Kada na parkingu priča staru mostarsku priču

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Priča o deponiji je utihnula. Priča o otrovima poput piralena u otpadnim vodama kiseli su u tužiteljskoj ladici. Priča o novim kontejnerima i službenom planu njihovih lokacija zaživi tu i tamo. Mostar se puževim koracima, ali samo na glavnim ulicama, mete bolje nego se meo ranije, ali stare navike ne umiru.

Naime, godinama se provlači priča o nesavjesnim građanima koji misle samo na svoja četiri zida i koji se otpada rješavaju tako da ga iznesu iz svojeg stana. Što će biti s njim, jako ih malo zanima.

S druge strane, ni Grad se nije pretegao kad je u pitanju odvoz krupnog otpada. Ako se nekome da sjetiti, sjetit će se da su bili objavljeni termini odvoza krupnog otpada da bi ih se istog trena povuklo jer se eto, po tko zna koji put, dogodio šum među mostarskim upravljačima životima. S druge strane, srozan imidž mostarskog javnog poduzeća koje se bavi čistoćom, odagnao je ljude od pokušaja da im se obrate i dogovore odvoz krupnog otpada. I da im plate.

Tako je kada s fotografije još jedan, nebrojeno puta ponovljeni dokaz da građane nije briga, da grad ne zna kako brinuti i da jedni s drugima nisu naučili komunicirati po pitanju rjeđšavanja problema.

Naći će se, sigurno je, stotine opravdanja za kadu parkiranu na parkingu. Možda su izvođači nekakvih radova u nekom stanu kadom rezervirali parkirno mjesto kako bi im bilo lakše raditi. Možda je netko dovukao kadu iz zezancije, možda je neki bunt, možda je obična ''navlakuša'', možda netko nekome šalje poruku. Osim sebi.

No, ako se malo zagrebe mostarska čistoća, nije se puno toga promijenilo. Osim možda masovnog slanja opomena pred tužbu mostarskih Parkova.

Sadnja cvijeća je čudo neviđeno iako bi to trebala biti normalna stvar u 21. stoljeću. Unatoč novim direktorima, ne čujemo nikakve glasove iz javnih poduzeća koji se bave čistoćom u gradu niti vidimo ikakvih naznaka da se nešto mijenja osim izmještanja pojedinih lokacija za kontejnere koje svatko imalo zainaćen može dovesti u pitanje jer lokacije ''nemaju papira''.

Šum u komunikaciji pokazuje se i tamo gdje je grad postavio kante za otpatke na površinama koje pak nitko nije provjerio nakon uređivanja. Naime, sudeći po onome što se može vidjeti, nitko se nije dogovorio tko će prazniti te kante iako bi se građani možda i potrudili biti čisti.

Time je čistoća dobila još jedno mazanje očiju a kadom na parkingu još jedno pitanje koje u Mostaru traje toliko dugo da se upitnik potrošio i pretvorio mostarsku nakaradu u nešto sasvim obično.