Almedina i Šemsa, kopačice crnog zlata: Naš posao je naš ponos

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svakog radnog dana Almedina Kaljun svoje radne obaveze započinje pozdravom ''Sretno''. Kada ovu riječ izgovori netko čije se radno mjesto nalazi nekoliko stotina metara ispod zemlje, onda ona dobiva svoj puni smisao.

Almedina je rudarka, kopačica ''crnog zlata'', a iza tradicionalnog rudarskog pozdrava koji svakodnevno upućuje, stoje najbolje želje za siguran rad i uspješan povratak na površinu. Ipak, kada Almedina izgovori svoje ''sretno'', za neke to može biti prizor i glas na kakav ne očekuju da će naići u uskim zemljanim hodnicima podzemne jame Rudnika mrkog uglja Breza.

U rudniku Breza radi sedam žena, među kojima je Šemsa Hadžo, koja nam pojašnjava kako ona i njene kolegice pripadaju prvoj generaciji kojoj je Rudnik mrkog uglja Breza u lokalnoj rudarsko-tehničkoj školi podijelio stipendije, pa su tako odmah po okončanju školovanja počele raditi pod zemljom. Većina njih potječe iz rudarskih obitelji iz kojih se tradicija i ljubav prema ovom poslu prenosi s generacije na generaciju.

Da bi sišle do svog radnog mjesta, Almedina, Šemsa, ali i svi ostali rudari, njih preko tisuću, koji rade u procesu iskopa, moraju najprije silaziti oko 20 minuta rudarskim vagonima. Zatim slijedi dvokilometarsko pješačenje podzemnim hodnicima, nerijetko gazeći po vodi, blatu, oštrom kamenju.

Almedina i Šemsa nas vode tamnim pripremnim hodnicima do ''širokog čela'', srca proizvodnje, gdje se eksploatira kvalitetni brezanski ugalj. Almedina nam objašnjava proces proizvodnje: ''Naš ugalj posebno je kvalitetan i kaloričan. Prema nekim studijama, ima ga još i za narednih trideset godina. To nas posebno čini sretnima jer mi ovdje u Brezi i okolici živimo od rudnika'', kaže Almedina, po zanimanju rudarska tehničarka koji radi na poslovima normiranja.  

Poznata je činjenica da je električna energija najznačajniji izvozni proizvod naše zemlje, ali znamo li da preduvjet za njenu proizvodnju leži u uglju - crnom zlatu? Almedina zajedno sa svojih 9000 kolega iz trinaest aktivnih bh. rudnika svakodnevno radi težak posao eksploatacije uglja, kojim se snabdijevaju termoelektrane, glavni proizvođači električne energije.

''Mi žene u rudniku Breza smo među rijetkim rudarkama na Balkanu, a ujedno i posljednja generacija žena u ovom rudniku. Ovaj posao s velikom posvećenošću i preciznošću mogu obavljati i žene, podjednako kao i muškarci. Zbog toga bih voljela svoje mjesto ustupiti nekoj djevojci'', dodaje njena kolegica Šemsa.

Izvan jame, naše dvije sugovornice dijele sudbinu tisuća i tisuća žena u našem društvu koje, osim svojih radnih obaveza, vode brigu o domaćinstvu, obitelji, kući. Dok njihove muške kolege nakon teškog posla sebi mogu priuštiti zaslužen odmor, naše sugovornice ''trče'' kući i nastavljaju s kućnim poslovima. Ali, ne žale se... Ponosne na svoj posao i tradiciju svoga kraja, hrabre i snažne, ove žene zaslužuju naše duboko poštovanje.

Prepoznajući važnost i ulogu, ne samo Almedine i Šemse već i svih kopača i kopačica ''crnog zlata'' u gospodarstvu Bosne i Hercegovine, domaća mliječna industrija Meggle organizirala je akciju 'crno i bijelo zlato''. Obilježavajući Svjetski dan mlijeka, u ponedjeljak 1. lipnja, Meggle je darovao trinaest rudnika s 35 000 litara mlijeka.

Simbolična gesta znak je zahvalnosti za težak i zahtjevan posao kojim se bave, ali i nastavak tradicije darivanja mlijeka onim kategorijama društva koje za tom namirnicom imaju povećane potrebe.

Polazeći od medicinski dokazane činjenice da mlijeko ima izuzetno blagotvorna svojstva za zdravlje rudara, Meggle je ovom donacijom želio usmjeriti pogled javnosti na nimalo lak posao koji ovi ljudi obavljaju za dobrobit društva.

Središnje manifestacije proslave praznika mlijeka obilježene su u rudniku Breza i Ugljevik, a donacije mlijeka dobili su još i rudnici: Kakanj, Zenica, Đurđevik, Gračanica, Abid Lolić, Kreka, Banovići, Gacko, Terex Kop, Stanari i Miljevina.