Admir Čavalić za Bljesak.info: Tri su osnovna problema bh. ekonomije: država, država i država

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ekonomski liberalizam podrazumijeva najznačajniju ekonomsku ideologiju koja se razvijala paralelno s ekonomijom kao znanošću i koja polazi od toga da su pojedinci glavni nositelji ekonomskih aktivnosti i ekonomskog razvoja, a ne država.

Jedan od aktivnih zagovornika ekonomskog liberalizma u Bosni i Hercegovini je Admir Čavalić, mladi ekonomist, predsjednik udruge „Multi“ i asistent na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, koji ističe kako je ekonomija u osnovi liberalna znanost, koja počinje s formalnim osnivačem ekonomije Adamom Smithom, preko klasičnih i neoklasičnih ekonomskih škola, pa sve do Austrijanaca i današnjih ekonomista usmjerenih na promociju tržišnih procesa i snažnu kritiku intervencionizma.

- Zanimljivo je kako je ekonomski liberalizam dao baznu argumentaciju za širu liberalnu ideologiju i to kroz niz teorija koje su pokazale da tržište vrši optimalnu alokaciju resursa, da su nam znanja i mogućnosti prognoze znatno ograničene, te da zbog svega navedenog nemamo mogućnost centralnog planiranja u ekonomiji. Tako je ekonomija teorijski ograničila potencijal državnog intervencionizma, stvarajući skeptični pogled na bilo kakve državne aktivnosti i eventualno uspjeh istih. Ovo će se svakako praktično pokazati kroz totalni kolaps društava koji su slijedili marksističku interpretaciju ekonomije. Nažalost, pokazalo se da su socijalističke ideje veoma otporne i kako opstaju usprkos činjenici da su upropastile živote na desetine milijuna ljudi širom svijeta, istaknuo je Čavalić u razgovoru za Bljesak.info.

Živimo u državi koja konzervira socijalističko naslijeđe

Bosna i Hercegovina pripada onim državama u kojima su socijalističke ideje još uvijek veoma otporne i koje još uvijek nisu „izašle na čistac“ sa socijalističkom naslijeđem u ekonomskim procesima.

- Liberalni ekonomisti, poput Fridrich von Hayeka, smatraju kako je društvena evolucija osnova svega i kako se društvo temelji na tradiciji, neformalnim institucijama i ultimativno pojedincu/obitelji. Ovo znači da se društvene promjene ne mogu ostvariti preko noći, što je i dobro jer to razbija progresivno ljevičarske iluzije o tome da se društva mogu tek tako uređivati i planirati sukladno volji progresivnog regulatora, kazuje Čavalić uz opasku kako, s druge strane, na našim prostorima, ovo stvara izvjesni problem jer društvo još uvijek konzervira socijalističko naslijeđe pa zbog toga i ne iznenađuju istraživanja koja pokazuju da političke stranke desnog centra slijede lijeve ekonomske politike.

- Pedeset godina komunizma je apsolutno devastiralo ovdašnje društvo i kulturu, te će nam trebati isto toliko godina društvenom evolucijom, ne revolucijom, sanirati štetu. Ekonomski, navedeno se manifestira u inicijativama za državnom regulacijom svakog polja života, dok se u isto vrijeme gaji izrazita netrpeljivost i sumnjičavost prema poduzetnicima (privatnicima), privatnim investicijama i pritom ne poštuje privatno vlasništvo. Kao posljedicu dobivamo državu koja je izrazito korumpirana, uz privatni sektor podređen javnim kompanijama i političkoj eliti koja opet ima potpunu kontrolu ne samo nad ekonomijom, već čitavim društvom. Kako se u bivšoj Jugoslaviji ništa nije moglo obaviti bez dozvole ili posredništva Partije, tako se u modernoj Bosni i Hercegovini ništa ne obavlja bez dozvole ili posredništva stranaka. Dobili smo politički pluralizam, ali to ništa ne znači ako nemamo razvijeno tržište koje je istinska, ne fiktivna oporba političkim elitama. Ne iznenađuje da se naši građani često žale na demokraciju koja im nije donijela željeno blagostanje. Problem je što nismo razvili ekonomske, a tek onda političke i sve ostale društveno potrebne institucije, tvrdi ovaj mladi ekonomist.

Ekonomija Bosne i Hercegovine napreduje, ali...

Unatoč takvom društveno-političkom ambijentu, sukladno globalnim procesima ekonomske liberalizacije i rastom svjetske ekonomije, te domaćim oporavkom od ratnih događanja, dolazi do izvjesnog rasta domaće ekonomije.

