Novi trend: Jedan automobil, više vlasnika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Time shareing'' sistem koji omogućava većem broju ljudi da zajednički posjeduju apartman u nekom hotelu i koriste ga u određenom vremenskom razdoblju tijekom godine pokazao se uspješnim u svijetu. Postavlja se pitanje može li se ovaj model primijeniti i na privatne automobile?

Ford je nedavno najavio da će u Austinu, u saveznoj državi Teksas, pokrenuti pilot program kupovine automobila na lizing, pri čemu će vlasništvo nad vozilom dijeliti tri do šest ljudi. Američki proizvođač nije jedini koji je došao na ovu ideju.

Zajedničkim sredstvima do automobila

Audi je u Stokholmu također ponudio potencijalnim kupcima da zajedničkim sredstvima dođu do automobila koji će dijeliti prema planu i potrebama. Ovaj program pod nazivom Audi Unite ograničen je na pet vlasnika. StartUp kompanija Orto iz Londona, predstavlja još jedan pionirski pokušaj da se razvije biznis zajedničkih automobila. Za razliku od prva dva programa, ovaj nije ograničen samo na modele jednog proizvođača.

Iako su oni koji su pokrenuli ove projekte svakako prethodno ispitali tržište, potrebe i navike potencijalnih kupaca, postavlja se pitanje je li sustav dijeljenja vlasništva nad automobilom ima perspektivu.

S jedne strane, potreba za posjedovanjem vlastitog automobila u velikim urbanim sredinama je smanjena zahvaljujući dobro organiziranom javnom prijevozu, programima za iznajmljivanje i dijeljenje automobila (car sharing), prometnim gužvama, skupom parkingu... Oni koji i pored svega imaju potrebu za putničkim vozilom, ali ga ne koriste svakodnevno, lakše bi se odlučili da ga kupe ako bi s nekim podijelili troškove otplate i održavanja automobila.

Jedna od prednosti zajedničkog posjedovanja automobila (3-6 vlasnika) nad klasičnim iznajmljivanjem i dijeljenjem vozila je i bolja higijena - automobil kojeg koristi nekoliko (vama poznatih) ljudi bit će manji rasadnik bakterija od vozila u koje može ući svatko tko se učlani u "car sharing" program.

Također, kupci koji maštaju o luksuznim sportskim modelima mogli bi na taj način ostvariti svoje snove i (zajedno s drugima) doći u posjed automobila koji samostalno ne bi mogli priuštiti. Spomenuti engleski Orto, na primjer, u ponudi ima i takve automobile kao što su Jaguar F-Type i BMW i8. Kompanije koje nude ovaj model prodaje imaju još jedan adut - računaju da će lakše uvjeriti potencijalne klijente da kupe automobil u zajedničkom aranžmanu jer tako smanjuju rizik od nemogućnosti otplate vozila tijekom trajanja lizinga.

Kompliciran odnos

Ipak, postoje i mnogi razlozi koji će odvratiti kupce od ideje zajedničkog vlasništva nad automobilom. Ljudima je lakše da jednostavno putem aplikacije rezerviraju vozilo iz programa "car sharing" ili da pozovu vozača Ubera i sličnih servisa, nego da ulaze u relativno kompliciran financijsko-vlasnički odnos sa drugima, pri čemu moraju pridržavati se dogovorenog plana kada tko od njih može koristiti zajednički automobil.

Stručnjaci koji prate automobilsko tržište nisu sigurni oma li zajedničko posjedovanje automobila budućnost. Neki od njih, poput Martina Brigza iz Londona tvrde da ovaj program, baš kao i "car sharing", ima perspektivu, jer ljudi imaju različite potrebe. "Netko tko koristi automobil za putovanja dva ili tri puta tjedno, mogao bi naći računicu u modelu zajedničke kupovine", smatra on. Za one koji rijetko imaju potrebu za autom (na primer, jednom mjesečno) "car sharing" predstavlja bolju opciju, objašnjava Brigz.

Ima li ideja budućnost

Max Zenan, iz grupe IDDS koja se bavi rentiranjem automobila, skeptičan je prema ovoj ideji.

"Zajedničko vlasništvo može imati smisla za neke imućnije kupce iz New Yorka koji žele posjedovati Ferrari i ponekad ga provozati, a nemaju dovoljno sredstava da ga sami kupe, ali sumnjam da će privući obične ljude kao što ste vi ili ja", tvrdi Zenan. "Za svakodnevnu upotrebu sustav nije praktičan, jer ljudi suviše često mijenjaju ranije napravljene planove", dodaj on.

"Proizvođači automobila isprobavaju različite ideje i modele prodaje, jer im je teško da predvide događanja na tržištu u budućnosti. Oni strahuju da bi kompanije kao što su Google, Tesla ili Uber mogle da im poremete poslovanje u godinama koje dolaze, pa pokušavaju da ih preduhitre ovakvim i sličnim projektima", zaključuje Max Zenan.