Nissan Juke bez po' muke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Negdje u ljeto 2010. postalo je jasno kako u Nissanu ozbiljno namjeravaju ići dalje u širenju virusa zvanog crossover. Nije im se bilo čuditi jer su već imali uspješnu priču zvanu Qashqai i veliku dilemu što smjestiti između njega i Notea, koji se u međuvremenu izgubio u pretvorbi, k'o kakva uspješna tvornica iz socijalizma na putu u kapitalizam. Te 2010. u Nissanu su se dosjetili prilično revolucionarne ideje – napraviti gradski crossover automobil, koji bi bio neka vrsta malog SUV-a, ali koja bi izgledom dodatno imitirala crte prisutne na Z seriji (370Z) ili GT-R modelu. Znači, coupe crossover ili crossover coupe – u startu je značilo da će kad se pojavi izazvati iznenađenje na licima prisutnih – bilo da je u pitanju oduševljenje ili veliki upitnik iznad glave.

Hrabro povučene linije Jukea nisu svima legle, ali daleko od toga da je mali Nissanov „šarmer“ ušao u povijest kao propast. Čak naprotiv – Juke će bilježiti sasvim solidne prodajne rezultate za jedan auto koji je sve samo ne prilagođen masovnom ukusu, a Nismo i Juke-R sportske verzije dat će mu i taj udio kultnog. Ipak, unatoč vrhunskoj tvrdoglavosti dizajnera, civilne verzije Nissan Jukea bile su tehnički veoma obični automobili, prilagođeni ljubiteljima tehnike narodu – poznati pogonski sklopovi iz Renault/Nissan grupacije garantirali su kako neće biti šokova za bilo koga tko se odluči za Jukea.

Prošle godine došlo je vrijeme za smjenu generacija i novi Juke, koji je svih devet godina držao drugo mjesto po prodaji kod Nissana, nakon Qashqaija, došao je na red. Kako se u devet godina svijet crossovera bitno promijenio, tako je i Juke dobio konkurenciju – spomenimo samo Toyotu C-HR ili Hyundai Konu kao najsličnije dizajnom. Ili, bolje reći, pristupom dizajnu.

Na Nissanovim šefovima bilo je da odluče – ili bježati još dalje u neobičnost ili probati zadržati osnovne crte starog modela, ali ih prilagoditi širem ukusu, odnosno Juke približiti ostalim modelima Nissana, od kojih je pojavom dosta iskakao.

Odlučili su se za ovo drugo, racionalnije i sigurnije rješenje, koje doduše sa sobom nosi i jedan rizik. Naime, često se dogodi da, kada pokušate „normalizirati“ neobičan automobil dobijete bljutav konačan rezultat. Na prvu nam na pamet pada pokušaj Fiata da „uljudi“ prvu generaciju Multiple, ali sjećamo se i kako je Nissan „promašio“ mijenjajući koncept već spomenutog Notea, pa od malog revolucionara dobio starog debelog prdonju.

Bilo kako bilo, ostaje da se vidi – ali Juke je i dalje na prvu prepoznatljiv sprijeda, ostao je pečat prve serije, čak se i oblik poprilično uspio nasloniti na prethodnu seriju, ali je straga nekako najviše „utišan“, pa su ona nestašna „zeovska“ svjetla sada više „qashqaijevska“. B

ilo kako bilo, zadržana je izvorna ideja, kako spolja, tako i unutrašnjosti, a nova LED svjetla i furka na Y sprijeda nekakav su glavni pečat lica novog Jukea.

 Interijer je spoj starog i novog, te elemenata poznatih sa ostalih Nissana (upravljač je kućni, poznat i sa Qashqaija), instrumenti su kombinacija klasičnih satova i „tablet prikaza“ (što nam godi, jer već smo pomalo umorni od digitalnih imitacija kazaljki), a kompletno uređenje srednjeg stuba također je više klasično nego sasvim moderno u svojoj naoko neobičnosti. Okrugli otvori ventilacije posebna su priča, zanimljivi su za rukovanje, mada ne i sasvim efikasni, a upravljanje klimom je, za promjenu, stari, dobri „oldskul“ – odvojeno na dnu grebena, najidealnije moguće za hercegovačka ljeta kada ti je to glavna komanda za preživljavanje!

Iako dizajnom opet cilja na mlađu publiku, čini nam se kako Juke malo zaostaje u toj „kompjuterizaciji interijera“, mada ničega ne fali za ovu klasu. Zato mlade mogu privući sjedala zanimljivog dizajna naslona sa plastičnim oklopom u predjelu oko naslona za glavu u kojem su skriveni BOSE zvučnici. Unatoč dizajnu, sjedala su samo prosječne profiliranosti i udobnosti.

One koji cijene prostor radovat će činjenica kako je nova platforma, koju Juke dijeli sa Renault Capturom i Cliom donijela više prostora i veću iskoristivost automobila – ali i dalje ne računajte na previše slobode na stražnjim sjedalima, dok će prednja sjedala i prtljažnik već ući u zapisnik kao raskošnija priča. Prtljažnik ima 422 litra i takozvano dvostruko dno, pa je u ovoj klasi sasvim OK.

