Crno more uništavaju izlov, onečišćene rijeke, invanzivne vrste i klimatske promjene

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Život u Crnom moru sve je siromašniji radi njegove poluzatvorenosti koja uzrokuje slabi protok kisika i drugih tvari, a situaciju dodatno pogoršavaju pretjerani izlov, onečišćene rijeke, izgrađene brane, invanzivne vrste i promjena klime, upozoreno je ovoga tjedna na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta.

Specifičan položaj Crnog mora koje sa Sredozemnim spaja tjesnac Bospor uzrokuje slabi protok vode što dovodi do brojnih problema u bioraznolikosti toga područja, piše Hina.

"Crno more je blizu takozvane crvene linije iza koje bi proces propadanja ekosustava mogao postati nepovratan", upozorila je dr. Radoslava Bekova s Instituta za oceanologiju Bugarske akademije znanosti u studiji “Bugarsko ribarstvo i akvakulture u Crnom moru"  te dodala kako na bioraznolikost najveći utjecaj ima industrijski ribolov.  

Zalihe ribe se ubrzano smanjuju, a izumiranje pojedinih vrsta doseglo je kritičnu razinu. Najugroženije su skuša, jesetra i haringa, a izrazito je ugrožen obični dupin, navodi se u studiji koju je u suradnji s bugarskom akademijom objavila Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF).

Prema podacima UN-a, od svih svjetskih mora riblji fond u najgorem je stanju na Mediteranu i Crnom moru.

Crno more ugrožavaju i klimatske promjene, zagađenje te sve lošije stanje obale. Prema nedavnim istraživanjima najvidljiviji zagađivač je plastika koja čini 85 posto smeća, a promjena klime utječe na više temperature mora.

Bugarski eurozastupnik Ivo Hristov iz redova socijaldemokrata upozorio je u Europskom parlamentu prošlog tjedna da su u opasnosti sve vrste osim papaline. Europarlamentarci su u srijedu na plenarnoj sjednici usvojili njegovo izvješće "o izazovima i mogućnostima za crnomorski ribarstveni sektor", u kojem poziva na poduzimanje hitnih mjera.

Jesetra na rubu izumiranja

Crno more graniči sa šest zemalja, ali se njegov vodni sliv prostire na čak 23 države, a najveći utjecaj imaju rijeke Dunav i Dnjepar.

Sve su veća područja s izrazito niskom zasićenošću kisikom (poznata kao mrtve zone) gdje život ribljeg fonda nije moguć. Gotovo 90 posto vode toliko je siromašno kisikom da je nastanjiv samo površinski sloj.

Prirodnu ravnotežu narušavaju različiti antropogeni faktori, poput industrijske proizvodnje i poljoprivrede, a zbog intenzivne gradnje brana i sustava navodnjavanja proteklih desetljeća smanjen je dotok slatke vode i kisika.

Gradnja brana, osim toga, sprječava migraciju pa je ribama onemogućeno da dođu do svojih tradicionalnih područja mriještenja stoga Hristov u Izvješću poziva na stvaranje koridora.

Zbog degradacije staništa, poremećaja migracijskih koridora, prekomjernog iskorištavanja radi kavijara i mesa te zbog onečišćenja, jesetra je u Dunavu i Crnom moru na rubu izumiranja pa je hitno potrebno uspostaviti područja u kojima se može oporaviti, upozorava se u izvješću bugarskog zastupnika, piše Hina.

Ribolov jesetre u Bugarskoj i Rumunjskoj trenutno je zabranjen.

U Bugarskoj je prisutno manje od 10 posto biljnih i životinjskih vrsta koje živi u sredozemnom bazenu, a glavni problem je ilegalni, neprijavljeni i neregulirani ribolov o čemu se pisalo u izvješću Europske komisije još 2015. godine. Tada su znanstvenici primijetili da je 74 posto zaliha ribe u Crnom moru bilo pretjerano izlovljeno, potpuno izlovljeno ili uništeno, a samo 17 posto fonda se naknadno uspjelo oporaviti.

“U Bugarskoj se 95 posto ribarske flote sastoji od malih ribarskih brodica. Izuzetno je važno omogućiti tim ribarima da stavljaju svoje proizvode na tržište“, kazao je Hristov i dodao da se u Bugarskoj i Rumunjskoj konzumira najmanja količina ribe i ribljih proizvoda po glavi stanovnika u EU-u. On smatra da bi poticaji za uzgajališta akvakulture mogli smanjiti pritisak na zalihe divlje ribe.

Cvjetanje algi

Stručnjaci vjeruju da je ključni problem starenje vodenog ekosustava, tzv. eutrofikacija - proces intenzivnog rasta algi, što uzrokuje smanjenje količine kisika. U prirodi eutrofikacija traje milenijima dok se ljudskim utjecajem skraćuje na samo nekoliko godina.

