Povratak u budućnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ne pamtimo, baš ne pamtimo, kada je jedan automobil koji smo imali na testu privlačio toliko pažnje ljudi. I to svih vrsta, godišta i spolova. I vozači Mercedesa starih par godina i vozači automobila starijih od njih samih za dobrih pet, šest godina. Čak i oni koji uopće ne voze ili nemaju automobil, svi su prilazili i raspitivali se – kakav je ovo automobil? Nije nam ni prvi električni automobil u rukama, vozili smo i automobile bitno skuplje od 100.000 maraka, ali nikada, baš nikada, ovoliko reakcija, i to punih pozitivnog naboja, nismo imali.

Istina je kako su automobili u zadnje vrijeme nekako uniformni, da ne kažemo dosadni. Vijek je bilo tako, u percepciji ljudi su novi automobili, želeći slijediti najnovije trendove i smjernice, znali biti „svi nekako jednaki“, ali odavno nisu gotovo svi, kao što su danas, jednaki u lažnom predstavljanju. Svi žele biti agresivnog oblika, ali nekako rijetko kome uspije inkorporirati agresivnost u sve veću SUV-ovsku gojaznost.

Tako da automobili današnjice pokatkad izgledaju bizarno, poput onog klasičnog debeljka u američkim filmovima, kojem XXXL majica ne može skriti izbočine u području grudi i stomaka, a koji navlači masku vukodlaka ne bi li izgledao opasnije, ili masku čovjeka – pauka, ne bi li uvjerio okolinu da je sposoban popeti se i na zgradu ako treba. A u stvarnosti, ne može ni stubama, a kamoli fasadom…

Tako mlad, a već moderni klasik

Isto, nažalost, vrijedi i za električne i za klasično pogonjene automobile, možemo kazati kako smo pomalo razočarani činjenicom da se, usprkos ogromnim mogućnostima za drugačiji pristup dizajnu, koje pruža električni pogon, većina električnih automobila doima dosadnima. Dosadnijima čak i od vazda na istu foru dizajniranih SUV-ova s nekim dizelom pod haubom, sa onim lažnim usisnicima zraka, ogromnim, predimenzioniranim maskama motora i lažnim ispusima auspuha. Čast rijetkim izuzecima.

A onda smo na test dobili Ioniq 5. Hyundai Ioniq5. Iako ni jedan milimetar karoserije i nijedan detalj ne odgovara De Loreanu, osim možda tog očnog udara, koji nam je učinila dvostruka siva kombinacija boje karoserije, a koja te učas vrati u stil osamdesetih, nekako nam je prvo na pamet pao Povratak u budućnost! Nema Doca, nema Martyja, nema krilnih vrata, nema ni vremenskog stroja, ali ima tog nekog neskrivenog osjećaja da vozite automobil koji bi najviše odgovarao mašti osnovnoškolskog djeteta iz 1985. Iz vremena dok SUV još nije postojao, a crossover bila oznaka samo u glazbenom svijetu.

Hyundai Ioniq 5 je automobil koji je zapravo klasičnog kombilimuzinskog oblika. Znači, ono, Golf, Astra, Megane…samo što je sve blago povećano, za nekih 20 posto, recimo. Tako da zapravo s Ioniqom 5 imamo čudnovat slučaj uvećanja klasičnog oblika automobila, tako da zapravo imate sve što imate i sa „suvasto krosoverskim“ autima, po pitanju velličine, udobnosti, osjećaja moći, a opet čini se da je svaki milimetar karoserije iskorišten svrsishodno, a ne za reklamu lažne moći.

Zapravo, Ioniq 5 je jako udoban i jako prostran automobil, a u ovoj top verziji koju smo vozili, sa bijelim sjedalima i izrazito kvalitetnih materijala u interijeru, više podsjeća na neku statusnu limuzinu, nego na neki običan auto za široke mase. Naoko velike proturječnosti u jednom autu ovaj put su, čini se, urodile fascinantnim rezultatom.

Ako ste veliki fan automobila, a još niste imali priliku vidjeti ili voziti Ioniq 5, najlbliži osjećaj bio bi da je neku kombilimuzinu iz osamdesetih dobra vila uvećala za 20 posto, dala joj arome duha De Loreana i Aston Martin Lagonde, tih nevjerojatno hrabrih i u hrabrosti izginulih ikona osamdesetih – i pustila je da ide svijetom i privlači poglede!

Čini se kao pun pogodak za Hyundai

No, za razliku od spomenuta dva automobila koji, svaki sa sobom vuče veliku priču s nesretnim krajem, Hyundai Ioniq 5 je otpočetka napravljen kao automobil koji je siguran u svoj koncept. Drukčiji od svega u prometu, a opet nekako svakom oku mio, ovaj potpuno električni automobil je jedna od senzacija godine. Pljušte pohvale i nagrade sa svih strana – i nama je jedino ostalo da se u to u sedmodnevnom druženju i uvjerimo.