Vozili smo najopremljeniji model Tekna uparen sa najslabijim motorom i još k tomu DCT mjenjačem, ili što bi narod rekao – automatikom sa sedam brzina! Čudna kombinacija, ali u današnje vrijeme čak više ne zvuči nespojivo. Naime, benzinski trocilindraš, sa turbo punjačem od samo jednog litra zapremine, razvija za ovu prigodu 117 KS i u osnovi najviše svoj prgavi benzinski karakter pokazuje pri samom startu, kada ga se mora sačekati. Možda ga je malo zagušila sva sila asistenata u vožnji, možda ga zadržava funkcija „auto hold“, ali dojma smo da je ipak za to najviše „krivac“ što je benzinac, i to onaj iz downsize priče.

Ako ste vozili dizele s ovakvim mjenjačem, onda znate da dizel čim pustite kočnicu krene polako kliziti, ali benzinac u Jukeu samo čeka – dok ga malo jače ne stisnete – a onda zna poletjeti naglije nego ste planirali. Drugim riječima, traži malo vježbe da ne bi bio nervozni jarac, koji kasnije sasvim fino razvija snagu, ali kao i svi trocilindraši s turbom, karakter pokazuju tek kad turbo punjač nadvlada manjak kubikaže. Tada možete prestići većinu sudionika u prometu i otići negdje do 180 km/h. Ubrzanje do stotke se vrti negdje oko 11 sekundi, što je, rekli smo, dovoljno. Zapravo, sasvim dovoljno.

Čak i u ovom rasporedu imate na raspolaganju standardni mod vožnje, sportski i štedljivi mod, a zanimljivo kako ga sportski zbilja solidno popravi“, pa smo ga najviše vozili baš u njemu. Je li 117 KS uopće dovoljno? Hmm…za većinu stvari koje običan vozač treba – dovoljno je! Ali, oni zahtjevniji svakako će morati sreću potražiti u 1,3 litarskom motoru. Ovako, ocjena je samo dovoljan. No, baš sasvim dovoljan. Kao što je dovoljno i pretinaca unutra, za boce, limenke i sitnice, ali opet nedostaje uvijek ona jedna, velika, duboka, koja će progutati sve kada najviše treba.

Pritom za 44.000 maraka otprilike imate u opremi Tekna apsolutno sve što vam danas treba – uključujući ProPilot1 sustav, odnosno adaptivni tempomat, automatsko zaustavljanje i pokretanje vozila u gradskoj gužvi, sustav nadzora slijepih kutova i dolaska automobila straga i slično. Imate i kameru za vožnju unatrag sa takozvanom ptičjom perspektivom u 360 stupnjava, što znači da baš morate biti idiot da auto udarite pri parkiranju. Uz sve ovo ide i osam zvučnika u spomenutom BOSE sustavu, uz malu nadoplatu još ponešto, pa se sa posebno lakiranim površinama i 19 inčnim naplatcima možete provući kao veliki šarmer.

Koliko šarmer troši? Mali trocilindraši su još uvijek čuđenje u svijetu – na papiru troše malo, također će trošiti malo i u praksi, ali samo ako ste negdje u prigradskom dijelu gradova, jer vozite li baš samo po gradu, potrošnja je preko 9 litara. Ali, ako vam cesta dozvoljava duže dionice s tečnijom vožnjom i brzinama između 60 i 80 kilometara na sat, trošit će i puno manje od pet litara. Tako da ukupna potrošnja uvijek ovisi o tome kakav vam je plan kretanja u svakodnevnici. Nama je potrošnja bila 7,3 litra, ali smo gradska ekipa, no s lakom nogom na gasu. Pritom je mjenjač bio razmjerno dobar prijatelj na vožnjama, nije to više svojeglavi birač brzina, nego sve uglađeniji pomoćnik u vožnji. Ali do savršenog automatika još je dug put.

Kao zaključak – Juke je usprkos izgledu zapravo jednostavan automobil za korištenje. Start stop i jednostavno otvaranje vrata pritiskom na kvaku olakšavaju život u svakodnevici. Nije više niti nepregledan, jer je gomila kamera i elektronskih upozoravatelja ubila svaki mrtvi kut ovog automobila.

Furka na kupeovsko potamnila je tapecirung krova, ali klaustrofobija ne stanuje ovdje. Više će vas nervirati čudnovati zvukovi kedera na vratima i tupkanje obloga (inače su materijali u Jukeu raznovrsni, od fenomenalnih do onih plebejskih),  ali to čujete samo ako nema BOSE-a u uporabi. Također, ni tipično lupkanje podvozja na velikim kotačima ovaj put nije izraženo, no ukupno gledajući nedostaje malo više udobnosti.

Pokoji detalj pokazuje kako je Nissan Juke urađen bez po' muke – možda pomalo i ziheraški s obzirom na nasljeđe, što bi moglo eventualne kupce odvesti do već gore navedenih konkurenata. No, ako kažemo da Juke kreće u cjenovniku s ovim motorom već od 34.000 KM, onda priču vraćamo na početak – pametnom konfiguracijom ćete riješiti svaku dilemu.  Naravno, ukoliko ste oduvijek bili skloni reći kako je Juke, oh, tako predivan!