Škoda koja ima šnjuru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Automobil ima dvije tone, dug je 4,7 metara, snažan je 265 KS i ima ogroman okretni moment od 425 Nm, mjesta ima napretek, plus prtljažnik od velikih 585 litara. Ima svu silu opreme, lijepo smješten Head Up displej na vjetrobranu. Sjedala se namještaju na struju, veliki ekran od 13 inča na središnjoj konzoli pruža sve moguće informacije, auto je povezan koliko se to danas može, ima hrpu opreme, veliki panoramski krov, odlične farove, velik je i naoko izgleda spreman kao bik u španjolskoj areni. Još ima i pogon na sva četiri kotača, što bi se reklo, svejedno vam je i ako padne snijeg, kao što je već red ovih dana.

Prije nekoliko godina rekli biste kako je u pitanju neka dizelska mrcina koja spremno čeka ispred kuće kako bi vas odvezla na dugi i bezbrižan put i putovanje učinila besprijekorno bezbrižnim. No, druga vremena, drugi običaji – kad vam kažem kako auto razvija maksimalno 160 km/h odmah će vam biti jasno kako nije u pitanju ni dizelaš, a nije ni benzinac – a bome ni hibridno pogonjen automobil – u pitanju je čistokrvni strujaš, strujko, električar, teslić, kako li ih sve danas ne zovu!

Putovanje s njim će ipak biti drugačije, ne samo zbog činjenice da nema više kršenja maksimalno dozvoljenih brzina na cestama i autocestama (ne samo zbog deklariranih maksimalnih 160 km/h, nego i zato jer struja curi i pri nešto manjim brzinama), nego i zbog toga što, za razliku od dizelaša, pa i benzinaca, pa i hibrida, pogled na preostali dio baterije pomalo prelazi u opsesiju.

Dok ove maloprije nabrojane uglavnom palite bez brige koliko goriva imaju, jer lako ćete usput napuniti, još uvijek, pogotovo ovdje kod nas, putovanje električnim automobilom predstavlja svojesvrsni nalet anksioznosti. Ako je sve idealno, priznajmo, dobro planirana ruta, umjerena vožnja i sve veći domet, dovest će vas kao i nas, odavde do Beograda, ali ako krenete natrag, a dočekaju vas razne neplanirane stvari, zauzeti punjači ili punjači izvan uporabe, onda će vaše putovanje biti sve samo ne opušteno.

Za te i takve, trenutno opće činjenice o vožnji i posjedovanju električnog automobila, možemo reći kako su važeće za sve koji se odluče imati automobil pogonjen strujom iz baterija, a ni vlasnik friške Škode Enyaq, prvog automobila ove marke potpuno pogonjenog strujom, ne može izbjeći takve zakonitosti.

Uostalom, Enyaq iV je brat Volkswagenovog ID.4, pa sve što smo rekli za njega,vrijedi i za Škodu. Dva elektromotora u ovoj 80-ica varijanti preporučena su za pogon na obje osovine, što znači da je Enyaq spreman i za uhvatiti se u koštac s lošim vremenom i lošijim terenom. No, nećemo pretjerivati, ipak se radi o SUV-u, koji, ako vam srce poželi imalo opreme, ode preko 100.000 KM što kažeš piksla, a ne o terencu za glibave terene.

Znači, dvije tone automobila, kako je to i uobičajeno kod električnih automobila, od toga na bateriju otpada pola tone. Nema ručnog mjenjača, zapravo imate samo odabir moda vožnje, odnosno primarno neutralno, rikverc i naprijed. Standardno već za električna auta, sve drugo je maksimalno digitalizirano, standardno za VW grupu, tu i tamo ponešto radi sa zadrškom i neočekivanim dvoumljenjem, ali opći dojam ostaje solidan, od sjedala do plastike i izrade, nema tu spektakularnih materijala, ali i ono što je najmanje mekano opet je nekako kako treba.

