Test: Toyota C-HR 1,2 Turbo C-HIC

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon što smo je vozili na službenoj prezentaciji u Španjolskoj, nova Toyota C-HR stigla nam je i na jednotjedni test. Za razliku od hibridnog modela, koji će po projekcijama činiti oko 60 posto prodaje ovog modela u Europi, ovaj put u rukama smo imali C-HR u nešto klasičnijoj varijanti -  s pogonom na dva kotača, turbobenzincem od 116 konjskih snaga i šestbrzinskim ručnim mjenjačem.  

Ono što smo rekli za hibridnu varijantu, uglavnom vrijedi i za ovu – model C-HR nastao je na potpuno novoj TNGA platformi koju dijeli s Priusom, na kojoj će tek uslijediti budući modeli Toyote, pa se zato odmah osjeti visoka kultura vožnje koja C-HR predstavlja kao nešto posve novo i drugačije u ponudi uglednog japanskog proizvođača.

Kome treba ovakav auto?

Ako je vjerovati ukusu nove generacije kupaca upravo je Toyota C-HR „punim“ uletjela u najbrže rastući segment kompaktnih crossovera. U toj klasi je gotovo pravilo da se kupca privlači razigranim i neobičnim dizajnom, pa je C-HR vjerojatno najbolji primjer kako su dizajneri imali potpuno odriješene ruke.  

Zanimljivo, iako hrabro dizajnirana, za vrijeme testa C-HR-a nailazili smo na odobravajuće poglede i starije i srednje generacije, čak i onih koji vole klasično, a posebno su oduševljena bila mlađa raja. Po svemu doživljenom čini se kako ovaj hrabri  spoj kupea i SUV-a ostavlja pozitivan dojam gdje god se pojavi.

Pritom je automobil dovoljno prostran da naprijed nudi mnogo mjesta za dvoje, a niti nazad, makar dizajn sugerira drukčije, nije baš da mjesta nema, čak niti za odrasle. Jedan od najefektnijih elemenata ovog automobila je vizualno igranje sa prozorom na stražnjim bočnim vratima, tako da izvana gledajući mislite da tu jedva i metla stane, ali iznutra je to sasvim druga priča.

No, ne sumnjamo da će ga, usprkos tome, najviše voljeti solo igrači, mladi parovi – i oni s dvoje manje djece, ali neće se zeznuti nabavi li ga i kakav stariji par s dvoje kasnih tinejdžera. Zanimljivo, na papiru ne baš veliki prtljažnik od 377 litara zapravo je puno više iskoristiv nego što brojka kaže jer je doslovno ravnih rubova i možete ga natrpati u punom kapacitetu.

Po čemu ovo nije još jedna „dosadno pouzdana“ Toyota?

Uglavnom po svemu. Iako je definicija dosade i uzbuđenja kod današnjih automobila malo prenategnuta, s obzirom da se svaki vlasnik automobila navikne na svoj automobil toliko da ga auto ne može iznenaditi ni na koji način, pa ni emocionalno, Toyoti se godinama spočitavalo da je pouzdana, ali siva i dosadna.

Neki su koristili riječ nespektakularna, što nije bilo daleko od istine ako ste vozili Corollu. C-HR je, makar se u Toyotinoj ponudi moglo i ranije naći nekih uzbudljivih modela, jedan od onih projekata koji ruši klasične tabue.

Dizajnu je posvećena ogromna pažnja, od razlamanja linija do kvake na drugim bočnim vratima pa do umetnutih oblika dijamanta gdje god se moglo, što je svojevrsni pečat C-HR-a. Ono što je ispod također je prošlo novu školu – najviše oduševljava ovjes koji je robusan, ali u isto vrijeme moderno postavljen, dinamičan, udoban i nečujan, te se čini da može istrpjeti i duplo jači motor bez da će ga izbaciti iz ravnoteže.

S motorom od 116 „konja“ auto neće „jesti asfalt“,  ali će vas svakim kilometrom uvjeravati kako je u pitanju zaokružena i harmonizirana cjelina. Dodamo li da već od početne opreme C-HR nudi pregršt sigurnosnih elemenata, od prepoznavanja mogućeg sudara do sustava upozorenja ako pređete bijelu liniju ceste , onda je sreća još i veća.

Zašto baš mali turbo benzinac i gdje su dizeli?

Zato što dizeli nisu više u điru s obzirom na sve što im se događa u zadnje vrijeme, a Toyota ionako ljubiteljima štedne vožnje nudi hibridni model u rangu koštanja konkurentskih dizela. Tihi moderni turbobenzinac od 1,2 litra zapremine je sasvim dovoljan da C-HR pristojno tjera po svim cestama u BiH, a pritom je kombinirana potrošnja oko 6,5 litara na stotinu kilometara (tvornica kaže 5,9, ali kad imaš auto na testu zadnje što ti pada na pamet je da štediš svaki decilitar).

Naravno, kada imate auto od skoro tonu i pol i ovakav motor, tu i tamo poželite malo više snage, prije svega kada automobil vozite po gradu i potreban vam je hitri start, ali budimo realni - ne mogu se očekivati baš mnoga čuda u ovoj verziji. Recimo da bi mu idealno pasao neki motor od 150 KS.

Na otvorenoj cesti šestbrzinski mjenjač dopušta da iz automobila izvučete sve što vam treba, putna brzina od 80 ili 100 km/h na magistrali ili 130 do 150 km/h na autoputu održava se bez iritantne buke motora ili huka vjetra, čak bi se mogli zanijeti da ste u Lexusu, a ne Toyoti - a prestizanja su kad uhvatite putni ritam prilično komotna u svakoj situaciji. Ubrzanje je po našem mjerenju tek malo duže od 12 sekundi do 100 kilometara, makar je tvornički sekundu niže postavljeno. C-HR čak i pri naglom ubrzanju mirno drži pravac, iako je povišen i još na„nogama“ od na 18 cola.

