Citroen C4 Cactus: Borba sa Spačekovim genima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Citroenov C4 Cactus je premazan svim bojama, pravi fakin među Citroenima. Prvo i prvo, uopće nije C4, to je marketinški trik, jer baziran je na manjem modelu C3, stoga i dosta sličnosti sa njegovom povišenom izvedenicom Aircross. Doduše, osjetno je duži i dovoljno širi od C3 Aircrossa, tako da je u pitanju ipak drugačiji model. Čak i suštinski, za razliku od C3 Aircrossa, ovaj Cactus nema okretomjer ni u doplati! 

Nije retro, ali skoro da je baš to

Nije ga imao ni slavni predak, legendarni Citroen 2CV, kod nas poznat kao Spaček (ili nepravilno, ali kod mlađih naraštaja udomaćeno Dijana), pa su njegovi vlasnici svejedno uživali u udobnoj vožnji bez problema, naginjući se u svakoj krivini taman toliko da bude zanimljivo. Zašto cactus nema okretomjer danas kada ga svaki auto ima? Dobro pitanje, jer jednostavni displej pred vozačem nije bilo teško nariktati da pokazuje i okretaje, pa se čini da je ipak Citroen ovdje htio podsjetiti na to da Cactus idejno ima povući gene od davnog pretka, gdje je pred vozačem bio tek brzinomjer i nekoliko lampica.

Ima tu još stvari koje mirišu na Spačeka – sjedala su raskošno tapacirana, neobično široka i mekana, a imitiranjem fotelje malo bacaju i na stare luksuznije Citroenove modele, koji su bili nadaleko poznati kao najudobniji auti na tržištu. Naglasak je na prostranosti i  racionalnosti. Mjesta unutra ima za četvoro odraslih, sprijeda i za dvometraše, ali nazad ipak moraju biti nešto kompaktniji, jer bi im glava mogla udarati u krov. Za djecu ima mjesta, ako nije u pitanju ekipa u sjedalicama, može ih komotno stati troje. U prtljažnik, bez obaranja sjedala, staje solidnih, ali ne i spektakularnih 358 litara. U njemu također nalazimo neke jeftinije materijale, recimo polica prtljažnika doima se napravljenom od reciklirane kombinacije kartona i tkanine. 

C-Elysee na sasvim drugi način

 Čitav interijer je na tragu prvog modela Cactus – osebujnošću skriva štedljiva rješenja koja donose dojam, ali i rade za proizvođača. Ima tu momenata koji te učas naljute, poput gole plastike tamo gdje kod većine dođe središnji stub (još jedna oda Spačeku), ali onda naiđe nešto što te oraspoloži, poput pretinca ispred suvozača koji kao da je ukraden s nekog, recimo, Bentleya. Poseban detalj su ručke za otvaranje vrata, koje imitiraju kožne ručke na putnim torbama i zapravo su vrlo lagane za rukovanje, pogotovo kad se malo naviknete. I djeluju šik. S druge strane, iako ne gledamo često u tom pravcu, Cactus je automobil bez rukohvata za putnike iznad vrata. Postoje samo male zakačke za onjesiti robu na “plafonu”.

Zapravo, navikavanje neka bude ključna riječ za one koji prvi put ulaze u Cactus, pa i bilo koji od Citroena novije generacije, jer ovaj francuski proizvođač kao da se trudi da se interijerom potpuno odmakne od onoga na što su nas navikli germanski proizvođači.  Nekome će to izgledati kao jeftinoća, a drugima će izgledati kao francuski šarm.

Svaki jahač se na svog konja brzo navikne

Daleko od toga da ćemo zbog toga davati negativnu ocjenu kao što to rade neki drugi kolege novinari – ionako je činjenica da se svaki vlasnik bilo kojeg automobila jako brzo stopi sa svojim autom, pa smo se tako i mi uskoro navikli na sve što nam je potrebno za sigurnu i udobnu vožnju Cactusa. Naravno, središnji displej i ovdje preuzima više opcija nego bi mi to htjeli, pogotovo kad je u pitanju klimatizacija, što je moda našeg doba, no diskutabilno je koliko pridonosi sigurnosti vožnje. Srećom da kod Cactusa postoje odvojene tipke za primarno brzo rukovanje ventilacijom u slučaju snažne potrebe za hitrim prozračivanjem ili hlađenjem, pa nismo previše gunđali.

Općenito, Cactus je čudan svat, napravljen je za one koji od auta traže vjernost, jednostavnost, robusnost, ali i dovoljnu količinu stila. Napravljen je za one koji u neobičnom vide ljepotu, makar je sad zadnji kraj nekako manje zanimljiv nego ranije. Cactus funkcionira u onom smislu da vlasnika ne zanimaju auta koja zanimaju i široke mase, čak ih se i gnuša. Ne razbacuje se Cactus, rekli smo, kvalitetnom plastikom, makar na mjestima koja koristite rukama uglavnom nudi ugodne materijale, sve se nekako čini uklopljeno iz deset različitih formi i sirovina, ali ne možete reći da ima očitih falinki koje treba smatrati manom. Cactus u vožnji daje dojam čvrstoće, makar je kompletan ugođaj prije mekan nego bilo što drugo, dakle sušta suprotnost Teutoncima.

