Na testu: Škoda Octavia 2.0 TDi DSG Style
Posljednja bosanska kraljica
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Naslov je namjerno "bombastičan", poklapa se s obljetnicom stvarne (ili manje stvarne) posljednje bosanske kraljice Katarine, ali ima smisla. Naime, ako stvari postavimo na realne osnove u aktualnom automobilskom momentu u Bosni i Hercegovini.
Škoda Octavia zbilja je kraljica, omiljena kako među stanovništvom, tako i među namještenicima javne uprave i javnih poduzeća. A kako i ne bi kad je godinama nudila balans između prostranosti, kvaliteta, pouzdanosti i cijene.
Naravno, običan puk primijetio je već na prošloj generaciji kako Octavia sve više cijenom bježi izvan njihovog dosega, tako da se prilikom kupnje nove nije više moglo previše razbacivati opremom, a tužna vijest je kako i nova generacija nastavlja trend.
Početna Octavia u zadnjoj generaciji mogla se kupiti za cca. 30.000 maraka, onako, narodski rečeno – gola k'o pištolj i s početnim benzincem, a nova generacija ulazi sa 1.0 TSi Ambition modelom tek na 35.168 maraka.
Naravno, stara teza o tome kako nećete nikada kupiti auto bez dovoljno opreme u pravilu kod VW grupe znači da ćete u konačnici morati platiti i desetak tisuća maraka više, a kad vam kažemo kako testni model, doduše opremljen "do zuba", s dizelom od 150 KS i DSG mjenjačem, u opremi Style košta nešto ispod 64.000 maraka, vjerojatno ćete reći kako to više nije to.
Naravno, kod vas i dalje Škoda mora biti cijenom na razini nekadašnje Felicije, zar ne? A to što je češki proizvođač u međuvremenu napravio korake od sedam milja i praktično nudi na momente i više od samog VW-a (sjetili smo se kako smo prije nekoliko godina testirali Golfa VII s istim motorom, a koji je koštao prilično preko 70.000 maraka!), to vam nije zanimljivo? Vi tražite "džab džabilnu Škodu" i gotovo! Pa, možete je jedino dobiti ako vam je poduzeće u kojem radite kupi!
Na stranu cijena, koja jest visoka, s obzirom na to da, opet ćemo podvući, Škoda nije više jeftini, nego malo drugačiji brend unutar VW filozofije, pa se pozicionira na upravo taj način, ali ono što zbilja dobivate za taj novac je odlično osmišljen, ful digitaliziran, moderan, siguran, pa i već prilično udoban auto, s dovoljno mjesta za četvero, čak i petoro putnika – i nevjerojatnom pećinom u predjelu prtljažnika od čak 600 litara!
Taj prtljažnik vazda je Octaviju činio boljom od Golfa (neka mi ljubitelji svetog imena ne zamjere), barem u onom all-round obiteljskom smislu, jer nevjerojatan je osjećaj kad pritisnete dugme za automatsko otvaranje prtljažnika i pred vama se, na vaše oči, ukazuje prostor kojem kao da kraja nema! A pritom ni traga guzastom stražnjem kraju, oh ne – Octavia je elegantnija nego ikad, pa po našem skromnom mišljenju, u ovoj generaciji i znatno uzbudljivija od "pospanog debeljka", nove generacije Golfa, osme po redu.
Zašto čitavo vrijeme spominjemo Golfa? Pa zato jer je Octavia rađena na istoj platformi kao i Golf čitavo vrijeme, s tim da je u međuvremenu najašila na potpuno novu i od svih hvaljenu platformu MQB, na kojoj još nastaje i, recimo, Audi A4, pa je jasno da to sada znači i više udobnosti nego prije.
U međuvremenu je odlična koncepcija Octavije, koja uvijek ima petora vrata, „ubila“ sve VW pokušaje da Golfu prikače rep, pa je učinila sve Bore, Jette i kako se već zovu, automobilima prošlosti u Europi, koji mogu opstati jedino negdje u Americi ili Kini, ako im ne smeta sama Octavia! U ovoj konfiguraciji odavno prijeti i Audiju A4, s tim da je ipak malo manje premium.
To se vidi po detaljima i ukupnom dojmu interijera, gdje u Octaviji čak i za 64.000 maraka i dalje imate previše "sivih zona" i manje atraktivnih materijala, ali daleko od toga da je u pitanju neki fuš i bofl. Škoda Octavia se i izvana i iznutra doima čvrsto k'o kamen i pravi je primjer pomalo odlazeće filozofije čvrste gradnje (s obzirom da čak i u VW grupaciji prelazak na električne aute prati i prilično jeftin dojam u području kvalitete).
U naslovu smo napisali – Posljednja bosanska kraljica – a učinili smo to i iz razloga što je u ovoj konfiguraciji, sa popularnim TDi motorom, u našem slučaju srednje snage, ovo vjerojatno posljednja Octavia koju pogoni dizel. Možda se varamo, ali kako su navalili razni zeleni, ekolozi, udruge i vlade, dizelašima se već nekoliko godina crno piše, i ne samo njima, nego svim motorima na unutarnje izgaranje, što je, ako nas pitate, malo i previše uzelo maha.
Ekološke norme dizelaši više ne mogu zadovoljiti, ali će tranzicija na struju prilično pričekati, tako da predviđamo da će dizelaše bar na neko vrijeme zamijeniti mild – hibridi i pravi hibridi, dok struja ne zaživi u potpunosti, ako ikad i zaživi. No, to je jedna sasvim druga priča, ostanimo mi kod priče o konfiguraciji motor/ mjenjač.
