Testirali smo novog Dustera: E, sad stvarno misle ozbiljno!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na početku malo o povijesti. Kada se početkom ovog desetljeća pojavio na cestama, Duster je bio revolucionar. Nitko prije Dacije nije ponudio tako razmjerno prostran SUV za tako malo novca, praktično ste za cijenu gradskog auta mogli dobiti sasvim solidan terenac. Naravno, Duster bi, ovisno o opremi znao koštati i više, ali ni u najopremljenijoj verziji s dizel motorom i pogonom 4X4 nije bio bezobrazno skup, ukoliko ste htjeli baš jedan takav auto. Ispostavilo se da je diljem svijeta Duster do sada prodan u 2 milijuna primjeraka – a kupovali su ga svi – od državnih službi, gorskih službi, šumara i policije, pa sve do farmera, vikend – poljoprivrednika i sasvim urbanih tipova, koji su htjeli dostupan obiteljski auto za sve uvjete. Zapravo, kad bolje razmislite, ako uračunate i onaj trkaći Duster Alaina Prosta, malo koji auto je u novije vrijeme pokrio tako širok dijapazon kupaca i namjena. Tako će i novi  Duster biti eventualni muški izbor ako žena želi, recimo, Renault Captur, jer u višim paketima opreme je baš fensi, ali će važiti i kao legalan izbor nove generacije izletnika u prirodu i sasvim ozbiljnih gorskih vukova.

Redefinirano sve osim pogona i cijene

Pritom je glavna karakteristika Dustera uvijek i vazda bila cijenovna pristupačnost – ili prevedeno – puno auta po relativno niskoj cijeni. Stoga mu se opraštalo puno toga – prije svega jeftin dojam u unutrašnjosti, gdje je, pogotovo prvi model prve serije, izgledao kao da je nastao pukim kompiliranjem nagomilanih sklopova iz skladišta na već postojeće lemente iz Logana. Svi su sklopovi, da se razumijemo, bili oprobani i pouzdani, ali ergonomija, sjedala i dojam plastike bili su taman takvi da ih je samo cijena koštanja opravdavala. Restilizirani Duster nakon toga je donio neke novine, ali se i dalje vidjelo „budget“ razmišljanje. No, pouzdani mehanički sklopovi, prije svega razvikani dizelaš iz Renaultove štale, pa još s pogonom na sva četiri kotača ostajali su jak adut. I u međuvremenu stečena aura pouzdanog vozila, što važi za sve Dacije.

Ovaj novi Duster, službeno ćemo ga zvati Duster 2, je daljnja razrada teme. Nije u pitanju novi automobil u potpunosti, jer je (Renault B0) platforma ostala identična kao i ranije, što znači da su već gore spomenuti pouzdani elementi ostali isti – motori i mjenjači prije svega. Malo je dotjeran ovjes, te je dodatno ojačano podvozje. Rezultat je osjećaj solidnosti kompletnog automobila, a da se nije ništa odozdo revolucionarno diralo. No, zato je vanjština posve izmijenjena, svaki panel je nov, vrata su nova, stakla su nova, bočna linija je podignuta da bi se dobio još robusniji nastup, ali Duster je i dalje prepoznatljiv kao Duster.  Da ne pobjegne previše od Dacijine filozofije, tu su rukohvati vrata sa Sandera. Mišljenja smo da bi pun pogodak bili oni sa, s pomenimo ga opet, Renault Captura.

Fakat miriše k'o moderan auto!

Čak niti stražnja svjetla, koja na prvu najviše podsjećaju na ona sa Jeep Renegadea nisu izmijenila dojam da je Dacia Duster i dalje ostao dosljedan svom do sada poznatom izgledu. No, najveća revolucija je iznutra, ne po pitanju prostora, iako se sada sprijeda sjedi puno raskošnije (pomaknuta šoferšajba naprijed za 10 cm), nego po pitanju iznova proračunatih i dizajniranih sjedala i instrument ploče i materijala. Čim otvorite vrata Duster vam poželi dobrodošlicu ugodnim prigušenim mirisom finog novog auta, ni traga onom smradu kakav su ranije imale neke Dacije.