Balansiranje između varke i premije

Osim spomenutog okretomjera, nema ni zadnje prozore na spuštanje, jedino što s njima možete je otvoriti ih “na kant”. Čudno? Ipak je to Citroen! Nećete ga zamijeniti s puno auta na cesti, osim možda s Citroenovim Aircross modelima, a zauzvrat ćete dobiti ekstravaganciju za ne baš previše novca. Biti drukčiji, biti poseban, to je i dalje moto Cactusa. S obzirom da ne probija baš plafone prodaje, ali daleko od toga da ga ljudi ne kupuju, ne bojte se da ćete biti jedini koji se odlučuje za ovaj auto – barem još 60.000 Europljana godišnje posegne za svojim primjerkom.

U odnosu na prvu generaciju, predstavljenu 2013., bočne plastične oplate na vratima, sa zračnim komorama, koje su trebale pružiti zaštitu od gradskih udaraca, a usput i činiti važan dizajnerski štos, sada su povučene u samo dno vrata, čime je sam Citroen priznao da je sve to bilo samo fol, a ne tamo neka dobra ideja. Tako je i novi Cactus ipak malo više primaknut izgledu običnijih modela kuće. No, zato su farovi i izgled maske, koje je Citroen i profurao na prvom Cactusu, a koji su u međuvremenu postali zaštitni znak svih vozila ove marke, samo malo dotjerani, tek toliko da se primijeti da je model novi. 

Samo nek’ je drukčije...

Filozofija Citroena C4 Cactus je dakle drugačija od većine onoga što se danas nudi na tržištu – njegova tehnologija je provjerena i do sada ugrađena u milijune Citroen i Peugeot vozila (i ne samo njih), a to uključuje i 1, 6 litarski dizelaš sa 100 “konja” (zapravo 99, ako ćemo biti precizni) i njemu pridodat petostepeni mjenjač prilično dugog hoda ručice, što traži malo navikavanja ako ste prije vozili drugačije aute.

Ikao mjenjač hoda malo duže nećete se predugo navikavati, jer se stupnjevi mijenjaju lagano i točno. Pet stupnjeva je dovoljno, makar će danas neki vrištati da ih treba biti šest, ali i ovako elastičan dizelaš, koji je svakako najbolji dio automobila, bez problema vozi vozača i putnike i pet brzina je sasvim OK, prije svega jer i u ovoj kombinaciji potrošnja dizelskog Cactusa je kao upaljač – normalnom vožnjom uvijek ispod pet litara! Pritom se motor, koji je dovoljno prigušen da ne galami niti na većim brzinama, dovoljno dobro čuje da vam ne treba okretomjer.

Fotelja za gradske i prigradske rute

Baš kao i mjenjač, i upravljač Cactusa ostavlja dojam lijenosti i ne baš velike izravnosti, a na momente vam u rukama baš nedostaje barem malo onog “šarf” osjećaja. Kad ga prvi put uhvatite u ruku baš se doima prelagano, a čak i koža na volanu djeluje pomalo plastično. Iako tu nema ničega nepreciznog i vrijednog teže kritike, skupa sa nekim rješenjima unutrašnjosti (čitaj:štednje), ukupne podešenosti ovjesa, papučica, mjenjača i volana,  Cactus ostavlja dojam modela jednostavne tehnike (čitaj: malo racionalnijeg, da ne kažemo jeftinijeg pristupa u proizvodnji), koja je dobro zakukuljena u neobičan, na momente atraktivan izgled. Kad Cactus ima ove 17 inčne naplatke skoro da djeluje premiumski. 

Upravo se udobnost Cactusa izdvaja kao njegov adut, a mi ne krijemo da po gradu ona itekako dobro funkcionira – ležeće policajce guta kao da ih nema, rupe gotovo da ne osjećate! No, navedene “lijene” postavke skupa sa mekanim, ali ne baš i ergonomski do kraja razrađenim sjedalima, na duže staze tu nazivnu udobnost pretvaraju u neki čudan zamor koji vozača prisljava da ipak negdje malo stane i odmori.

Dizel ga poprilično “vadi” 

Pri tome ne treba griješiti dušu, motor će vam dati priliku da ga malo jače zavrtite, pa C4 Cactus uopće nije spor auto na cesti, maksimalno ga možete potjerati i preko 180 km/h, a do stotke ubrzava za manje od 11 sekundi, no vrlo brzo ćete spoznati da je to “Harley iz našeg sokaka”, više pravljen za laganu vožnju, a manje za nekakve egzibicije.

Ovakav  dizelski Citroen C4 Cactus Shine Blue HDi 100 S&S može biti vaš za otprilike 35.000 KM, uz trenutni popust možete se provući i sa otprilike 32.000 KM. Za taj novac na tržištu se može kupiti svašta nešto, konkurencija u našem mentalitetu stiže i od polovnjaka, ali tko ne želi previše cifrati, obično ne sluša one koji savjetuju “kupi Nijemca!” i ima pik na Citroene, ovakav auto bi mogao biti njegov izbor.

Inače C4 Cactus starta od nekih 27.000 KM i ako baš želite Cactus, onda vam doplatiti “pet milja” za ovakav dizelski model zbilja nije loša ideja. Ako niste bili načisto koji auto kupiti i ipak se odlučite na cactusa, onda ne dajte da vas drugi “vuku” za sitnice koje fale ili su drukčije nego kod drugih auta. Sve podvedite pod neodoljivi francuski šarm, što je puno bolje nego da se upuštate u polemike.