Tkanina na prednjoj konzoli daje potrebnu kućnu atmosferu, što je već postala praksa u električnim autima (makar je nalazimo i kod klasičara), što je možda nastavak na činjenicu kako električna auta voze tiho, kao da sjedite kod kuće. Kao dio kućne opreme djeluje i veliki središnji zslon i dosta velikih pretinaca, ali vas za ove pare može malo razočarati malešni ekran pred vozačem.

Enyaq iV je prostran, makar ima nešto kraći osovinski razmak od Octavije, opet se doima i u praksi je prostraniji, pogotovo nazad putnici osjete blagodat povišenja. U vožnji je standardan, pokatkad čak i previše ravnomjerno raspoređen automobil (što se od ove marke i očekuje) makar će vas težina automobila znati dovesti i do rubnih situacija, koje opet rješava ugrađena aktivna sigurnost.

Ono što je, usprkos težini od dvije tone, glavna prednost Škode Enyaq, i svih električnih automobila, barem dok se ne namnože na našim cestama, to je međuubrzanje. Znači, ono kad se vozite magistralom i ispred vas neki dosadnjakovići, gmižu, stenju, a vi nagazite papučicu – i za malo više od 4 sekunde vi ste sa putne brzine od 80 km/h skočili na 120 km/h. Ili za još kraće vremena sa 60 na 100. Ili za treptaj oka sa 50 na 80! A od nula do 100 vam treba tek 7 sekundi. To znači, ako postoji zadovoljstvo vozeći ovu Škodu, to je i dalje to ubrzavanje. E sad, ako pritom povučete i preko 20 kWh struje, a lako se dogodi, to znači da vam se punjač smiješi i prije nego ste planirali.

Na uobičajenim punjačima za našu zemlju, dakle onima od 11 kW očekujte tek dopunjavanje uz pauzu za dulju kavu ili uobičajeno dug ručak. Za punjenje do kraja baterije od 77 kW iskoristivog kapaciteta trebat će vam, ovisno o stanju punjača i priložene mreže, oko 7 sati, pola sata gore – dolje. Na punjačima velike snage, kakve priželjkujemo u većem broju i ovdje i to čim prije, punjenje do 80 posto trebalo bi trajati oko pola sata. U praksi borba je i dalje velika.

No, na kućnom punjaču će biti prilično dugo, ovisno o mreži računajte izgubiti jedan dan ili pola vikenda, ali ste zato za radni tjedan kao novi – pa sa Enyaqom iV po gradu i oko grada možete voziti jeftino (dok je struja još pristupačna) čitav tjedan, vjerojatno i više, jer Škoda može imati domet između 300 i, u najidealnijim „blagi dodir papučuce“ i temperaturnim uvjetima, 600 km, ali računajte da, bez želje za naglim ubrzanjima i brzinom uopće, u normalnim okolnostima možete i ne gledajući stalno na potrošnju voziti 400 kilometara do „crvene“, a onda i još nešto do punjenja. Po gradu potrošnja varira, ali oprezni vozači mogu proći kao da voze umjereno na otvorenijoj cesti, sa upola manje  potrošnje nego onih 20 kWh koje ćete napraviti pičite li 120 na sat. A problem električnih auta je što vas pozivaju da pokažete ostalima što slijedi kada stisnete gas. Vuče, što ćeš...

Ako ste poželjeli električni automobil i imate način na vas Vlada pomiluje za "cenera", svejedno računajte da vam je osnovni Enyaq oko  90.000, ali ćete, ako poželite ovaj, jači i sa pogonom 4X4, cijena bez pomilovanja ići do oko 130.000 KM (127.627, da budemo precizni). Ili 120.000 s "povlasticom na čistu energiju". Zauzvrat dobijete ono što obično Škoda i daje – zericu prostraniji i malo drukčije opremom struktuiran VW, ali daleko od onoga što se zove jeftino.

Prednja maska, pečat Enyaqa, svojim svjetlećim potpisom, barem će pokazivati svima okolo kako ste kupili auto kojeg ne može imati svatko. Odnosno, većina nas ovdje. Ali će nam bar biti za utjehu da ga je u dobroj mjeri dizajnirao naš Omer Halilhodžić.