Louis Renault umro pod sumnjivim okolnostima na današnji dan prije 80 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naime, u to je doba u nedavno oslobođenoj Francuskoj (1944. godine) pokrenut protiv Louisa Renaulta proces zbog suradnje s Nijemcima. Mnogi smatraju da je već teško bolesni starac bio mučen, ako ne i ubijen. Njegovu kompaniju je zaplijenila i nacionalizirala francuska država.

Za života su ga opisivali kao malog Napoleona automobilskog carstva. Dobio je odlikovanje Legije časti za proizvodnju tenka Renault FT-17 u Prvom svjetskom ratu. Radilo se o jednom od najuspješnijih i najrevolucionarnijih tenkova u povijesti.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je desničarski orijentiran. Svog konkurenta Andréa Citroëna nazivao je "malim Židovom".

Nije objašnjeno od čega je Renault umro. Autopsija nije obavljena, a njegova je udovica tvrdila da je ubijen. Suvremeni povjesničari dvoje je li Renault svojevoljno surađivao s Nijemcima ili je bio prisiljen na to da očuva vlast nad tvornicom, koja bi mu inače bila oduzeta.

Nakon Drugog svjetskog rata Renault je bila jedina francuska trajno nacionalizirana tvornica. Ostala je u vlasništvu Francuske do 1996., kad je država prodala 80 % kompanije. Renaultovi nasljednici nikada nisu dobili pravu odštetu za oduzetu imovinu. 

Louis Renault, rođen 12. veljače 1877. godine u Parizu, bio je mehanički genij, premda mu ne pripisujemo konkretan izum niti jedne značajne automobilske komponente.

Njegov rad na usavršavanju detalja i automobilskih sustava uvelike odredio pravac razvoja automobila početkom 20. stoljeća. U počecima tvrtke Renault, nakon što je 1898. konstruirao svoj prvi automobil, Louisova su starija braća vodila tvrtku, no Marcel Renault je poginuo, a Fernand se razbolio i umro, pa je Louis 1908. preuzeo i upravljanje tvrtkom.

U I. svjetskom ratu Renaultovi su automobili, korišteni kao pariški taksiji, prevozili vojnike na bojišnicu na Marnu, a njegova tvornica proizvodila tenkove i municiju, što mu je donijelo status nacionalnog junaka i orden Legije časti.

Između dva svjetska rata tvrtka Renault nastavila je napredovati, no ugled Louisa Renaulta ne. Stalno u sukobu sa sindikatima, postao je jedan od najomraženijih industrijalaca u Francuskoj, a njegova desničarska uvjerenja graničila su s ekstremnima.

Kad je njegova tvornica nastavila s radom pod njemačkom okupacijom, Renault je pao u nemilost Pokreta otpora, iako će on kasnije ustvrditi da je nastavkom proizvodnje zapravo spasio radnike od deportacije u Njemačku.

Louis Renault nikada nije službeno osuđen za kolaboracionizam. Zanimljivo je i kontradiktorno općem stavu o njemu i to što oporukom tvrtku navodno nije ostavio obitelji nego zaposlenicima, no zbog nacionalizacije oni je nikada nisu dobili.