Lahti - Zelena prijestolnica Europe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Titulu Europske zelene prijestolnice ove je godine ponio finski grad Lahti koji je putem do "grada po mjeri čovjeka" počeo ići desetljećima ranije.

Brojni ekološki izazovi u gradovima, u kojima živi većina stanovništva, bili su razlog da Europska komisija 2006. godine pokrene natječaj za titulu Zelene prijestolnice Europe kojoj je cilj promicanje inovativnih rješenja očuvanja okoliša i održivog razvoja područja.

Višegodišnja potpuna transformacija finskog grada Lahtija bila je jasan primjer svim europskim gradovima kako se brine o okolišu i žudi za čistom i zelenom životnom sredinom.

"Priča o Lahtiju u uskoj je poveznici s razvojem Finske. Okoliš je bio opterećen sve do 70-tih godina prošlog stoljeća kada su se stvari počele kretati na bolje. Očuvanjem jezera Vesijärvi krenula je ova priča, jezera koje je bilo jedno od najzagađenijih jezera u Finskoj", rekla je za Hinu Milla Bruneau, direktorica finskog projekta Europske zelene prijestolnice.

Projekt čišćenja jezera bila je i najveća obnova prehrambene mreže na svijetu, nastavlja Bruneau.

"U jezeru u slivu Enonselk krenulo se u poribljavanje pa se, kao rezultat svega, znatno smanjilo cvjetanje plavih algi", kaže.

Čisto jezero ubrzo je postalo i najpopularnije mjesta za ribolovce, a ovaj oblik zabave dostupan je i ljeti i zimi. Prirodna ljepota atrakcija je i za turiste, kao i brojni sportski i kulturni sadržaji na obalama jezera. Ljubitelji domaćih specijaliteta najčešće biraju kombinaciju ribe, domaćeg piva i raženog kruha Lakhta koji se, uz jabukovaču, smatra gastronomskim vrhuncem ovog kraja.

Savjesni građani

Građani Lahtija bili su i pioniri u kružnoj ekonomiji odvajanja otpada. Sortirali su ga još devedesetih, dok se drugdje uglavnom otpad prikupljao u jednoj vreći.

"Odvajanje biootpada, energetskog otpada, kartona, papira i miješanog otpada započelo je na imanjima s najmanje 10 stanova. Odvojeno prikupljanje energetskog otpada i njegova upotreba u proizvodnji energije smanjili su količinu otpada koji odlazi na odlagalište", govori direktorica Lahtija ističući kako je 99 posto otpada odvojeno i da tek jedan posto završava na odlagalištima. 1998. godine odvojeno je bilo tek 25 posto otpada pa s pravom baš savjesne sugrađane stavljaju na prvo mjesto ove zelene priče.

Trećina sortiranog otpada koristi se kao sirovina za nove proizvode, dok se od druge dvije trećine proizvodi energija.

"Lahti želi biti grad bez otpada s potpuno kružnom ekonomijom odvajanja otpada do 2050. godine", priznaje nam naša sugovornica.

CitiCap

Lahti bi, sudeći po ciljevima i prognozama, trebao biti ugljično neutralan grad do 2025. godine što je za čak cijelo desetljeća ambiciozniji plan od nastojanja cijele Finske. Potpuno uklanjanje emisije ugljika u atmosferi Europska unija planira 2050. godine.

“Ogroman poticaj za postizanja cilja da Lahti postane ugljično neutralan 2025. godine napravljen je prošle godine. Tada je Lahti prestao koristiti ugljen jer je elektranu na ugljen Kymijärvi I zamijenilo novo postrojenje za bioenergiju Kymijärvi III. Grad se sada grije recikliranim gorivom i lokalnim certificiranim drvetom. Značajna energetska transformacija smanjila je emisiju ugljičnog dioksida tvrtke Lahti Energia za 600 000 tona godišnje”, tumači Milla Bruneau komparirajući navedene podatke s godišnjom emisijom ugljika za oko 60 tisuća Finaca.

Finci su problemu doskočili i na posve moderan način. Smanjenje emisije ugljika pretočili su i kroz mobilnu aplikaciju CitiCap kojom se zarađuje virtualni novac. Ukoliko građani potroše manje ugljika od dodijeljenog “karbonskog proračuna” dobivaju eure koji se mogu pretvoriti u sat besplatnog plivanja, autobusnu kartu, svjetlo za bicikl ili tek krišku kolača i kavu u jednom ugostiteljskom objektu.

Zaštita okoliša od vrtićke dobi

Obrazovanje o zaštiti okoliša igra važnu ulogu u svim školama i vrtićima u gradu Lahti, a zaštita okoliša glavna je misao i dječje knjige “Helga i Helmeri”. Dvojac iz naslova predstavlja klimatske agente koji na jednostavnim primjerima shvaćaju dobrobit čistog i zelenog grada, a u isto vrijeme izliječe klimatsku tjeskobu Helmerove majke.

Za nositelje titule zelenih prijestolnica mogu se kandidirati svi gradovi u Europskoj uniji koji imaju više od sto tisuća stanovnika, a biraju se po nekoliko indikatora, poput prometa, zelenih površina, razine zvučnog zagađenja, gospodarenja otpadom, bioraznolikosti, kvalitete zraka i vode, borbe protiv klimatskih promjena i drugih.

Prvom zelenom prijestolnicom 2010. godine proglašen je Stockholm, 2016. tu je titulu nosio Ljubljana, a već je poznato i kako će “grad za primjer drugima” u 2022. godini biti francuski Grenoble. Za nositelja titule iduće godine borio se i Zagreb ali mu je izglede sigurno umanjilo neučinkovito upravljanje otpadom, po kojem je među najlošijim glavnim gradovima EU-a.