Sad Duster iznutra i miriše i izgleda kao sasvim moderan auto, godišta 2018. Smiješno je da postoje samo tri poveznice sa prethodnim modelom – upravljač, koji je predstavljen prošle godine u svim modelima Dacije (a koji je, ovako  presvučen kožom, osjećajem i debljinom na razini puno skupljih automobila), touchscreen (koji je sada na višem mjestu i blago okrenut vozaču) – i onaj mali joystick kojim se upravlja retrovizorima, a koji je odvajkada u Dacijinim modelima i sada je postavljen lijevo od volana. Taj mali joystick, iako na njegov rad nemamo prigovora, nekako je i najlošiji detalj u čitavom interijeru, jer ne odaje solidnost u sklapanju kao ostatak kokpita.

A ostatak je zbilja potpuno nov – iza čvrstog i podatnog volana (koji se sada namješta i po visini i po dubini, što je novitet u povijesti marke) krije se nova instrument ploča, kakve se ne bi postidio ni, recimo, minuli model Nissan Qashqaija. Čitav prednji panel je nanovo osmišljen, a dominantni detalji su trostruki otvori za zrak i potpuno nanovo osmišljeni prekidači na centralnoj konzoli – koji izgledaju i pod rukom se doimaju kao da su ukradeni sa bitno skupljeg automobila.

Po prvi puta u Dusteru je automatska klima i dobro je što su sve primarne komande dostupne na prekidačima, a ne na ekranu. Jedina zamjerka mogla bi ići tvrdoj plastici od koje je izrađena monolitna instrument ploča, no i tu su pomaci vidljivi, jer je granulacija plastike drugačija nego prije i doima se kvalitetnijom. Zamislimo li na trenutak ovu instrument ploču, ovako raščiščenu od viška prekidača, sa touchscreenom i  presvučenu kožom, skoro da vidimo premium automobil, no Dacia ipak pokušava ostati „budget“ automobil, makar smo imali priliku voziti auto koji se otvarao karticom koja je čitavo vrijeme bila u našem džepu, što je do sad neviđeno na jednoj Daciji. Kartica je, doduše, bila malo ćudljiva, ali ako auto neće sam sebe zaključati uvijek imate tipke na samoj kartici.

Ozbiljno su saslušali sugestije i primjedbe

Tapecirung na vratima je potpuno nov, a ugrađena plastika je, makar tvrda, sada puno deblja i kvalitetnija nego ranije, rukohvat je masivan i izgleda pomalo premium, a u opremi Prestige meko je tapacirano područje oko tipki za podizanje prozora. Tipke su potpuno nove, a sada i svjetle po mraku što je još jedan neviđen detalj u dosadašnjim Dacijama. Rukohvati i tipke su ergonomski i kvalitetom sedam milja ispred dosadašnjih, vrata su osjetno teža, a zvuk zatvaranja je prilično tihi „tup“, što je opet nešto sasvim novo kod Rumunja. Novim proračunavanjem sklopova na vratima dobiven je dodatni prostor za noge kojeg je kod starog Dustera otimala naknadno ugrađena instalacija tipki električnih podizača prozora, a po prvi puta i putnici straga imaju u vratima prostor za odlaganje boca i sitnica.

Sjedala su također potpuno nova, što je odlična vijest za sve one koji su njih smatrali najvećom manom prošlog modela. Nova sjedala izdašnija su površinom, ozbiljnije tapacirana, imaju jako izražene bočne oslonce i namještaju se lakše. Sveukupan dojam je sada sljedeći – ako je stari Duster u interijeru  jako mirisao na automobilske devedesete, novi Duster je sada predstavnik automobilske filozofije aktualnog desetljeća.  Posebna odlika novog Dustera u odnosu na stari je bolja zvučna izolacija. Turbodizelaš na testu uopće ne prodire brundanjem u kabinu u gradskoj vožnji, čujete ga negdje dolje ispod, ali taman da znate kako EDC mjenjač upravo mijenja brzine i okretaje motora. Tek na višim brzinama buka postaje jača, ali se sada na 130 km/h puno lakše razgovara. Razlog tome su i podebljana stakla, te strateški razpoređeni „razbijači buke“. Dokaz kako se na Dusteru ipak radilo jako ozbiljno i kako novi model nije tek puki skup Renaultovih provjerenih elemenata, nego auto od kojega njegova firma očekuje jako ozbiljan nastup na tržištu. Pritom Duster ostaje auto za bezbrižnu vožnju, sve do 130 km/h je zbilja udobno i lako, preko toga već zalazite u za Duster nešto zahtjevnije područje. Aerodinamika, gabariti i osnovna namjena pokazuju zube i već na 150 km/h Duster neće biti skroz svoj na svom, ali za kraće brzinske ispite na auto – cesti raspoložen je i do 160 km/h. Sve preko toga je zbilja nepotrebno u ovom autu.