Vanjsko i unutarnje uređenje ne treba komentirati, slike govore više od tisuću riječi. Osjećaj u vožnji je fenomenalan. Međusovinski razmak je ogroman, veći nego kod premium limuzina visoke srednje klase, pa je i udobnost fantastična. Ne, ne pretjerujemo. Osim što odavno nismo naišli na takav interes susjeda, prolaznika i drugih vozača, odavno nismo vozili nešto što nas je tako oduševilo.

Sve unutra je digitalno, sjedala nevjerojatno udobna, imaju čak i dodatak za dugonoge ili one koji bi malo zalegli i odmorili, središnja konzola se pomjera naprijed – natrag, a digitalna instrumentalizacija ne zauzima previše prostora. Iako nema razbacivanja nepotrebnim luksuzom, nekakvim letvicama od titanija ili imitacijama tko zna kakvih egzotičnih materijala, sve se doima luksuzno, samom činjenicom da uređenje podsjeća više na kakav manji svemirski shuttle, nego na običan auto.

I uzbudljiv i normalan

Čak i ako ste vozač običnog benzinca ili dizelaša, za dvadeset minuta ćete svladati sve što treba da pokrenete i vozite Ioniq 5. Ručica mjenjača je pokraj upravljača i ima samo tri komande – naprijed, nazad i neutral (ler, što bi se reklo), plus parkirni mod, koji se pali pritiskom na rub ručice. I ništa više. Vaše je samo da pritisnete pedalu i ubrzate.

Kako je automobil električni, ubrzanje je kao da vozite neki Ferrari ili Lamborghini. Lijepi za sjedala. Ubrzava do stotke za samo 5,2 sekunde i ostavlja drtuge u prometu bez daha. Naravno, nakon nekog vremena shvatite da je zabava fantastična, ali brzo troši bateriju. Onda se posvetite, poput svakog vlasnika električnog automobila, mirnijoj, ekonomičnoj vožnji, sa tek povremenom upotrebom nevjerojatne moći ubrzanja, da fascinirate ostale sudionike u prometu – tako da iskoristite svih 306 konjskih snaga i čak 605 Nm okretnog momenta, pa preteknete čitavu omanju kolonu u par sekundi.

Gdje smo, što smo?

Tiha, udobna vožnja u upečatljivo dizajniranom autu, koji ima sve osim zadnjeg brisača, koji bi valjda, kao takav , kvario zamišljenu čistoću linije, nevjerojatno je upečatljivo iskustvo, koje nam nameće pitanje koliko još mogu izdržati klasični automobili u usporedbi sa ovako koncipiranim električnim autom?

Još uvijek na njihovoj strani stoji brzina punjenja, jer smo Ioniq 5, recimo, kod mostarske Gradske vijećnice punili četiri sata na 11,5 kWh punjaču, samo da bi sa 39 posto baterije stigli na punu napunjenost baterije koja inače ima kapacitet od 72,6 kWh.

Dajte nam još punjača i brzog punjenja!

Što još uvijek govori u prilog činjenici da, dok punjači ne postanu šire rasprostranjeni i brži, svakog vlasnika električnog automobila čeka, u najmanju ruku, pogotovo kod nas, pomno planiranje vremena i mjesta punjenja. No, ako imate kuću i vlastiti punjač, već vam je život potpuno usmjeren ka imanju jednog ovakvog automobila, jer njegov ukupan doseg, uz pažljivo doziranje pedale „gasa“, od nekih 400 kiliometara, je sasvim dovoljno za korištenje automobila u gradsko - prigradskim uvjetima i čitavih par tjedana, jer električni automobil u tim uvjetima najmanje troši. I dalje im je veći problem otvorena cesta, gdje i nastupa ta problematika brzog punjenja, pogotovo ako se broj automobila poveća u odnosu na broj punjača.

No, na stranu to, Li-Po baterije koje ima Ioniq 5 su korak prema budućnosti u kojoj će nas sve više imati ovakav auto. Rekuperacija baterije, punjenje pri vožnji nizbrdo, koju možete dozirati, kao i mod vožnje, pritiskom prsta na ekran, obećava da će vozači pažljivijeg karaktera imati sve manje argumenata protiv električnog automobila. Naravno, ako energija ne poskupi preko svake mjere, kao što je poskupio benzin/dizel.

Kad smo već kod cijena, lijepo bi bilo da je Ioniq 5 pristupačniji. Puna cijena mu je u ovoj, najjačoj opremi, skoro 120.000 KM (osnovni je 83.000) i iako ima sve što vam treba, ne zaboravimo da ima i pogon na sva četiri kotača, ipak ostavlja puno nas izvan dosega kupnje.

Da je duplo jeftiniji bio bi, ono, apsolutni, megasvjetski hit. I svi bi željeli imati jednog. U nekim zemljama sa jakim subvencijama možda, a kod nas još ne toliko pristupačna priča.