Arteonu i koja je, eto, odabrana kao prva boja novog Golfa.

Sve to činilo je da ne ostanemo neprimijećeni u Hercegovini tokom našeg testiranja, a okretanje za nama postalo je uobičajen prizor na koji smo se lako navikli. Ugodno je to kad vas gledaju, jasno je da dobar dio ljudi kupuje auto i zbog toga. Golf je, dakle, taj zadatak ispunio bez problema.

Dakle ovako, ako ćemo hvaliti Golfa, idemo redom - prostranost smo pohvalili, sasvim je ugodan i za više od 190 cm, sjedala su odlična, a unutrašnje uređenje je standardno na visokom nivou. Ako postoji sinonim za solidno, onda je to u unutrašnjosti Golfa. Pogotovo u ovako „napucanoj“ verziji gdje vas dočekuju čak dva displeja, jedan jako dobar središnji, lakiran u crno i dijagonale 9.2 inča, koji je središnji infotainment sustav i koji od prvog kontakta miriše na klasu više, jer omogućuje povezanost s vanjskim svijetom i niz opcija za ugodan boravak u autu.

Logičan je i za one koji se nisu susretali sa VW displejima, a mogućnost surfanja gestikulacijom ruke jeste možda malo komplicirana opcija za naviknuti se s početka, ali će u budućnosti olakšati vožnju – i držati ekran čistim, bez ružnih otisaka masnih prstiju, što je česta boljka novih automobila s „tabletima“ unutra. 

Svi priključci, uključujući i USB, nalaze se ispred mjenjača u dnu središnjeg stuba, skriveni poklopcem, sve komande su već godinama poznate i na istom mjestu, uključujući i besmrtni okrugli šalter za svjetla lijevo od volana, a ono što kod Golfa dodatno oduševljava su dovoljno velike police, utori i džepovi za piće i grickalice, sve obučeno u plastiku odličnog kvaliteta i tapacirano iznutra da ne bi sve to lupkalo tokom vožnje, što zna otići čovjeku na živce.

No, ono što je trenutno najveći hit kod Golfa je središnji displej, koji je izbacio iz igre klasične instrumente i koji se još uvijek doplaćuje, ali izaziva odličan efekt. S nadom da će ovako funkcionirati i za desetak godina, moramo konstatirati da nam uz toliko lijepo predočenih informacija klasični instrumenti uopće nisu nedostajali, iako smo na početku imali malih problema s navikavanjem na nova pravila igre. Ali, kad smo se navikli, onda nam je povratak na staro bio čak i malo problematičan. Nešto nam je falilo...

Posebno je dobra stvar za one koji puno putuju je to što je navigacija smještena pred očima, između dva najvažnija instrumenta, brzinomjera i okretomjera, iako se može podešavati oblik i raspored na displeju ta caka nas je obradovala. Navigacija može biti i na središnjem displeju, a vozaču se ostavlja mogućnost izbora najbolje opcije. Cijena o kojoj ćemo kasnije i jeste sadržana u tom nizu opcija koje ovaj Golf nudi.

Sedmostupanjski DSG mjenjač upregnut je sa poznatim dvolitarskim TDI i motorom, koji razvija 150 konja. Pošto smo mi u Bosni i Hercegovini, zemlji koju najmanje brine ekološka osviještenost, onda dizelu nema mane. Čak što više, čast novom 1.5 TSI  benzincu kojeg VW hvali i mi mu vjerujemo da je dobar, ali u nas ovdje je dizel još uvijek i otac i majka! Jak je, malo troši (na testu u normalnoj vožnji oko 4,6, s nogom na gasu uvijek ispod 6 litara), a DSG mjenjač je tako koncipiran da će samo istinski ljubitelji šaltanja htjeti igrati se ručnog mijenjanja brzina.

Za običnog korisnika DSG će sam odraditi posao veoma dobro, pogotovo ako ste navikli na automatske mjenjače. Ako niste i ovaj vam je prvi u životu,  jedino što ćete se morati malo naviknuti na njegovu ćud, gdje ponekad pusti motor u više okretaje nego što bi vi htjeli, pa sama ruka leti da promijeni brzinu, a negdje vas malo više ostavi na manjim okretajima nego ste navikli, no to su finese koje još uvijek DSG mjenjače čine malo nesavršenima, o bilo kojem proizvođaču da se radi, ali kada se naviknete na njihov rad onda vozite s manje stresa nego inače i te njegove proračune više i ne primjećujete.

