Kod Mostara: Zaštićena sova Ušara nastradala od strujnog udara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U blizini starog grada u Blagaju, gdje je postavljena trafostanica za električno napajanje starog grada, pronađena je velika sova Ušara koja je nastradala od strujnog udara. Sova ušara je ugrožena vrsta na crvenoj listi kojoj prijeti izumiranje, piše Novi Val Blagaj.

Sova ušara je najveća sova u Europi i na zapadnom paleoarktiku. Velika je poput domaće guske. Samo jedna vrsta sove je veća od nje (lat. Bubo blakistoni) i samo jedna vrsta sove je teža od nje (laponska sova). Dužina tijela varira od 59 do 73 cm, raširenih krila duga je od 160 do 190 cm, a teška je 2-4 kg. Nešto je manja nego suri orao, ali veća od snježne sove. Ima velike pernate “uši” na vrhu glave, koje nemaju nikakve veze s pravim ušima. Mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati po vanjskom izgledu, jer su iste boje i veličine. Razlikuju se po “ušima”, koje su kod ženke silaznog oblika. Perje je smeđe boje, a oči su narančaste boje.

Sova Ušara lovi noću, od sumraka do zore. Let joj je bešuman, s mehkim zamasima krila, kada leti na velike udaljenosti. Imaju različite tehnike lova. Mogu uhvatiti svoj plijen na zemlji te u punom letu. Također može loviti u šumi, ali više voli otvorene prostore. Može živjeti više od 60 godina u zatočeništvu, a u divljini do oko 20 godina. Uglavnom strada od dalekovoda, prometa i lova.

U različitim područjima kao plijen sova Ušara lovi različite životinje kao što su: štakori, miševi, zečevi. Jede i strvine tih vrsta, kao i mlade i odrasle lisice, kune te kukce, pa čak i ribe. Pogotovo voli jesti ježeve i zmije i ne boji se poskoka.