Kona koja privlači susjede

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kona je auto u kompaktnoj klasi – to znači da je dovoljno velik za četveročlanu obitelj, a dovoljno malen da s njime lako zujite i parkirate bez problema po gradu. Dizajn Kone je glavna tema kada se priča o ovom automobilu – nećemo iskoristiti onu frazu kako se nekome ne sviđa, a nekome ne, jer smo se uvjerili tokom testa kako svi zagledaju automobil sa prilično prijatnim izrazom lica. Kona izgleda kao mišićava na rubovima zaobljena kocka, dovoljno robusna da daje dojam terenski sposobnog auta, a opet ima i dozu sporta, makar nema trkačke ambicije.

U atraktivnoj boji koja sjaji na parkingu, sa majstorski odrađenim proporcijama i detaljima, što je specijalitet kućnog Kia i Hyundai dizajnera Petera Schreyera, Kona je zapravo auto koji izgleda skuplje nego što jest, makar će netko reći da cijena uvijek može niže. Naravno, Kona nije neka bagatela, ali ako ćemo gledati cijenu i efekt privlačenja pogleda, teško da danas imate bolji odnos na tržištu. Za efekt se brine razbacanost farova, spriejda ih je čak šest, ali je Schreyer to napravio zanatski puno bolje nego krajem devedesetih Roberto Giolito na nes(p)retnoj Fiat Multipli. Čak što više, Kona izgleda agresivno, a opet cool.

Pritom je Kona zapravo klasični Hyundai nove generacije – čvrsto izrađen, gotovo teutonski automobil, ima onaj „audijevski“ osjećaj u unutrašnjosti, sve izgleda kao da je od granita izrađeno i da će trajati vječno, sjedala su izdašna i udobna, pomiču se na struju, u ovoj najbogatijoj Live it opremi su i grijana (kao i upravljač), a povišena pozicija vozača impresionira u svakodnevnom prometu. Volan je još uvijek u vožnji malo prelagan (čitaj: fali malo više osjećaja), ali kad se suživite s automobilom to vas neće smetati.  Instrumentna ploča ne prati ekstravaganciju vanjštine, ali nema prigovora na dizajn. Tipke su velike i pregledne, raspored intuitivan, jedino što bi voljeli je malo agresivniji automatski klima uređaj i za nekoliko centimetara povišeniji otvori za zrak. Na hercegovačkom suncu ponekad sekunde puno znače.

Kona ima 417 centimetara dužine, prtljažnik zaprema 361 litru i dovoljno je varijabilan i pristupačan da ćete biti zadovoljni. Naravno, na 417 centimetara dužine ne možete očekivati čuda od zapremine, ali je zato prostranost kabine na zavidnom nivou. Sjedi se lijepo i natrag i naprijed, širine ima za četiri odrasla putnika, a ni po visini se nitko neće požaliti, makar je Kona, inače 17 cm udaljene podnice od tla, malo niža nego li se od crossovera naviklo. Cilj njemačkog dizajnera bio je napraviti dinamičnu liniju, ali je Kona prije svega kockasta, pa prostora ima.

Pametni ključ u džepu i start/stop dugme u visokoj razini opreme se podrazumijeva, a ako neće Konu sa pogonom na sva četiri kotača (dolazi samo s jačim 177 KS motorom), jer vam u ovim krajevima taj pogon uglavnom i ne treba ako ne silazite s asfalta, onda će benzinac od 1.0 litre, tjeran turbo punjačem biti sasvim dovoljan. Razvija 120 KS i sasvim je dovoljan za sve svakodnevne radnje, a potjerat će fino Konu i na otvorenoj cesti.

Upregnut je sa ugodnim ručnim 6-stupanjskim mjenjačem, kojeg ćete morati malo češće šaltati da bi izvukli ono najbolje od motora, koji je klasični „downsizeing“ turbak – uz brdo i pod opterećenjem osjetit ćete malu kubikažu, ali pametnim mijenjanjem brzina i uz naviku na mjenjač, moći ćete sasvim tečno i ugodno voziti. Naravno, trocilindraš voli malo zagalamiti, posebno pri startu se čuje onaj karakteristični „konzerva“ zvuk, no kasnije se umiri.

