Kratka povijest SUV vozila

Tekst članka se nastavlja ispod banera

 Danas izuzetno popularni SUV automobili nekada su bili ili prava rijetkost u ponudi automobilskih proizvođača ili mnogim brendovima potpuno neinteresantni. Pogotovo je to bio slučaj u Europi, koja je sve do devedesetih godina prošlog stoljeća uglavnom preferirala filozofiju da automobil zbog potrošnje goriva i udobnosti vožnje uglavnom mora biti nizak, aerodinamičan i ekonomičan, a terenci su spadali u vozila za posebne potrebe, ne nužno svakodnevnu vožnju.

U SAD-u je donekle bilo drugačije, jer su zbog specifičnosti potreba razni kamioneti i povišeni "kvazi -đipovi" postojali u ponudi još od prvih godina nakon Drugog svjetskog rata, a Amerikanci se kunu da je SUV, odnosno Sport Utility Vehicle njihov izum, a u osnovi se radilo o kombinaciji kombija ili karavana sa povišenom podnicom, koji je sposoban savladati manje zahtjevne terenske zadatke, ali se ipak ne može mjeriti na terenu s pravim terencima. Generalno je osnovna razlika između SUV i pravog terenskog vozila u konstrukciji, jer su pravi terenci dugo godina zbog potreba manjeg uvijanja karoserije i nosivih dijelova konstrukcije navijeni po pravilu na klasičnu šasiju, dok kod SUV-a to nije slučaj. SUV vozila su zapravo preobučeni osobni automobili, koji koštaju više, prave više troškova u eksploataciji, u mnogočemu pretjeruju, ali ih ljudi baš zato vole, jer je SUV svojevrsni statusni simbol, za glavu viši od većine ostalih smrtnika u prometu.

Iz blata nije nastao, u sako se odmah obukao

U međuvremenu su, ne treba lagati,  SUV-i postali prave dizajnerske majice, automobili sa par brojeva većim gumama uglavnom neterenskog profila i par brojeva većim dimenzijama, automobili koji vlasniku daju određeni viši položaj na cesti i moć u rukama, ali su sve samo ne vozila koja ćete grebati prolazeći kroz neki gustiš kraj ceste ili ih valjati u blatu.

No, brojke prodaje ovakvih automobila pokazuju da je ukus kupaca u zadnjih dvadeset godina u mnogome promijenjen, još od vremena kada je Toyota predstavila prvi RAV 4, od 1994. pozicioniran na tržištu kao prvi kompaktni SUV. Dobro, možda RAV 4 nije prvi (Suzuki Vitara iz 1988. je nekima prvi pravi mali SUV, pogotovo u nešto kasnijoj produženoj verziji sa 5 vrata, a neki se kunu da je tek malo dotjeraniji mali terenac), ali RAV je marketinški postavljen kao početak moderne SUV priče u Europi i Japanu, baš kao što je Nissan Quashqai marketinški desetljeće nakon prvog RAV-a proglašen prvim kompaktnim crossoverom, makar je u prošlosti bilo skakavih primjera crossovera, ali se tada nisu tako zvali.

Prvo pravo dijete novog tisućljeća

Ispočetka stidljivo, tijekom devedestih izrazito nečujno, a onda sve više i više, SUV vozila otimala su sve više tržišnog kolača, a iako se mislilo da je u pitanju tek prolazni hir, SUV-i su sve popularniji. Bacili su i u Europi pod noge sve druge karoserijske varijante, dakako, osim kompaktnih limuzina, a danas SUV vozila pod raznim skraćenicama i karakterizacijama imate u svim klasama, miješaju se sa terencima, petljaju s crossoverima, ima ih malih, kompaktnih, velikih i srednjih.

Ljudima nije problem što povišeni auto više troši, što gume za njega koštaju više, što SUV na većim brzinama više buči - jednostavno SUV je ono što mnogi traže, a jedan dobar dio kupaca se više i ne može zamisliti u niskom automobilu, makar neka istraživanja govore da u SUV-u niste ništa sigurniji za volanom, nego je u pitanju tek subjektivan dojam. Naravno, ono što jednima stvara jezu, drugima je "a must have", ali koliko ljudi, toliko i ćudi, zar ne?

