Brojke koje ne čujemo: Dnevno umre 30.000 ljudi zbog vode

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. ožujka s ciljem skretanja pažnje na prekomjerno korištenje i zagađivanje ovog važnog i nezamjenjivog resursa.

Inicijativa za međunarodno obilježavanje Dana voda, pokrenuta je 1992. godine u Rio de Janeiru za vrijeme održavanja UN-ove Konferencije o okolišu i razvoju (UNCD), a Generalna skupština UN-a 1993. godine proglasila ovaj dan Svjetskim danom voda.

Voda prekriva čak 71% površine planete Zemlje. Od ukupne količine vode na Planeti, 97,5% je slana voda, a 2,5% slatka voda.

Najveći dio slatke vode „zarobljen“ je u ledenjacima (68,9%), podzemne vode čine 30,8%, dok jezera i rijeke svega 0,3% sveukupne slatke vode. Procjenjuje se da je samo 1% slatke vode od ukupne količine vode na Planeti moguće koristiti za sve potrebe čovječanstva.

Dostupnost pitke vode postaje sve manja na mnogim mjestima naše Planete, s druge strane povećava se učestalost poplava ili suša u zavisnosti od klimatskih utjecaja, a velike količine otpadnih voda se još uvijek bez tretmana upuštaju u prirodne vodotoke.

Kako globalno stanovništvo raste, tako raste i potražnja za vodom, koja na mnogim mjestima iscrpljuje prirodne resurse i šteti okolišu. Posebno je zabrinjavajuća okolnost što je evidentan trend smanjivanja raspoloživih zaliha vode po stanovniku na svim kontinentima.

Prema prognozama, do 2025. godine najmanje 3.5 milijardi ljudi u svijetu osjećat će nestašicu vode.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) oko 400 milijuna ljudi u zemljama u razvoju, pati od bolesti koje su posljedica upotrebe nedovoljno čiste vode za piće (od tih bolesti dnevno umire 30.000 ljudi). Čiste vode je sve manje i ona je sve skuplja.

Zabrinjavajući su podaci prema kojima u ovom trenutku 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a čak 2,4 milijarde ljudi na Planeti živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta u svojim domovima, što znatno utiče na njihovo zdravlje, ali i na obrazovanje i svakodnevni život.

Bosna i Hercegovina je, kako navodi BHRT, bogata vodnim resursima, međutim, neodgovorno ponašanje pojedinaca i pravnih subjekata, nedovoljna primjena zakonske regulative te slab inspekcijski nadzor i kaznena politika doveli su do toga da su nam rijeke i druge vodne površine postali odlagališta otpada.

Ciljevi UN-a za održivi razvoj

Ekonomski razvoj i rastuća globalna populacija znače da su poljoprivreda i industrija sve žedniji, a proizvodnja energije intenzivno raste kako bi zadovoljila potražnju. Klimatske promjene čine vodu nestabilnijom i doprinose zagađenju. Kako društva uravnotežuju potrebe za vodnim resursima, interesi mnogih ljudi se ne uzimaju u obzir.

Način na koji vrednujemo vodu određuje način upravljanja i dijeljenja vode. Vrijednost vode je mnogo veća od cijene - voda ima ogromnu i složenu vrijednost za naša domaćinstva, kulturu, zdravstvo, obrazovanje, ekonomiju i integritet našeg prirodnog okoliša. Ako previdimo bilo koju od ovih vrijednosti, riskiramo loše upravljati ovim konačnim, nezamjenjivim resursom.

Jedan od ciljeva UN-a za održiv razvoj je osigurati vodu i kanalizaciju za sve. Bez sveobuhvatnog razumijevanja prave, višedimenzionalne vrijednosti vode, nećemo moći zaštititi ovaj kritični resurs u korist svih. Pet različitih perspektiva vrednovanja vode predstavlja vrednovanje izvora vode, procjenu vrijednosti vodne infrastrukture, vrednovanje usluga vode, vrednovanje vode kao resursa za proizvodnju i druge aktivnosti, te vrednovanje socio-kulturnih aspekata vode, kažu stručnjaci INZ-a.

