Posljednja velika utrka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rush ili u prijevodu "Utrka života" je film koji je najbolje oslikao život ili barem dijelove života velikog Nikija Laude. Holivudski režiser veteran Ron Howard nije vjerojatno niti sanjao da će pet godina nakon izlaska filma, Lauda krenuti u svoju utrku života. Još prošle godine Laudi je ugrađen stent, nakon toga se situacija pogoršala pa je izvedena transplantacija pluća. Par mjeseci kasnije problemi su se ponovo pojavili, Lauda je prije nekoliko dana primljen u bolnicu jer se njegovo zdravstveno stanje tijekom novogodišnjih praznika pogoršalo.

Neke statistike kažu da velika većina pacijenata preživi prvu godinu, brojke su ipak nešto manje gledajući u budućnost, na razdoblje od tri do pet godina, ali Niki ima 69 godina i prošao je to što je prošao. Zato je u ovakvoj situaciji čini se svaki novi dan "bonus" za ovog nekada legendarnog vozača kojeg smo posljednjih godina uglavnom tijekom utrke gledali u društvu Tota Wolffa, odnosno osebujnog lika Kai Ebela novinara njemačkog RTL-a kako najavljuje utrku.

Kontra svih

Formulu 1 niste morali pratiti nešto posebno, ali ste za Laudu jednostavno morali znati. Za njega i njegovu tešku nesreću koju je preživio na jednoj od najopasnijih staza svih vremena, njemačkom Nürburgringu 1.kolovoza 1976. godine. Lauda je nekako svima bio sinonim za brzinu, za rizik.

Uostalom i knjiga koju je napisala novinarka Conny Bischofberger nosi naziv "Niki Lauda: Novac, rizik, život". Možda je ovdje u naslovu moglo stajati recimo pobjede umjesto novac ali kratka biografija ima naglasak na poslovni aspekt života jednog od najpoznatijih vozača Formule 1 u povijesti. Iako je ljubiteljima Formule 1 iskreno zanimljiviji ovaj drugi, takmičarski, nazovimo ga vozački. I tu Niki iskače iz običnih stereotipa jer njegov otac nije volio auto moto sport, niti je svom sinu sredio prvi karting. Tata Hans je bio biznismen, industrijalac koji je sa svojom suprugom bio spreman učiniti kako bi uništio dječačke snove Andreasa Nikolausa

"Dobar možeš biti samo u onome što te veseli, poručio je roditeljima koji su čak svojim privatnim vezama u austrijskom poslovnom svijetu zaustavljali potencijalne sponzore.

Otac je bio jasan: "Formula 1 ne dolazi u obzir". I onda znate kako to obično biva, kada neko nešto uporno brani, zaustavlja, dogodi se kontra efekt.

" Zaboravite na obiteljski posao i ne morate mi pomoći. Uspjet ću sam. Samo zapamtite jedno: kad postanem prvak svijeta, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, niti nitko tko vas poznaje, naglasio je Niki prije nego što se otisnuo u svijet automobilizma.

Plaćao da bi vozio

Niki je bio sve uporniji, čak je uzeo kredit, založio policu životnog osiguranja kako bi se dokopao mjesta u bolidu Marcha. Momčadi koju su osnovali kontroverzni Max Mosley, Alan Rees, Graham Coaker i Robin Herd. Prve dvije godine je nastupao u Formuli 2 (ukupno je osvojio 33 boda, uz svega dva treća mjesta), ali i Formuli 1. Naravno samo u pojedinim utrkama. Naredne godine je razgovarao je s kompanijom BRM o kompliciranom ugovoru Timski kolega mu je što jako važno spomenuti bio Clay Regazzoni.

Prelazak u Ferrari i prva titula

Regazzoni koji će naredne sezone potpisati za Ferrari. Ferrari nije imao prvaka od Surteesa 1964, je nakon Claya doveo i Laudu. Preciznog, proračunatog, brutalnog iskrenog Austrijanca koji će nakon prvih testova poručiti Enzu Ferrariju "da mu je bolid sranje" ali da će učiniti sve na stazi kako bi Ferrari bio konkurentan. U toj prvoj godini bilo je odustajanja, grešaka, ali i pobjeda. Niki je pričao o tome kako se na greškama ući nakon što je povezao pet uzastopnih odustajanja. Već sljedeće godine je Lauda bio prvak, Ferrari ponovo nakon jedanaest godina. Titulu je osigurao na domaćem terenu u Monzi osvojivši treće mjesto. Emerson Fittipaldi je imao dvadeset bodova manje kao drugi na kraju.

"Ljudi se utrkuju kako bi osjetili brzinu, automobil i vidjeli imaju li kontrolu. U moje doba, ako bih pretjerao, bio bih mrtav. Trebalo je pronaći balans na tankoj liniji kako bih preživio, sjeća se Lauda koji je već tada bio u vezi s manekenkom Marlene Knaus, što je za mnoge bilo iznenađenje s obzirom na to da Niki nije bio playboy. Čak je zbog izgleda prednjih zuba imao nadimak "štakor". Vjenčali su se te famozne i za Laudu skoro tragične 1976. godine. Godine koja je opisana baš u filmu, godine velikog rivalstva s pravim plavokosim ljepotanom Jamesom Huntom. Do Nürburgringa Hunt je imao četiri, Lauda tri pobjede.