U vožnji otvorenom cestom ne njiše pri dužim krivinama kako već znaju njihati više postavljeni automobili, i ostaje na liniji i pri naglijim okretima volana. Pri tom vas pedala gasa ipak podsjeća da je C-HR više baždaren za „živahno krstarenje“ nego za sportsku šarf vožnju. Da napomenemo i da je automobil u ovoj opremi natrpan svim potrebnim elektronskim pomagalima koji će vam vožnju činiti još sigurnijom sa strane aktivne sigurnosti. Ništa ne nedostaje, čak ima i previše.

Ima li tu neke zabave?

Sasvim dovoljno. Ono što nas je u vožnji oduševilo je što C-HR ima dovoljno mjesta za držanje mobitela, hrane i pića, a dva utora za čaše i flaše na središnjem grebenu su stvarno king – size veličine, osvjetljeni su i drže napitke bez problema. Onaj tko traži dlaku u jajetu reći će da su preduboki, ali iskustvo nas uči da je sve bolje od toga da su plitki. 8-inčni ekran s infotainment sustavom je pregledan, ne smeta u vožnji jer se automatski zatamnjuje po mraku i pri ulasku u tunel.

Kad smo već kod automatskog, jedan od najvećih izuma u automobilima današnjice postoji baš u C-HR-u, a to je automastko gašenje dugih svjetala pri nailasku vozila iz drugog pravca. Na dugim noćnim putovanjima našim magistralnim cestama s puno krivina to je jedno od zahvalnijih rješenja koja postoje – i jako dobro funkcionira!

Čak je sustav znao razlikovati blagdanski kičeraj od svjetala automobila! Također hvalimo u ovoj opremi i sustav prepoznavanja zakona ograničenja na cesti, zatim grijanje sjedala i volana, kao i u svim verzijama odlično urađene tipke vrlo efikasne klime i ventilacije, takozvanog avionskog dizajna.

Dizajn rastura, ali vidi li se išta unazad?

Kod ovako atraktivno riješenih automobila obično kao kolateralna žrtva strada stražnji prozor. Iako izgleda da je ovaj na C-HR-u kao na puškarnici, iznutra čak i nije toliko strašno kad gledate unatrag, ali za svaki slučaj tu je veoma dobra širokokutna kamera koja se uključuje skupa s rikvercom, pa nismo imali problema zavući auto i u najcrnjem sokaku. Izvana gledajući C-HR zbog dizajna  djeluje kao težak partner pri provlačenju i uparkiravanju „na knap“, ali iznenađuje kako lako s mjesta vozača imate odličan osjećaj za rubove automobila.

Kad smo već kod vozača, on u rukama drži jako dobro odmjeren upravljač, koji je tama toliko direktan da se sasvim solidno uklapa u zamišljenu koncepciju modela. Ručica mjenjača je također solidno odmjerena, makar bi mjenjač u skladu s ukupnim konceptom C-HR-a i preciznim upravljačem mogao biti još zericu precizniji i još malo kraćih hodova.

Sve najvažnije funkcije, ručice i prekidači danas su uglavnom standardizirani kod svih proizvođača, ali kod većine postoje i dalje specifično razbacani prekidači, tako da vam ni sa C-HR-om neće biti dosadno prvih nekoliko dana, dok sve ne upoznate. Osim, naravno, ako već niste vlasnik neke Toyote. Ne bi bilo lijepo da ne pohvalimo sjedala, koja su dizajnirana atraktivno sportski, ali su zapravo i prilično udobna, iako smo, da budemo pošteni, viđali i efikasnije  sustave namještanja visine sjedenja i nagiba naslona.

I? Je li dobar auto ili je 'nako?

Puno udobniji i pod vlasnikovom rukom i stražnjicom moćniji od Aurisa, C-HR bi ukupnim osjećajem vožnje lako mogao proći kao nekakva kupe varijanta Toyote RAV. Uz to ne možemo se oteti dojmu da je kvaliteta podignuta na još jedan nivo više u odnosu na Toyotine dosadašnje standarde. Gdje god možete tvrdo udariti sada je ili mekana plastika ili koža.

Ono što je najsvjetlija točka ovog automobila, uz atraktivan vizualni paket, je apsolutna udobnost prijelaska preko rupa i ležećih policajaca.  Usprkos felgama i gumama 18-kama auto superiorno guta sve naše ceste, pri tom ne gubeći trakciju ni u riskantnijim situacijama. Ako ne očekujete čuda od benzinskog motora (ionako se čuda naplaćuju znatno većom potrošnjom) i vozite civilizirano, imat ćete u rukama vjernog, ali i atraktivnog pratitelja velikog kao, recimo, Nissan Qashqai. Tu su negdje u par centimetara.

Koliko košta ova zabava?

C-HR je vruća roba i priče o oduševljenju zatečenim stanjem kakve možete naći na internetu nisu slučajne. Model sa 1,2 turbo motorom i ovom najvećom C-HIC opremom kao na testu („i ptičjeg mljeka“) izađe nešto preko 45.000 Km sa PDV-om.

Na akciji su trenutno verzija s ovim motorom i C-Enter opremom za 39.650 KM, dok je također na promotivnoj akciji i hibrid, koji će vas u C-Enter verziji koštati 45.430 KM.