Vozili smo
Renault Megane 130dCi GT Line - Ode i Megane za Njemačku!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Novi francuski adut u kompaktnoj klasi toliko je slijedio njemačku filozofiju izrade automobila da je u njemu ostalo minimalno francuskog šarma, što je do sada bio samo ljepši izraz za sve ono gdje su Nijemci bili bolji.
Čvrstoća i osjećaj totalne solidnosti gotovo nespojivi s ranijim modelima Renaulta dominiraju i u interijeru i u eksterijeru Meganea, a i na cesti se vozi drugačije nego ranije.
Da vam netko stavi povez preko očiju i uvede vas u automobil, kada sve ispipate i kada vas povezu, zakleli biste se da ste u „Made in Germany“ automobilu. Vjerojatno odavno nijedan proizvođač nije napravio tako radikalan skok naprijed u ovoj klasi kao Renault.
Doduše, skok je bio neminovan, jer je stari Megane nekako ostao izgubljen u vlastitoj definiciji, od dizajna pa nadalje, tako da je konkurencija počela odmicati. No, sad se, čini se, konačno Renault opet pronašao – perjanice novog identiteta i pristupa su dva prilično beskompromisna automobila – Talisman i Megane četvrte generacije. Talisman je smijenio Lagunu koja je imenom i nastupom podsjećala ljude valjda na ljuljuškanje na valovima, najavivši tako bitku s njemačkom konkurencijom njihovim oružjem, pa usporedbe s Passatom nisu pale s Marsa. Novi Megane je samo prirodan nastavak tih Renaultovih napora da svoje automobile učini podjednako privlačnim publici kojoj su, recimo, VW, Škoda i Seat zakon, a da opet i kod svojih tradicionalnih kupaca skupi nove bodove.
Nimalo diskretni miris premiuma
I, jesu li uspjeli u tome? Prodajni rezultati će na kraju suditi, ali kao što smo rekli, odavno ovakav skok nije viđen u C segmentu. Obično se automobili naredne generacije tek tu i tamo utegnu u odnosu na prethodnika, tehnološki se dotjeraju i malo se produže ili malo podignu, ali činjenica je da je kod Meganea slučaj prilično drugačiji. Nova generacija Meganea doima se kao automobil posve drugog proizvođača, koji više ne traži visinu, nego je niži je od prethodnika i samim tim djeluje za klasu veći i ozbiljniji. Novi Megane leži na CMF-CD platformi dostojnoj srednje klase, na kojoj su već i Talisman i Espace i Nissan Qashqai i Nissan X-Trail, dakle puno veća braća,tako da Renault praktično u ovom trenutku dominira dimenzijama unutar C segmenta.
U Renaultu ne kriju da su ovaj put išli beskompromisno i da im je cilj bio napraviti auto koji će ispuniti sve norme čvrstoće, izrade, ergonomije, pogona i ponašanja u vožnji kakve je, recimo, još tamo sredinom devedesetih definirao Audi (koji je, da se ne lažemo, otada prametar za većinu proizvođača i glavni ugađač ukusa kupaca) – pa bi rezultat trebao biti otprilike „francusko tijelo s njemačkim srcem“, iako je zapravo istina da je dizajn automobila poprilično germaniziran, dok je srce pravo francusko. I dobro je da je tako, jer je dCi motor od 130 KS srce kakvo bi mnogi Nijemac poželio. Sve ostalo je sada podignuto na razinu ili dvije više – prigušenje motora, zvuk zatvaranja vrata, masivnost ručki na vratima, ukupan dojam potpuno srodan germanskom,a prvi put za Megane možemo reći da se doima kao da je izvajan iz jednog komada, te miriše na pravi pravcati „premium“.
Sto trideset konja dizela, care
Odmah da kažemo da ovaj Megane kao kod nas na testu izađe oko 40.500 KM (početna za 110dCi GT Line je od 38.100), a konačna cijena ovisi o nivou prohtjeva kod slaganja onih najfinijih dijelova opreme. Iako je zapravo već sve što vam zbilja treba za gore navedenu cijenu uključeno u opremu. GT Line podrazumijeva sportski izgled, s raznim difuzorima i spojlerima koji daju automobilu „zajeban izgled“, ali definitivno, osim što poboljšavaju nastup pred kafićem, podižu ukupan dojam vozila u očima svakog živog. Sportska su i sjedala koja će vas možda malo nervirati visokim bočnim rubovima, ali definitivno ostavljaju dojam kod suputnika i vrlo dobro drže tijelo u zavojima. Kad smo već kod zavoja, njih Megane prolazi potpuno drugačije nego prethodna generacija. Jeste da je ovdje u pitanju GT Line varijanta i da je auto definitivno tvrđi nego prije, ali na cesti zato sada leži kao daska, nema naznaka podupravljanja, a čak će vam auto oprostiti mnoge vozačke greške na zahtjevnijim dionicama puta. Iskusne vozače bi elektronski asistenti mogli čak i malo prepasti s obzirom da dosta rano reagiraju i popravljaju smjer vozila. Ali ono što je fascinantno kod ove verzije je lakoća kojom vijugate gradom, kojom auto odgovara na gas i kojom možete šmugnuti drugima ispred nosa u tili čas. Volan je puno izravniji nego ranije i s vozačke strane Megane GT Line je puno više sportski nego ordinarno obiteljski auto.