Postavlje se pitanje - koji je prvi automobil bio SUV? S današnje distance i s današnjom pameću jako je teško definirati koji automobil je bio prvi SUV, jer je teško definirati još štošta. Uglavnom je auto danas terenac, SUV ili crossover na dva načina – ako ga tako definira proizvođač – i ako ga takvim definira javnost (čitaj:novinari). Definicija SUV-a toliko je rastezljiva, baš kao žvaka, da unutra svašta može upasti. I auto s pogonom na dva i na sva četiri kotača, i auto koje košta do 25.000 maraka, ali i auto koje košta milijun maraka. Teško da imate sportski auto u takvom rasponu cijene ili neki  kabriolet, zar ne?

U međuvremenu su standardi sigurnosti, udobnosti i poimanja potrebe bitno promijenjeni, ali prvi automobil koji miriše na SUV bio je Chevrolet Caryall Suburban, automobil koji se pred početak Drugog svjetskog rata nudio u SAD-u, bio je zapravo karavan (američki naziv je station wagon) nasađen na šasiju kamioneta. Iako je imao samo pogon na zadnje točkove, bio je sposoban zaletjeti se u kukuruzište, naganjati kradljivce kroz neko polje ili se uspeti lošijim planinskim cestama Amerike, noseći pritom i do devet ljudi. Nije čudo da ga je voljela čak i policija.

Cesta nije granica, ali granica je oranica

Nakon što je u Drugom svjetskom ratu pogon na sva četiri kotača pokazao sve svoje prednosti, pogotovo na američkom Willys Jeepu, pojavila se potreba da se on iskoristi za potrebe šireg tržišta, a ne samo u uskoj niši terenskih vozila. Nakon rata se, naime, pojavila čitava lepeza terenskih vozila s nešto civiliziranijim uređenjem interijera nego što je bio slučaj na vojnim vozilima (Jeep, Land Rover, Fiat Campagnola, Alfa Romeo Matta, GAZ 69...), ali su se i dalje mogli iz perspektive običnog korisnika automobila nazvati sirovima i ugođenima samo za teške poslove i kratke izlete u lov, jer su za potrebe obitelji bili prilično neudobni i nepraktični. Takav je bio i Jeep Willys Station Wagon, nešto produžena i u limenu kabinu zatvorena putnička varijanta klasičnog vojnog Jeepa (1946.)

Prvi automobil koji je u SAD-u po svakom parametru zadovoljio definiciju današnjeg SUV vozila bio je Jeep Wagoneer, luksuzni karavan na nogama terenca, s pogonom na sva četiri kotača, koji je zapravo ispočetka trebao nastati kao puka zamjena za spomenuti Jeep Station Wagon. No, zahvaljujući sjajnom dizajnu glasovitog američkog dizajnera Brooksa Stevensa i temelju sposobnog pick - up modela Jeep Gladiator, Wagoneer (1963. - 1991.) će postati ne samo omiljeno vozilo američkih obitelji željnih vikend izleta u nepoznato, nego će se kao takav u proizvodnji zadržati punih 28 godina, uz tek malo dotjeran izgled tokom vremena! Dakle, tražimo li prvi istinski SUV kakvog danas poznajemo, to bi bio, po definiciji svega, upravo Wagoneer, koji je bio tako žilav i popularan auto da je preživio sve promjene oznake marke i vlasništva nad Jeepom, od Kaiser korporacije, preko AMC-a, Renaulta, pa sve do Chryslera. Dovoljno je spomenuti da je manja izvedenica Wagoneera bio Jeep Cherokee, a njegov nasljednik Grand Cherokee, kao i  da ste ga na televiziji mogli vidjeti, recimo, i  u popularnoj seriji Breaking Bad, gdje ga je vozila Skyler White.

Ah, ti Rusi...

