Volvo krije svoje rekorde

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Volvo – u današnje vrijeme jedan od najkontroverznijih proizvođača automobila na svijetu. Spoj IKEA-ideologije praktičnosti, sigurnosnih sustava kakvih se ni Euro-NCAP zajedno s ljudima iz NASA-e ne bi dosjetio, te modelima koji na momente sežu prema apsolutnom uživanju u vožnji, dok u nekim drugim momentima redefiniraju poimanje vozača i sežu u domenu autonomne vožnje.

Dakle kada bi neki mali zeleni sletio na zemlju i zavirio u portfelj ove švedske marke, najvjerojatnije bi ostao zbunjen. No srećom mi nismo marsovci i jako dobro znamo što sve Volvo može kad se male švedske ruke slože i prihvate posla, piše Dnevnik.hr.

Mnogi to ne znaju, ali Volvo još od davne 1959. godine aktivno sudjeluje i svako toliko razvaljuje konkurenciju unutar pojedinih serija utrkivanja na stazama diljem svijeta. Sve je počelo početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno točnije 1964. godine, kada je tvornički tim ove marke odlučio četiri primjerka tada aktualnog modela PV544 baciti u pijesak i blato Safari-Rallyja.

Prvi je nastup prošao dobro, a već sljedeće godine Volvo pobjeđuje na tom Rallyju i osigurava svoje mjesto pod kipućim suncem svijeta utrkivanja.

Od početka povezivanja marke Volvo sa svijetom utrkivanja, ova je marka itekako ostavila traga. I ne samo to, već je Volvo jedini proizvođač automobila koji je ikada na stazu ubacio karavan, što je bio hrabar i marketinški apsolutno ispravan potez, iako su se inicijalno toj ideji svi smijali.



Tijekom godina je Volvo nastupao u sklopu konkurencije raznoraznih serija utrkivanja „turističkih“ automobila poput BTCC (British Touring Car Championship), WTCC (World Touring Car Championship), ETCC (European Touring Car Championship), ASTC (Australian Super Touring Cars), DTM (Deutsche Tourenwagen Meisterschaft) i sličnih.

Od modela koje apsolutno vrijedi istaknuti tu je prvenstveno Volvo 244 Turbo, koji je izuzev oblika pravokutnika malčice zaobljenih rubova i gabarita omanje planete bio i izuzetno brz, a onda je tu i već spomenuti „leteći kovčeg“, odnosno Volvo 850 T5R, koji je kao karavan među limuzinama na stazi iskakao poput slona u staklani.

Bilo je tu naravno i raznoraznih varijacija na temu pojedinih modela, a sve je zajedno dovelo do toga da se Volvo i dan-danas aktivno natječe i redovito pobjeđuje sa svojom Polestar-ekipom.
Dakle Volvo je puno više od proizvođača automobila koji manično propagira sigurnost, što u krajnjoj liniji dokazuje i ova posljednja, tj. oko godinu dana stara vijest za koju do neki dan nitko nije znao.

Naime, prije nekih godinu dana je na Nürburgringu održana jedna od utrka unutar sezone FIA-WTCC-a, pa kad su već bili prisutni, ljudi iz Cyan Racinga odlučili su ostati još koji dan i na stazi testirati svoj model S60. Cijela je priča nazivno obavijena tajnošću, a ideja je bila već ionako poprilično jakom modelu S60 Polestar podariti još nekoliko konja viška i doraditi ovjes kako bi bio još brži i uvjerljiviji među cestovnim trkačima oblika limuzine.

Uglavnom, nakon nekoliko testnih krugova ekipa se malčice povampirila, te je na nišan uzela (do tada) najbrže vrijeme na „Zelenom paklu“ u klasi limuzina. Kada su se očnjaci vratili u svoje prvobitno stanje, vrijeme od 7 minuta i 51 sekundu bilo je dovoljno da Volvo S60 Polestar postavi rekord.

Dotični je rekord u klasi limuzina s četverim vratima izdržao skoro godinu dana, tj. do pojavljivanja Alfe Giulije Quadrifoglio, koja je postavila vrijeme od 7 minuta i 38 sekundi, ali u svemu tome ne treba zaboraviti jedan bitan detalj

Volvo S60 Polestar pod poklopcem motora ima motor s četiri cilindra iz kojeg je uz dodatak respiratornih pomagala izvučeno nekih 367 konja. Alfa Romeo Giulia Quadrifoglio s druge strane pod poklopcem motora ima onaj Ferrarijev „šestak“ koji je doduše smanjenog obujma, ali svejedno raspolaže s 505 konja. Dakle već je tu Alfa u debeloj prednosti.
Isto tako vrijedi spomenuti i činjenicu koja kaže da je Volvo S60 Polestar na tržištu prisutan od 2010. godine, dok je Alfa tek izašla „ispod čekića“ s pregršt nove tehnologije koja je u međuvremenu izmišljena. Samim time ispada kako se Volvo s ovim automobilom i nakon šest godina odlično držao, a što je najbolje od svega, Švedi su na rekordno vrijeme jednostavno odmahnuli rukom i rekli „Vad som helst”, te otišli kući.

Dakle Volvo S60 Polestar ispada jednim od onih automobila kojima reklama zapravo ne treba i to je u današnje vrijeme floskula i marketinških materijala upakiranih u roze kuverte apsolutni presedan. Time je dokazano da Volvo ne samo da je u stanju napraviti stvarno brz automobil, već i da prodaja tog automobila ne ovisi o reklamama i budžetima, već o tradiciji i realnim uspjesima koje ne proizvode odjeli marketinga, već vozači na stazi.