- Najkraće kazano – ekonomija Bosne i Hercegovine napreduje, ali je napredak izuzetno spor. Ipak, rast je krajnje skroman i svodi se na stope od 1 do 3% GDP-a, što je zaista nedovoljno i nezadovoljavajuće za malu ekonomiju poput naše koja bi trebala na godišnjoj razini ostvarivati stopu rasta od minimalno 6%. Tri su osnovna problema bh. ekonomije: država, država i država. Država koja regulira, država koja oporezuje i država koja čuva vještački stvorene elite. Kada koristim termin „država“, ne mislim u širem smislu tj. suverenosti i druge pripadajuće elemente državnosti, već u užem, što znači vojsku državnih birokrata, šumu regulacija, monopole javnih kompanija i na kraju nedodirljivu političku elitu na čelu svega. Upravo zbog ovoga, koristim svaku priliku da se zalažem za Reformsku agendu koja je povijesni set reformi za BiH jer po prvi puta nastoji izravno, bez pardona, ograničiti moć i utjecaj države u ekonomiji, poručuje Čavalić u razgovoru za Bljesak.info.

Kao što je ranije istaknuo, dobronamjerni reformist ne smije pasti u zamku progresivizma što znači da preko noći nameće vlastiti svjetonazor i politike ostalim pojedincima, pa bi naš sugovornik s Ekonomskog fakulteta u Tuzli, konkretno, pri izboru ekonomskih politika za BiH, krenuo s onima koje su u ovom trenutku „najbezbolnije“ odnosno najprihvatljivije građanima BiH.

- To se prvenstveno odnosi na deregulaciju tj. uklanjanje svih vještačkih (državnih) barijera koje narušavaju konkurenciju na različitim poljima u BiH. U tom slučaju bi imali dosta dobitnika, najviše sposobnih osoba, ali i nešto gubitnika i to svih onih koji na određeni način koriste državu kako bi zadržali vlastite tržišne/društvene pozicije. Usporedo s navedenim, radio bih na maksimalnoj liberalizaciji ovdašnje ekonomije i otvaranju spram EU i čitavog svijeta. Zašto BiH ne može imati fiskalne beneficije Irske, financijske regulacije Švicarske i robnu otvorenost Hong-Konga? Na kraju, zadnji korak podrazumijeva jačanje institucije javnog-privatnog partnerstva, privatizaciju i posljedično povećanje utjecaja privatnog u odnosu na javni sektor. Obrazovanje, zdravstvo, mirovinski sustav, kultura i sport, sve su ovo oblasti koje vape za privatnim kapitalom i radom po načelima efikasnosti i efektivnosti, mjere su koje bi Čavalić poduzeo s ciljem poboljšavanja ekonomske situacije u državi pri čemu, naravno, ne bi bilo kvalitetne ekonomske reforme bez kulturološke promjene u pravcu poštivanja određenih načela i ideja koje su izravno odgovorne za ekonomski prosperitet Zapada.

Privatne inicijative su osnova suvremenog ekonomskog rasta

Čavalić u privatne inicijative u ekonomiji polaže velike nade jer, kako kaže, ekonomska teorija i praksa iznova i iznova potvrđuju da privatni sektor bolje obavlja primarnu ekonomsku ulogu koja se svodi za korištenje oskudnih resursa kako bi se zadovoljile ljudske potrebe i želje.

- Državna intervencija u ekonomiji je poput slona u trgovini porculana. Ono što možda narušava ovu usporedbu je to što u slučaju slona točno možemo vidjeti i procijeniti štetu koju napravi. S druge strane, kod državne intervencije je to dosta kompleksnije jer nikada ne možemo obračunati oportunitetni trošak (propuštene mogućnosti, iskrivljene inicijative, dugoročne posljedice itd.). Ovo otežava i mjerenje državnog uspjeha jer na stranu kompleksnost obračuna troškova državne intervencije, tu je i pitanje monopola. Ne možete kazati da su javne kompanije i javne institucije uspješne u nečemu ako znamo da imaju zakonski monopol i neograničen izvor resursa u obliku proračuna, tvrdi mladi ekonomist i dodaje: 

„Privatne inicijative, zajedno s razvojem tehnologije, predstavljaju osnovu suvremenog ekonomskog rasta. Zanimljivo je kako su ovo uočile sve razvijene zemlje svijeta, bez obzira radili se o načelno socijaldemokratskim državama poput Švedske ili pak izrazito liberalno tržišnim državama poput Švicarske i SAD-a. Tako se sve moguće u ekonomiji prepušta privatnom sektoru i to kroz davanje dozvola i rušenje vještačkih monopola (Uber), izravnu privatizaciju (željeznički sustavi) ili pak javno-privatno partnerstvo (vizni sustavi, pa čak policija i zatvori). Promatrajući sve ovo, trebamo biti optimisti u vezi budućnosti. Ekonomske činjenice idu u prilog tome da svijet postaje boljim mjestom za življenje. Pomislite samo na to da smo prije par mjeseci po prvi puta u povijesti čovječanstva spustili razinu globalnog siromaštva ispod 10%. Istinski civilizacijski uspjeh!“

Veća financijska moć kantonima u FBiH

Naš sugovornik je rođen u Tuzli, gradu u kojem je magistrirao ekonomiju i započeo svoju akademsku karijeru ali i u gradu koji je središte jednog od onih kantona koji, prema aktualnom Zakona o pristupu javnim prihodima u BiH, zbog uvođenja posebnih koeficijenata za pojedine kantonu ostaju uskraćeni za višemilijunske proračunske prihode. Upravo su jedno vrijeme Tuzlanska inicijativa i udruga Vrisak iz Mostara bile veoma glasne u zahtjevima za izmjenama postojećeg zakona.