Dakle, imate 130 dizelskih konja, imate šestbrzinski mjenjač, imate sportski volan, ugodnu unutrašnjost gdje je sve podređeno velikom touch screenu na središnjoj konzoli, manje više sve o čemu većina vozača sanja. Jedine komande koje nisu na touch screenu su one koje su najbolje kad su direktne, mada i tu postoje dupliranja, pa imate praktično putni kompjutor i na ekranu i ispred očiju na instrumentima, imate ventilaciju i na okruglim prekidačima i na ekranu i tako dalje…Dakle, na ekranu su uglavnom sekundarne funkcije, a instrumenti ispred vozača su veoma dobra kombinacija digitalnih i klasičnih. Megane tu zbilja nudi igranje za cijelu obitelj, pogotovo za vozača. Naime, na glavnom displeju možete birati izgled brzinomjera i okretomjera koji ovisno o konfiguraciji mijenjaju mjesta (sportski režimi ističu okretomjer, oni za komfor preferiraju brzinomjer), sve je animirano, pa i kazaljka, a klasični instrument koji kod Renaulta nikad nije iščeznuo – mjerač temperature motora je sada, uz mjerač količine goriva jedini „na stvarnu kazaljku“ i kao što rekoh kombinacija modernog i klasičnog odlično djeluje.
Nikad dosadno…
Što se vožnje tiče, možete birati pet postavki vozila, kod onog sportskog ukrućuje se volan, ukrućuje se ovjes (sasvim prirodno je da vam se sam od sebe tada ukruti i ….), čak što više jer je motor u tom slučaju osjetljiviji i bjesnije vuče, što vas učini skoro pa vozačem sportskog automobila. Što idete više prema komforu stvari postaju malo labavije, ali nikad previše labave. Toliko da smo poželjeli neki modus specijalno za naše ceste koji bi se zvao „Balkan safe mode“ kojim bi se anulirale sve anomalije naših loših cesta. Dobro je što možete izabrati sami svoju konfiguraciju birajući najbolje od različitih set-upa za svoju osobnu preferenciju, ali smo dojma da je ovaj automobil ipak prvenstveno rađen za autobahn i fine gradske ulice zapadnih gradova, a ne za gudure Balkana. No, tko je nama kriv pa zaostajemo.
U moru opcija za igranje Renault vam dopušta da birate unutrašnje osvjetljenje i njegovu boju (LED trake su i u vratima), a sa postavkama slike, zvuka, klime, multimedije, radija, telefona i navigacije i svega ostalog igrate se na ekranu do mile volje. Najveći plus koji moramo posebno izdvojiti je taj da se Renault riješio apsolutno svih dizajnerskih poveznica s prethodnim modelom, pa su tako konačno iščezle svima dobro poznate Renaultove tipske ručice na vratima, tipska ručica mjenjača i prekidači koji postoje već desetljeće i pol u istom obliku, a zamijenila su ih potpuno nova i solidnija rješenja.
Smartphone u obliku sportskog obiteljskog auta
Nećemo pogriješiti ako kažemo da je Renault Megane zapravo automobil napravljen oko tablet uređaja, a veličina samog tableta ovisi o opremi. Mi smo imali najvećeg (što je zasluga opreme) i zbilja bilo tko koji uđe u automobil prvo baci pogled na njega. Sve je na testu na tabletu funkcioniralo besprijekorno, jedino što sada ne znamo je kako će funkcionirati za pet ili šest godina, ali to je već problem za kupce i prodavače polovnjaka. Nabavite li sada novi Megane imat ćete priliku za ne previše novca (u odnosu na konkurente) uživati u automobilu koji je definitivno iznenađenje sezone, još jednom podvlačimo, puno bolji od očekivanog.
U ovoj varijanti gdje s jedne strane imate (pre)potentni turbo-dizelski motor, koji ima snage za apsolutno sve što želite u svakodnevnim situacijama (uostalom ako uspješno pogoni X Trail zamislite što ovdje čini!), te u isto vrijeme sve i da hoćete ne možete biti rastrošni s gorivom (prosjek naše uglavnom gradske i međugradske vožnje bio je 6,1 litar dizela, ali to može još puno niže, s obzirom da ga u vožnji uopće nismo milovali).
Megane se u ovom izdanju čini kao pametna kupnja ili barem kao realna opcija ukoliko želite moderan automobil C segmenta koji ima sve što treba modernom korisniku, a ni susjedi neće ostati ravnodušni. Rekli smo da je Megane dug, skoro 4,4 metra, pa unutra ima prostora za četveročlanu obitelj, a ima i snage za četiri klipana na putu na more ili nešto slično. Ni prtljažnik za takve stvari uopće nije za odbaciti, ima solidne 434 litre, skoro trideset više nego u prijašnjoj generaciji.
Isplati se uložiti u bolje opremljene i jače modele
Kompletan, kompetitivan, puno bolji i bitno drugačiji nego ranije – novi Megane starta od 29.400 maraka za benzinski model od 100 KS. No, nakon toga razlike u cijeni među modelima su prilično male – tako da već za koju tisućicu više možete sebi priskrbiti idealno konfiguriran model kojem neće biti zamjerki. Osim možda preglednosti prema nazad (prozor malen kao u bunkeru), ali zato postoje senzori i kamere (ovo zadnje ne u testnom modelu, ali nam je nakon kamere u Cliju baš nedostajala), te ne baš idealno odabranom plastičnom materijalu oko tableta koji iritirajuće uporno skuplja otiske prstiju tako da ćete stalno morati imati neke krpice pri ruci da to brišete, jer bode oči. Ali to su već finese koje odlučuju kod premium vozila, ne zaboravite da je Megane, ipak, puno jeftiniji od takvih.