S druge strane Željezne zavjese ni Rusi nisu sjedili skrštenih ruku, oni se čak kunu da je prvi pravi SUV nastao baš kod njih, a ne u SAD-u. Glasovite ruske gudure, tajge i tundre zahtjevale su vozila toliko žilava da su gotovo nesalomljiva, a sposobnostima prolaska zahtjevnih terena da su ravna tenku! Otuda i nekoliko, vjerujem slabo poznatih varijanti ipak poznatih ruskih automobila koje ovdje predstavljamo. Rusi se kunu da je prvi pravi SUV bila njihova GAZ M20 Pobeda u varijanti M72, zapravo limuzina nasađena na platformu terenskog vozila GAZ 69, ojačana sa još 14 dodatnih panela - i proizvedena u ukupno 4677 primjeraka od 1955. do 1958. Priča o ruskim automobilima nasađenima na platformu terenca nastavila se preko povišenog modela GAZ Volge M24, a i Moskvič je imao svoj model  410/411 u povišenoj limuzinskoj i karavanskoj varijanti još od 1957., a ukupno su proizvedeni u nešto manje od 10.000 primjeraka.

No, iako specifični i svakako ludo zanimljivi, Rusi se nisu mogli pohvaliti tržišnim prijemom kao što su ga u Americi imali SUV automobili, dijelom zbog specifičnog tržišta koje u Rusiji to i nije bilo, a dijelom zbog malih kapaciteta sovjetske autoindustrije u odnosu na američku, pa je proizvodnja bila uvijek racionalizirana u korist auta lakših za proizvodnju. No, Rusi imaju još jači adut  - od 1976. to je, naravno, Lada Niva, neslužbena kraljica terena! Tvorničke oznake VAZ 2121, kod nas se prvih desetak godina postojanja čitala Njiva.  Nju često zovemo terencem, ali iako jako sposobna na terenu, Lada je zapravo bila automobil sa samonosećom karoserijom, kao limuzina, uređena poput limuzine, njezin interijer, skupa sa sjedalima i instrument pločom bio je gotovo identično opremljen kao limuzinski model Lade (2106), što nam daje za pravo da je Niva također i SUV. A više od dva milijuna prodanih Niva i četrdeset godina postojanja modela bez bitnijih preinaka govori nam koliko je u tome bila uspješna.

Europa je uglavnom spavala

No, pravi bum SUV vozila uslijedit će tek u novije doba, onoga trenutka kada kupci u ostatku Europe prihvate SUV kao automobil koji im je potreban za svakodnevni život, uživanje i zabavu. Do 1990. praktično je definicija SUV-a u Europi bio Range Rover, makar je u pitanju luksuzni terenac (pogotovo kasnije verzije), a ne SUV, a rijetki pokušaji poput Matra Simce Rancho (dostavnjak na bazi Simce 1100 ušminkan u terenca, kao zapravo prvi moderni crossover u europi, prije nego što smo znali za tu riječ) bili su tek izuzeci koji potvrđuju pravilo da Europa ne trza na SUV vozila.

Sve dok se sredinom devedesetih nije pojavila Toyota RAV, skupa sa čitavom bulumentom idejnih sljedbenika. Ne smijemo zaboraviti,  pet godina prije nje , Golf Country, zapravo običnu Dvicu sa Syncro pogonom nabijenu na postolje koje je dizajnirao Steyr Puch, austrijski majstor za terence. Golf s idejom obiteljskog automobila s povišenom podnicom i pogonom na sva četiri kotača, koja je u Austriji i Švicarskoj imala poklonike, nije bio baš jeftin, pa shodno tome nije bio ni tržišno uspješan, što je Volkswagena za dugo odvratilo  od narednih pokušaja pravljenja takvog vozila.

Sve  do pojave ovih automobila uglavnom su tu tržišnu rupu u Alpskim zemljama popunjavali razni modeli Subarua, koji su se isticali izdržljivim boxer motorima i stalnim pogonom na četiri kotača. Europa je, dakle, tek u drugoj polovici devedesetih malo po malo počela gristi SUV kolač, da bi u novom mileniju SUV postao dio stalnog i sve većeg menija. No, to je priča za neku drugu priliku.