- Možda važnije od inicijative i zakona je ideja o značaju kantona i decentralizaciji FBiH. To je prvo što trebamo analizirati i podržati. Naime, po prvi puta su se kantoni počeli međusobno optuživati ili pak udruživati, a kako bi ostvarili vlastite interese (odnosno interese građana koje zastupaju). Ovakav slijed događaja je odličan za razvoj ekonomije, ali i opće pomirenje među građanima FBiH. Naime, decentralizacija i razvoj lokalnih u odnosu na središnje izvore ekonomske moći, neminovno vodi k ekonomskom progresu (SAD – države, Švicarska – kantoni, Njemačka – pokrajine itd.). S druge strane, jačanjem lokalnih zajednica i kantona, obični građani dobivaju izvjestan stupanj komocije življenja u Bosni i Hercegovini. Dodatno, povećava se stupanj političke odgovornosti jer su političari bliže narodu. Tako smo 2014. godine za par tjedana uspjeli smijeniti premijere pet kantona. Kada se isto pokušalo uraditi na federalnoj razini, građani koji su prosvjedovali nisu znali naći zgradu Vlade Federacije BiH, kazuje Čavalić za Bljesak.info.

Zbog svega navedenog, naš sugovornik, kako kaže, ima krajnje radikalan stav po pitanju FBiH. Naime, zalaže se za povećavanje financijske moći kantona u odnosu na Federaciju.

- Pritom ne treba postojati neki vještački zakon koji će određivati distribuciju sredstava po osnovi poreza, već bi kantoni trebali dobivati sredstva sukladno tome koliko istinski privređuju i doprinose ekonomiji FBiH. Tu dolazimo do danog zakona koji je zaista problematičan jer vještački favorizira određene kantone u odnosu na druge. To treba pod hitno mijenjati, ali ne sa nekim drugim koeficijentima, već s realnom osnovom za distribuciju pripadajućih financijskih sredstava. Ovdje praktično vidimo da je za razliku od proizvodnje, pitanje distribucije uvijek problematično pitanje u ekonomiji koje prelazi u sferu politike, ističe naš sugovornik.

Ovakav sustav bi uništio i Einsteina i Gatesa

Prema posljednjim podatcima nevladinog sektora, u prošloj godini blizu 80.000 ljudi napustilo je BiH, a kako sa svojih 29 godina i sam spada u kategoriju mladih, Čavalić najveći problem u odlasku mladih iz BiH vidi u tome što najveće fiskalno opterećenje podnosi rad.

- Ako analiziramo domaći fiskalni sustav, vidjet ćemo kako najveće fiskalno opterećenje podnosi rad. Nakon toga slijedi potrošnja i kapital. Ovo znači da je rad taj koji ima najviše razloga da napusti Bosnu i Hercegovinu i to se upravo događa kroz trend „odljeva mozgova“. Zbog toga je Reformska agenda precizno prepoznala problem fiskalnog opterećenja rada, što će se pokušati riješiti prebacivanjem fiskalnog tereta na potrošnju (akcize, dodatni nameti na potrošnju i nadam se ne povećanje PDV-a). Pored toga, brojni su drugi razlozi za napuštanje BiH. Prije svega, postoji izvjesna ekonomska logika u migraciji iz zemlje A u kojoj ste manje plaćeni u zemlju B gdje imate veća primanja i bolju kvalitetu života. Svatko od nas posjeduje sposobnost odlučivanja i donošenja odluka, što uvjetuje ovakve izbore, tvrdi Čavalić koji među uzroke za odlazak mladih iz BiH ubraja i probleme nezaposlenosti i korupcije, te bezbroj državnih barijera koje štite pozicije određene skupine ljudi u odnosu na sve one koji bi svojim znanjem i iskustvom konkurirali istima.

- Dozvolite da banaliziram, da se u BiH rodi Albert Einstein ili Bill Gates, isti bi se kočili kroz krut sustav obrazovanja, jeftino iskorištavali kroz instituciju pripravničkog rada, životno maltretirali zbog određenog papira ili apsurdne regulacije, te na kraju čekali amen ili blagoslov određenog političara, stranačkog menadžera ili najjednostavnijeg državnog službenika koji ima nevjerojatnu moć u nekoliko poteza otežati i upropastiti život običnog čovjeka. Zbog svega toga, jasno je zašto mladi napuštaju sve to i sele vani, poručio je Čavalić na kraju razgovora za Bljesak.info.