Zagrijavanje
Koliko smo 'ohladili' planetu?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Čovječanstvo je i dalje na putu da do kraja stoljeća zagrije Zemlju više od tri celzijeva stupnja unatoč ovogodišnjem padu emisije stakleničkih plinova zbog pandemije i obećanjima zemalja da će smanjiti zagađenje, upozorio je UN.
U ovogodišnjoj analizi emisija stakleničkih plinova, objavljenoj u srijedu, Program za okoliš UN-a (UNEP) utvrdio je će sedampostotni pad emisije ugljika u 2020. imati zanemariv utjecaj na zatopljavanje bez brzog i sveobuhvatnog odmaka od fosilnih goriva, piše francuska novinska agencija Afp.
Izviješće emisiji tih plinova analizira jaz između koraka koje je potrebno učiniti temeljem Pariškog klimatskog sporazuma i smanjenja emisija stakleničkih plinova koje u ovom trenutku provode države.Prema tome izvješću "zeleni oporavak" od pandemije uz što manje štetnih izvora energije kojim bi se ubrzano kretalo prema održivoj emisiji stakleničkih plinova, mogao bi smanjiti te emisije za 25 posto do 2030.
To bi svijet dovelo bliže razinama potrebnim za ograničavanje zagrijavanja na dva celzijeva stupnja, kao što je predviđeno Pariškim klimatskim sporazumom.
Zemlja je uz temperaturu koja je porasla samo nešto više od stupnja Celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje već iskusila snažnije i češće suše, požare i superoluje koje su smrtonosnije zbog porasta razina mora.
"Očito je svijet bio zatvoren (zbog pandemije). U tom razdoblju uočili smo sedam postotni pad emisija", kazala je izvršna direktorica UNEP-a Inger Andersen za AFP.
"No znamo isto tako da zatvaranje svijeta nije rješenje kao ni to da 1,9 milijarda djece ne ide u škole".
Ona kaže da izvješće pokazuje da zeleni oporavak od pandemije može uvelike smanjiti emisije stakleničkih plinova i pomoći u usporavanju klimatskih promjena".
UNEP je prošle godine objavio da emisije stakleničkih plinova moraju pasti 7,6 posto godišnje do 2030. kako bi se postigao ambiciozniji cilj od porasta zatopljenja do 1,5 stupnja Celzija prema Pariškom klimatskom sporzumu.
U 2020. emisije su postignute u tom rasponu, no cijena za to bila je bez presedana - dramatični pad industrijske proizvodnje i pad prometa i putovanja.
Stručnjaci strahuju da je nagli skok emisija stakleničkih plinova u 2021. gotovo neizbježan - prošli tjedan UN je objavio da zemlje planiraju povećati u ovom desetljeću proizvodnju fosilnih goriva dva posto godišnje.
Kako bi se porast temperatura ograničio na 1,5 stupnja Celzija proizvodnja nafte, plina i ugljena morala bi umjesto toga pasti šest posto godišnje.
Prema izvješću UNEP-a emisije stakleničkih plinova u 2019. - godini za koju se znanstvenici nadaju da će predstavljati vrhunac u godišnjoj proizvodnji zagađujućih emisija ugljika, iznosile su 59,1 gigatona ekvivalenta CO2.
To predstavlja porast od 2,6 posto u usporedbi s 2018. i uvelike je rezultat povećanog broja šumskih požara, navodi UNEP.
Smanjenje prometa, industrijskih aktivnosti i proizvodnje struje zbog pandemije rezultirat će sedampostotnim smanjenjem zagađenja u usporedbi s prethodnom godinom.
No to bi rezultiralo padom globalnog zagrijavanja od samo 0,01 celzijeva stupnja do 2050.
UNEP poručuje da bi sustavni zeleni oporavak od pandemije imao kao rezultat emisije stakleničkih plinova od 44 GT u 2030. u usporedbi sa 59 GT, koliko se sad predviđa, što bi čovječanstvu dalo 66 posto izgleda da se porast temeprature zadrži na manje od dva stupnja Celzija.
To bi zahtijevalo masovni prelazak na obnovljive izvore energije, izravnu potporu infrastrukture i tehnologije koja najmanje proizvodi emisiju ugljika, smanjenje subvencija za fosilna goriva i zaustavljanje gradnje novih termoelektrana na ugljen te masovnog krčenja šuma, poručuje UNEP.
Nasuprot tome, već se sada čini da zemlje u oporavku od pandemije planiraju potpore industrijama koje zagađuju i samo četvrtina iz kruga G20 zemalja obvezala se na poticanje mjera koje smanjuju emisije ugljika.
U izvješću se ističe i da je najbogatijih jedan posto svijeta odgovorno za dvostruku količinu zagađenja u odnosu na najsiromašnjiih 50 posto čovječanstva.
UNEP kaže da najbogatiji moraju smanjiti svoj ugljični otisak 30 puta kako bi ostvarili ciljeve iz Pariškog klimatskog sporazuma.
"Tu se radi o energetskoj učinkovitosti i tome kako jedemo i što bacamo", kaže Andersen. "Tih jedan posto mora se pokrenuti zbog visokog zagađenja koje proizvodi".