Mostarska džungla na asfaltu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Turistička destinacija, sajamski i festivalski grad, to su samo neki od naziva koje Mostar voli nositi, ali da bi se zbilja bio turistički grad i da bi se opravdao epitet grada kao takvog, u Mostaru se mora puno toga promijeniti i puno službi mora početi konačno raditi svoj posao.

S trenutnom postavom, čini se, još puno će vode Neretvom proteći, a da Mostar počne sličiti na grad. Grad je, podsjetimo, urbana sredina u kojoj građani u gradska uprava žive u simbiozi, gdje građani za svoj novac zauzvrat dobivaju usluge odvoza smeća, uređenja zelenih površina, uređenja prometa i prometnica – i , da posebno naznačimo, svrsishodnog planiranja i održavanja grada.

U gradu u kojem smeće leti nakon svakog malo jačeg vjetra, promet sliči na onaj u Indiji ili Egiptu, a planiranje i održavanje je na nivou vica, primijetili smo još jedan detalj – zarasle površine uz prometnice, na kojima raslinje nekontrolirano buja i raste bez ikakve svrhe i reda, te je toliko podivljalo da dijelom prelazi na prometnice i sužava ionako malen prostor za manevriranje i izaziva pogibelj kako za pješake, tako i za vozače.

U samo jednoj vožnji manjim dijelom grada uspjeli smo snimiti kadrove koji ne priliče bilo kojem gradu, a pogotovo glavnom gradu nečega, pa makar i županije – i, još više pogotovo, wannabe svjetskoj turističkoj destinaciji.

Mostar, grad u kojem su uređene zelene površine puno rjeđe od golih zapuštenih travnjaka sa spaljenom travom i kojekakvim korovom. Grad u kojem  i pješak i vozač paze da ne stradaju zbog nasumce zasađenog i podivljalog raslinja,kojeg niti tko šiša niti tko pazi i koje očito po svom redu i rasporedu sudjeluje u prometu.

Mostar, grad u kojem takvo stanje, skupa sa neoznačenim pješačkim prijelazima, iskrivljenim znakovima i  propalim cestama, mnogi, pa i oni koji bi trebali biti odgovorni, smatraju sasvim normalnim.