Sa sportskim ovjesom u Mostaru testni Golf je prošao testiranje kakvo nije ni pred sami izlazak iz tvornice s obzirom da je čitav Mostar postao jedno veliko gradilište te sad podsjeća na velike svjetske centre za testiranje automobila. Malo rupa, pa malo nabacane zemlje, pa prepreke u obliku prokopa i čudnovatih ležećih policajaca... Mostar k' Mostar.

Iako s malo 'tvrđim' ovjesom, Golf nam se dopao, jer odavno se ne radi o tvrdom njemačkom autu, čak što više – ovjes Golfa je udoban kad treba biti udoban, a sportski kad se to od njega traži. Kompromis između sportskog i udobnog je već otrcan izraz, ali je zapravo tako. Posebno nas je dojmilo držanje automobila u krivinama i skoro potpuni nedostatak podupravljanja. Ponekad bi mogli napisati da Golf leži k'o daska na cesti, ravno i potpuno u svakoj prilici, baš imate dojam da ga bez velike gluposti vozača nije moguće natjerati van trake.

Volan je dovoljno direktan da se Golfom može lijepo krivudati, a ovjes pritom ne lupka i nema znakova da mu naše ceste škode.  Sustavi potpore vožnji u novom Golfu poput ACC i Front Assist koji prate na promet ispred vozila te automatski koče u slučaju da vam se ispred automobila pojavi pješak čine vožnju opuštenijom, ali ponajviše pomažu onima kojima je ovaj Golf prvi automobil u životu.

Da je Mostar idealno mjesto za testiranje pokazalo se i tijekom gužvi prouzrokovanih već spomenutim gradilištima. Volkswagenovi sustavi potpore u kombinaciji potpore zadržavanja vozila na voznom traku i automatske kontrole odstojanja ACC koji djeluje do brzine od nekih 60 km/h preuzima kontrolu nad vozilom te upravlja, koči i ubrzava novi Golf, tako da je to negdje na pola puta do autonomne vožnje, ali čuva živce prilikom „mostarskih špica“.

Također, hvalimo usavršeni start/stop sustav, motor se sada gasi nečujno i ne ometa u vožnji kao kod nekih drugih (čak i premium) brendova, gdje se motor pri svakom samostalnom pokretanju zatrese, skupa s karoserijom, što zna ići na živce. Senzori, servo, dvozonska klima, izdašno namještanje pozicije za volanom, kožni volan i sve ostalo se podrazumijeva u ovom Golfu, jer ipak je oprema Highline s R-Line optikom u pitanju.

E, tu dolazimo do najveće i skoro pa jedine prave mane ovog Golfa – sa svom nakrcanom opremom, u ovoj boji, sa ovakvim naplacima i u ovoj kominaciji motora i mjenjača, sa panoramskim staklom iznad prednjih sjedala i svime što na slikama vidite, Golf košta 73.647 KM. A to je, ipak, jedna ozbiljna cifra za koju se može kupiti dosta toga na tržištu i gdje će mnogi već pogledavati na veće automobile, čak i unutar VW koncerna. Ili gdje možete kupiti i dva auta iste klase nekog drugog proizvođača.

Naravno, smanjivanjem obujma motora i izbacivanjem dosta opreme i „šminkerice“ možete cijenu olakšati i za 20.000 KM, ali ostaje činjenica s početka priče da je Golf uvijek imao svoju cijenu i da s godinama to pravilo dobiva još više na snazi. Ali je činjenica i da kupce Golf i dalje ima, što znači da i dalje mnogi vole platiti višu cijenu za proizvod koji smatraju dostojnim tih novaca. Zapravo, jednadžba je jednostavna, status i kvalitet se plaćaju oduvijek.

Golfova konkurencija nudi danas sličan kvalitet, iako je Golf u njemu najujednačeniji na svakom centimetru vozila, ali još uvijek u ovim krajevima i generalno u Europi, status i imidž Golfa imaju svoju cijenu, što je zapravo rezultat VW-ovog neumornog minulog rada od 1974., pa naovamo.  I to je ta karta na koju stalno igra VW, i to je ona karta koju u džepu imaju i oni koji baš i ne prepoznaju svaki automobil, ali kad se o autima govori oni uvijek imaju rečenicu koja služi kao šlag na torti – „Ma, Golf je Golf!“. I kraj priče, što se njih tiče.