Znači, kad je čovječanstvo taman dosegnulo ideal o velikoj snazi, maloj potrošnji, velikom okretnom momentu i nevjerojatnom dosegu sa jednim spremnikom goriva – taj ideal je bačen u prvi kanal pored ceste – jer ne valja! Zagađuje! Otrov! Fuj! Stoga, dok još možete, uživajte u ovome što nudi 150 konjskih snaga u novoj Octaviji.
A nudi sve navedeno. Auto teško 1,4 tone samo ponekad malo „cucne“ DSG mjenjač, koji, usprkos tome što su takvi mjenjači sve bolji i bolji iz dana u dan, i dalje ima laganih premišljanja u funkcioniranju. No, DSG također nudi izuzetno lako rukovanje i komfor u vožnji. I pritom teško da ćete i po gradu trošiti više od 5, 5 litara goriva. Na otvorenoj cesti potrošnja će se spustiti i na 3,5 litra, čak i manje, jedino ako ne tjerate stalno auto u zonu presretača. Usput, s ovakvom Octavijom možete i preko 220 km/h, a ubrzanje od 0-100 km/h je oko 8,5 sekundi. Ukupan dojam je da Octavia ne samo da je zreo auto, nego da je ništa u toj zrelosti ne može pokolebati.
Znači, na cestama BiH i regije – Octavia je kraljica! U unutrašnjosti je, rekosmo, malo previše siva, a dojam ne popravljaju niti dva „laptopa“. Jedan je na mjestu gdje su nekada stajali instrumenti, a drugi je tamo gdje su „touchscreen“ ekrani već godinama.
Sve funkcionira prilično intuitivno i sve što imate u novom Golfu imate i u Octaviji, s tim da se strane kolege žale kako u Golfu ponekad ne funkcionira i sporije radi. Ovdje je sve bilo OK, iako smatramo da funkcije koje nude da upravljate mahanjem ruke pred ekranom izgledaju malo idiotski, pogotovo kad ne žele iz nekog razloga "uhvatiti". A ne žele uvijek i to je danak tehnološkim novotarijama na koje se moramo naviknuti.
Funkcija pojačavanja i smanjivanja prelaskom prsta po površini ispod ekrana na središnjoj konzoli također je simpatična, ali dok se ne naviknete sjetit ćete se stotinu puta kako ni običnom kružnom potenciometru nije bilo mane. Drugim riječima, ima toga i previše. Na ekranu gdje su "instrumenti" sve je fino posloženo, imate niz opcija, birate što će se pred vama događati, no zanimljivo kako vam nakon nekog vremena dovoljan postane head – up displej na vjetrobranu.
Jednostavno, malo vas, nakon čitavog dana druženja sa vlastitim pametnim telefonom još umori previše informacija i previše grafike u automobilu. Usprkos tome što možete birati boje u interijeru, poželi se čovjek klasičnih instrumenata i smirujuće crvene, narančaste ili nježno plave svjetlosti. No, zaboravimo svi zajedno ta klasična vremena, laptopi pred očima su budućnost automobila, vjerojatno su u konačnici i jeftiniji za masovnu proizvodnju – i sigurni smo kako će tako i ostati, barem dok se neki proizvođači za desetak godina ne dosjete da bi vam mogli prodati klasične instrumente, "cajgere" kao element stila. Koji će se, dakako, skupo plaćati.
Kad smo već kod doplata, Octavia stiže sa, na prvi pogled neobičnim, dvokrakim volanom. Treći krak se doplaćuje! Dva kraka zapravo nisu ništa strašno, jedino što isprva oku malo ne gode, ali se vrlo brzo pokazuju kao inteligentno rješenje – lakše se upravlja s krakom manje, nema neugodnih sudara s trećim krakom kod brzog motanja, čak i izbočina na dnu volana, kao neki zametak trećeg kraka, može biti ugodna za pridržavanje upravljanja kod "cruisinga". To je nova, ali dobra Škodina fora (treći krak će ostati kod RS verzije), koja spada među pametne inovacije, uz već famozni kišobran u vratima i četkicu za led kod otvora za punjenje rezervoara.
Naizgled u Octaviji ima svega, čak i previše, no uzalud smo tražili kameru za vožnju unatrag, koja usprkos odličnim senzorima, za 64.000 maraka jednostavno mora biti tu! Zato imate ful sigurnosnu opremu, pametni ključ i gomilu dojavljivača, upozoravača i senzora, parkirna kočnica je automatska, a LED svjetla sprijeda "u fulu" noć pretvaraju u dan. Ima tu i pravog luksuza poput grijanja sjedala i raznih umetaka, ali opet moramo priznati da smo slično nalazili kod konkurencije za manje novca.
Škoda Octavia je za naše uvjete i prava putna limuzina, koja će vas od Šamca do Neuma, ili od Višegrada do Bihaća dovesti bez osjećaja umora, ali još uvijek joj nedostaje onaj premium osjećaj koji bi opravdao cijenu koja se traži za ovakav model. Da je bar desetak tisuća jeftinija bila bi hit, ovako za nešto ispod 64.000 maraka tržište nudi sve i svašta, pa čak i zabranjeno voće staro godinu ili dvije.
Da ne bude sve tako strašno, benzinski 1,5 TSi u istoj snazi možete konfigurirati već od 39.000 maraka, pa na kraju izaći do nekih 50.000. Opet puno? Neka bude utjeha da u nekim zemljama gdje ljudi zbilja imaju novca, Octavia i dalje važi za najbolji auto za vaš novac. I to nebitno koliko na kraju košta. Tamo je Octavia već marka za sebe, a marka za sebe uvijek opravdava cijenu!