Svu vodu generiraju ekosistemi. I sva voda koju crpimo za ljudsku upotrebu na kraju se vraća u okoliš, zajedno sa svim zagađivačima koje smo dodali. Kružni tok vode je naša najvažnija 'usluga ekosistema'. Veća vrijednost mora se dati zaštiti okoliša kako bi se osiguralo kvalitetno opskrbljivanje vodom i izgradila otpornost na udare poput poplave i suše.

Vodna infrastruktura skladišti i premješta vodu tamo gdje je najpotrebnija te pomaže u čišćenju i vraćanju vode u prirodu nakon ljudske upotrebe. Tamo gdje je ova infrastruktura neadekvatna, ugrožava se socio-ekonomski razvoj i ugrožavaju ekosustavi. Tipične procjene vodne infrastrukture obično podcjenjuju ili ne uključuju troškove, posebno socijalne i ekološke troškove. U mnogim zemljama podmiruju se samo dio ili svi operativni troškovi, a kapitalne investicije pokrivaju se javnim sredstvima.

Uloga vode u domaćinstvima, školama, radnim mjestima i zdravstvenim ustanovama je presudna. Nadalje, usluge WASH - voda, sanitacija i higijena - također dodaju vrijednost u vidu zaštite zdravlja, posebno u kontekstu pandemije COVID-19. WASH usluge se često subvencioniraju, čak i u zemljama sa visokim dohotkom. Međutim, neciljane subvencije koriste i ljudima koji imaju postojeće priključke za vodu, umjesto da poboljšaju situaciju za siromašne i siromašne zajednice.

Vrednovanje vode kao resursa za proizvodnju i društveno-ekonomske aktivnosti - hrana i poljoprivreda, energetika i industrija, poslovanje i zapošljavanje.

Poljoprivreda ima najveću potražnju za svjetskim slatkovodnim resursima i najviše doprinosi degradaciji okoliša. Iako je voda ključna za sigurnost u proizvodnji hrane uglavnom ima malu vrijednost kada se procjenjuje kroz isključivo ekonomske aspekte vrijednosti koja se proizvodi u odnosu na potrošenu vodu.

Dobrobiti kvalitetnog upravljanja vodom

Mnoge dobrobiti pravilnog upravljanja vodom, kao što su:poboljšanje prehrane, stvaranje prihoda, prilagođavanje klimatskim promjenama i smanjenje migracija - često se ne odražavaju na cijeni vode.

Za energetski, industrijski i poslovni sektor (EIB) prijetnje povezane s vodom, poput nestašice vode, poplave i klimatske promjene, mogu povećati troškove i poremetiti lance opskrbe.

Korporativno loše upravljanje vodom može oštetiti ekosisteme i naštetiti reputaciji i utjecati na prodaju. Tradicionalno, sektor EIB procjenjuje vodu prema količini koja se koristi, plus troškovi pročišćavanja i odlaganja otpadnih voda. Sve više organizacija usvaja pristupe planiranja integriranog upravljanja vodnim resursima (IWRM) jer poboljšavaju svoju održivost.

Voda nas može povezati s pojmovima religije i zajednice. A voda u prirodnim prostorima može nam pomoći da se osjećamo mirno. Voda je sastavni dio svake kulture, ali vrijednosti koje pripisujemo ovim funkcijama teško je kvantificirati ili artikulirati. Ekonomija često smatra da je voda resurs za praktičnu upotrebu ljudi i malo ili nimalo ne obraća pažnju na njenu socio-kulturnu ili ekološku vrijednost. Potrebno je u potpunosti razumjeti kulturne vrijednosti oko vode uključivanjem raznovrsnije grupe dionika u upravljanje vodnim resursima.