Uočljiv je paradoks da veća proizvodnja hrane u državama crnomorskog vodnog sliva dovodi do manjeg ribljeg fonda u Crnom moru.

Naime, putujući rijekama poljoprivredna gnojiva završavaju u moru gdje potiču prekomjerni rast fitoplanktona.

U drugoj polovici prošloga stoljeća, biomasa fitoplanktona enormno se povećala što je prouzrokovalo proces cvjetanja algi koje blokiraju sunčevu svjetlost da prodre u dublje vode, upozoravaju znanstvenici.

Kad alge uginu tonu na dno, a razgrađuje ih bakterija koja zahtijeva veliku količinu kisika. Na taj način, poluzatvoreno more vrlo lako može postati barom, upozoravaju znanstvenici.

Ozbiljna prijetnja je i prodor invazivnih vrsta zbog intenziviranja međunarodnog pomorskog prometa. Poznati primjer su rebraši koji ovdje nemaju prirodnih neprijatelja dok intenzivno konzumiraju hranu i jaja crnomorske ribe čime su izazvali ogromne ekonomske gubitke ribolovnoj industriji.

Morski puž

No, ponekad je stvari moguće okrenuti u vlastitu korist – primjer je azijski morski puž Rapana venosa. Ta vrsta nema prirodnih neprijatelja u Crnom moru te se brzo  razmnožila u sloju bogatog kisikom i predstavlja ozbiljnu prijetnju za populacije drugih organizama.

Prvi put je u Crnom moru primijećena 1947., a genetička ispitivanja pokazala su da su jedna jedina ženka i jedan mužjak odgovorni za cjelokupnu populaciju koja je u međuvremenu eksplodirala. Našla se na vrhu prehrambenog lanca što je dovelo do znatnog pada populacije nekoliko dotadašnjih komercijalnih vrsta.

Međutim, s vremenom je taj puž postao značajan izvor prihoda lokalnom stanovništvu. Danas se priprema u domaćim restoranima, ali i masovno izvozi u rodnu istočnu Aziju gdje se tradicionalno konzumira. Ovaj prijelaz od početnog bujanja populacije i utjecaja na bioraznolikost do komercijalno važnog resursa, moguće je primijeniti i na neke druge invanzivne vrste u Mediteranu, smatraju stručnjaci.

Niska razina saliniteta u gornjim slojevima u usporedbi sa salinitetom oceana, još je jedna važna karakteristika Crnog mora. Prema procjenama Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), niža razina saliniteta znači manju biološku raznolikost, ali se zbog višeg unosa slatke vode fitoplankton bolje razvija u Crnom nego u Sredozemnom moru.

Gustoća zooplanktona također je relativno visoka. Zbog toga postoje dobri izgledi za razvoj određenih sektora, kao što je akvakultura vrsta koje mogu živjeti i napredovati u bočatim vodama, navodi se u Izvješću.

Koraci prema oporavku

Zemlje Sredozemlja i Crnog mora trebaju se ujediniti kako bi izgradile novu strategiju za ribarstvo i akvakulturu, slažu se znanstvenici i visoki dužnosnici EU-a.

Kako bi se riješila teška situacija promiče se multilateralna suradnja u upravljanju ribarstvom koje je poboljšano donošenjem izjave iz Malte „MedFish4ever” i izjave iz Sofije.

„Potpisivanjem MedFish4Ever i Sofijske deklaracije napisali smo povijest. Dali smo obećanje stotinama tisuća ljudi u regiji Sredozemnog i Crnog mora koji ovise o zdravim morima i održivom ribarstvu”,  izjavio je Virginijus Sinkevičius, povjerenik za okoliš, oceane i ribarstvo nakon potpisivanje deklaracije u Sofiji.

Deklaraciju MedFish4Ever potpisalo je uz posredovanje EU-a 2017. na Malti 15 sredozemnih zemalja a ona predstavlja "desetogodišnje obećanje o radu na spašavanju ribljih stokova u Sredozemlju te zaštiti ekološkog i ekonomskog bogatstva te regije", kako navodi Komsija.

Sofijsku deklaraciju, koja postavlja konkretne ciljeve i akcije za pomoć u razvoju sveobuhvatnog regionalnog upravljanja, potpisali su 2018. ministri i visoki predstavnici crnomorskih priobalnih zemalja.

Za oporavak je značajna i Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. kojoj je cilj omogućiti da se europska bioraznolikost do 2030. počne oporavljati. Kako bi se to postiglo, u dokumentu su predviđene konkretne mjere i obveze za bolju integraciju okolišnih aspekata u sektorske politike.