Ful SUV osjećaj za (skoro) svačiji džep

Prostora sprijeda ima dovoljno, ali straga novi Duster nije veći od straog i prostor je na granici prostranosti za odrasle. Istina, viši putnici (do 190 cm) moći će upasti po visini, ali će vozač i suvozač morati malo pomaknuti sjedala da bi koljena upala kako treba. Općenito ovdje dolazi do izražaja činjenica da je Duster automobil na B0 platformi na kojoj je i Sandero (u međuvremenu je Renault usvojio drugu, takozvanu CMF platformu), pa se prostor straga mogao dobiti samo na račun prtljažnika, a on je sa nešto više od 410 litara (u verziji 4X4) i skoro 440 litara „kocke“ u verziji s pogonom na dva kotača ipak jači adut od par centimetara više za noge.

Što se tiče dinamike vožnje, odmah da kažemo da Duster nije sportski auto i da od njega ne možete očekivati sportsko rezanje krivina i spektakularno ležanje na cesti, ali će u svakodnevnom prometu uvijek lako držati i ritam i pravac,  kao i  na vrijeme davati znak da je u pitanju ipak visok automobil.  Zapravo, na svakoj cesti kod nas, uključujući i autoput, Duster je OK. EDC mjenjač ide samo uz prednji pogon (4X4 obavezno „duži“ šestbrzinski ručni) i iako bitno olakšava vožnju u urbanoj sredini sa puno stajanja i kretanja i iako nije loš ni na otvorenoj cesti, ipak ponekad imamo dojam da bi preciznija šaltanja dobro došla. Ovako ćete gospodski osjećaj morati platiti malim nelogičnostima u šaltanju. Oprema Prestige uključuje i tempomat s tipkama na volanu (koje na žalost po noći ne svijetle) i glavnim prekidačem ispod ručne kočnice, pa je vožnja na duže staze lakša, iako tempomat nije od onih najmodernijih adaptivnih.

Adut iz rukava – garancija od 7 godina

 Pritom je udobnost i dalje na visokoj razini, pa će se s rupama i ležećim policajcima Duster obračunavati kao od šale. Pogotovo ovako navučen na 17'' kotače Duster se doima kao auto kojem ni jaruge na našim cestama ne mogu ništa, čak i ako ima samo prednji pogon. U kombinaciji s razvikanim Renaultovim 1,5 dCi motorom, Duster ima dovoljno snage za svakodnevnicu, a i dovoljno je štedljiv da ćete rijetko viđati pumpadžiju. Na testu smo trošili u prosjeku 6,6 litara na 100 kilometara, ali u štedljivom modu, sa pritisnutim ECO dugmetom, potrošnja je išla na 5,2 litra nafte.

Ovako opremljen Duster košta oko 32.000 KM, zavisno od odabira dodatne opreme, ali Prestige je uglavnom više nego solidno ukomponiran nivo prohtijeva za sve što vam u prometu treba. Niža oprema Confort već nudi sve što vam treba po još nižoj cijeni, a Duster s benzincem i osnovnom opremom kreće od ispod 24.000 KM. Dodate li pogon na sva četiri kotača cijena skače za oko 3000 KM. To je i dalje prilično dobra cijena za ono što dobivate. Dizel je u nas i dalje dobitna karta, a kupiti novi Duster s opremom Prestige  znači kupiti veoma udoban dizelski SUV, sa 4,3 metra dužine i kompletnom opremom  po cijeni slabije opremljenog kompakta većine drugih proizvođača. I to je ona karta koja je i do sada bila jak adut kod Dustera, a sada je još jača, jer je i Duster u kompletu u ovoj novoj inkarnaciji puno bolji automobil. A koliko se vjeruje u njega govori podatak da  je tvornička garancija na Dustera na našem tržištu čak 7 godina! Eto, još jedna jaka karta. Skoro da Duster ima čitav poker u rukama. Uz tek jednu sedmicu, kao skup svih preostalih mana.