Od malih benzinaca ne očekujte preveliku štednju goriva, jer traže da ih malo više stiskate, ali nisu ni ispičuture. Na testu, u kombinaciji tri dana grada i tri dana otvorene ceste, prosjek nam je bio 7.3 litra goriva, dok proizvođač propisuje i više od litre manje. U idealnim uvjetima, s jednom osobom u autu i sa puno otvorene ceste možda je to OK, ali u stvarnom životu, pogotovo ako ćete voziti 90 posto po gradu, ode potrošnja preko osam litara. No, ionako je malo nezgodno govoriti o prosječnoj potrošnji, jer svaki vozač ima svoje navike, te ne vozimo svi istim rutama i jednako napućenim cestama. Općenito, klasični turbo – benzinac, koji od snagom usporedivog dizelaša troši u prosjeku litra i pol do dva više na stotinu prijeđenih kilometara, ma što mu uradili.

Kona je, da se još malo vratimo na unutrašnjost, u ovoj opremom nabijenoj verziji pravi šlager moderne tehnologije – ima čak i takozvano bežično punjenje mobitela u polici ispred mjenjača. Sigurnosna oprema je na visokom nivou, tu je navigacija, senzori za parkiranje i sprijeda, kamera, senzori koji upozoravaju na umor vozača i prijelaz bijele trake na cesti (koji zna živcirati, jer nije uvijek precizan, ali barem drži budnim). Po mraku sve sjaji u klasičnoj Hyundai plavoj, uglavnom materijali sjedala i općenito plastika u unutrašnjosti zadovoljavaju.

Mekane plastike ima puno manje od one tvrde, ali taj pretjerano spominjan i precijenjen aspekt u izradi automobila ovdje zadovoljava – montažom. Sve je besprijekorno sklopljeno, Kona je tiha u vožnji, jedino ponekad malo smeta lupkanje ovjesa preko naših divljih rupa i još više podivljalih ležećih policajaca. Podignuta na gume velikog promjera Kona plaća danak dizajnu i izgledu, ali kada je izvedete na cestu s finim asfaltom onda je sasvim druga priča – ovjes, makar je natrag polukruta osovina lijepo guta cestu, osigurava solidnu stabilnost i udoban je na dulje rute.

Kona ide s ovim motorom do 180 km/h, ubrzava od 0-100 za 12 sekundi, što nije nešto što bi očaralo, ali je, rekli smo, sasvim dovoljno da sve probleme na cesti u našim uvjetima riješite elegantno. Cijena? Problem crossovera poput Kone, koji žele prije svega plijeniti izgledom, je taj da su u nižim paketima opreme obično puno manje atraktivni od napucanih verzija. Puno više od klasičnih automobila u kompaktnoj klasi. Stoga, ako hoćete atraktivan auto, treba malo dublje posegnuti u džep. U osnovnoj opremi Kona košta 37.000 KM, Rock it košta od 44.000KM, a najjača i najnapucanija Kona s ovim motorom košta 51.000 KM. Tu Love it varijantu smo i vozili, kako smo već rekli, a osim kožnih sjedala tu dobivate i „head up“ displej, veoma koristan za dugu i noćnu vožnju, koji projicira brzinu vozila i ograničenja brzine na dionici pred vaše oči, na vjetrobran.

Mnogo vam je 51.000 za ovaj motor? Kona sa 177 KS i AWD pogonom i u ovoj opremi je 58.000, ali tada imate stvarno sve. Inače, postoji  jedna dobra fora sa Hyundaijima – oni svako malo imaju neku veliku akciju, sa osjetnim popustima – tako da je naš savjet da se svako malo raspitate, možda ugrabite auto po puno nižoj cijeni. Kona je, da sad zanemarimo koštanje, auto koji će kupiti onaj kome treba malo pokazivanja, ali da se baš ne odere do gole kože kupujući neki preskup auto. I pritom je veoma ugodan i koristan suputnik. Za svaki dan.