Smajli za kulturu: Okićeni mostarski svijet

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dok se u Mostaru godinama slušala priča kako su pohabane ulice, kako su pločnici mjesta s preprekama na kojima se lome noge i kako je grad daleko od normalnog grada, sada kad se barem nešto pomjera naprijed, netko ostaje daleko pozadi.

Sada, kad se neke stvari pomjeraju naprijed i kada više nema zapinjanja, netko kome nisu bitne ravnine u glavi smatra kako nije ni bitno što ostavlja njegov ljubimac iza svoje stražnjice i on iza svoje glave.

Pretrpjele su mostarske ulice svašta, a najviše kritike na one koji bi trebali brinuti o izgledu grada. Padale su i kritike na vlasnike ljubimaca, a sve se završavali pričom da će sve biti bolje kad grad bude bolji.

I, eto, sada kad je nešto bolje, ima onih kojima je svejedno što ostavljaju za sobom. I onda ostane na pločniku trag nekog čudnog smješka koji se smije mostarskoj kulturi koja sanja o nekim boljim svjetovima, a svoj svijet kiti izmetom.