Skoro izgorio u bolidu

Lauda je par dana prije na sastanku vozača tražio da utrka ne bude održana iz sigurnosnih razloga, žalio se na broj vatrogasaca uz stazu. Kao da je predosjećao što će se dogoditi. U drugom krugu negdje na polovini staze malo prije Bergwerk zavoja, dolazi do pucanja ovjesa na zadnjem dijelu njegovog Ferrarija koji pri brzini većoj od 200 kilometara na sat udara u ogradu, a zapaljeni bolid se odbija na stazu. Srećom u nesreći, vozači koji su u brzini udarali u bolid Brett Lunger i Harald Ertl nisu doživjeli teže povrede. Na samoj stazi je nastala drama, trebalo je izvući Laudu iz zapaljenog bolida. Tu su uspjeli njegove kolege, suvozači, najbrže moguće u tom trenutku, ali je Lauda u gorećem bolidu ostao skoro minutu. Zanimljivo i pored velikih, teških opeklina, ostao je pri svijesti, ali je zbog udisanja otrovnih plinova i trovanja krvi pao u komu u bolnici u Mannheimu. Bio je već otpisan, doktori nisu vjerovali da će preživjeti.



“Ne sjećam se nesreće na 10.7 kilometru, kao ni vremena kad se dogodila: 14 sati, 23 minute i 59 sekundi. Nisam imao sat i ništa od toga nisam zapamtio. Tako će mi zauvijek ostati izbrisano 45 minuta moga života.Je li 1. kolovoza za mene poseban dan? Ne. Kad me na njega nitko ne bi podsjetio, prošao bi nezamijećeno. Tek kad u sebi izgovorim cijeli niz brojeva 01-08-76, postanem svjestan da sam 1. kolovoza 1976. na stazi u Nürburgringu zamalo izgubio život u požaru. Da sam još deset sekundi bio unutra, umro bih" uvjeren je Niki. Kada je došao u bolnicu kaže želio je spavati, ali to nije bio onaj, običan san.

" Nije to bio običan odlazak na spavanje, nego nešto drugo. Čuješ zvukove i glasove i pokušavaš ih slušati, održavaš mozak u borbi s bolešću. To sam napravio i tako preživio. Uz teške ozljede lica.

" Kada sam se pogledao u ogledalo rekao sam užas. Kad me supruga vidjela prvi put, onesvijestila se. Ljudi koji su me ugledali bili su šokirani. To me uznemiravalo, no samo sam operirao oči kako bih poboljšao vid.

Ranjen, ali ne odustaje

I takav Lauda nije odustao. Naprotiv 42 dana kasnije se na zaprepaštenje mnogih vratio na stazu i to baš u Monzi. Borio se, kacigu bukvalno nije mogao navući na glavu, na kraju je u Japanu u posljednjoj utrci odustao, do kraja je bio u igri za naslov prvaka.



Hunt je bio na kraju bio prvak. Hunt samo jednom, dok je Lauda uzeo još dvije titule. Jednu s Ferrarijem, jednu s McLarenom. Između te dvije titule, dvije godine je pauzirao, pilotirao, pokrenuo avio kompaniju.



15 godina nakon nesreće na stazi Laudi se dogodila još jedna velika tragedija. Boeing 767 u vlasništvu njegove zrakoplovne kompanije se srušio, poginuli svi putnici i svi članovi posade, njih ukupno 233. U tom razdoblju Niki je proživljavao izuzetne teške trenutke, ali je i to preživio. Tih godina se i razveo, a iz Formule se povukao definitivno 1985. godine.

Borba i opet borba

Svoju drugu ženu Birgit Wetzinger upoznao je 2005. godine na jednoj zabavi u vrijeme dok je ona radili kao stjuardesa u Nikijevoj avio kompaniji, koja će nešto naći u financijskim problemima. Birgit je trideset godina mlađa, Nikiju je 2009. godine rodila blizance Maxa i Miju, kada je tata imao već 60 godina. Zanimljivo, kada se Birgit upoznala s Nikijem on je imao problema s bubrezima, organizam mu je odbacio bratov pa mu je ona donirala jedan!

"Da nema Birgit, ja danas ne bih bio živ, često voli reći Niki. Njegova sadašnja i bivša supruga (što je jako zanimljivo) održavaju kontakt.

"Birgit i Marlene komuniciraju, nekada se svi zajedno nađemo u nekom restoranu. Rastao se jesam s Marlene, ali smo ostali prijatelji. Ona je i dalje sjajna žena", priča Lauda.

"Niki će do kraja života biti pacijent, ali još uvijek može biti dobro. U ovakvim situacijama traže se veliki borci, a znamo da je Lauda jedan od njih, rekao je nakon prve transplantacije pluća profesor Walter Klepetko. Borac koji ovih dana vozi još jednu tešku utrku...