Aluminij pokreće isključene elektrolitičke ćelije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Aluminij d.d. Mostar na jednom je novom početku, bar su takvi dojmovi koje dobijete u razgovoru s Marijom Gadžićem, čovjekom koji se prije pola godine prihvatio posla izvlačenja iz poslovnog bezdana. Od 2008. godine ova velika mostarska tvrtka bilježila je stalni pad i na kraju prošle godine bila suočena sa stečajem. Ipak, Skupština dioničara prihvatila je Gadžićev plan i krenula u proces restrukturiranja. U nekoliko mjeseci dogodilo se dosta toga, između ostalog potpisan je ugovor s JP Elektroprivreda BiH, koji mostarskoj tvornici osigurava znatno povoljniju cijenu struje u 2017. godini. 

Intervju s portala Klix.ba prenosimo u cijelosti.

Gospodine Gadžiću, prije otprilike četiri mjeseca prihvatili ste se velikog izazova rukovođenja poduzećem Aluminij d.d. Mostar, znajući u kakvom stanju je ta tvornica, kao i međunarodno tržište, mnogi ne bi prihvatili taj izazov. Što vas je posebno motiviralo?

Ta mi je odluka, bez konkurencije, bila najteža u karijeri. Nije riječ o strahu od Aluminijevih problema, jer sam ih dobro poznavao, s obzirom na moje članstvo u Nadzornom odboru Društva iz 2014. godine, nego je riječ bila o tome da napuštam dobro plaćen, stabilan i siguran posao, a svojoj obitelji, osim neizvjesnosti, donosim i nove stresove i obveze. Svoje kompetencije i znanja stavio sam u funkciju oporavka i osiguranja dugoročnog nesmetanog poslovanja Aluminija. Došao sam s preciznom strategijom i ponudio se i vlasnicima i djelatnicima Hercegovačkog diva kao lider koji će iskoračiti u zahtjevan proces restrukturiranja poslovanja. Podsjećam, zakonodavac je insistirao da se na Skupštini dioničara, održanoj 4. studenog 2016. godine, raspravlja o proglašenju stečaja, a upravo je na toj skupštini, umjesto stečaja, usvojen Plan strateškog restrukturiranja Društva, s kojim sam izišao pred dioničare. Moja je ponuda prihvaćena i danas sam sretan što učinci vitalnih promjena kroz ovo kratko vrijeme već sada potvrđuju ono što sam najavio dolaskom na čelo Aluminija – 2016. godina posljednja je koju će mostarski Aluminij završiti u minusu.

Kako Vi kao glavni direktor Aluminija ocjenjujete njegovo trenutno stanje? Možemo li reći da su pred tvornicom bolji dani?

Aluminij je lani bio doveden u stanje iz kojeg se stečaj činio jedinim logičnim izlazom, s gotovo 300 milijuna dugovanja, s dobavljačima i kupcima koji su izgubili povjerenje, s poslovnim ugovorima koji su nas vukli na dno. Zajedno sa svojim timom načinio sam potpuni zaokret u načinu na koji je Društvo radilo do našega dolaska. Snažno smo krenuli u provedbu Plana strateškog restrukturiranja poslovanja, koji je uključivao rješavanje ključnog pitanja opskrbe električnom energijom po ekonomski prihvatljivim uvjetima, revidiranje svih zatečenih ugovora, revitalizaciju proizvodnje i otvaranje pitanja restrukturiranja naslijeđenih dugovanja. Saniran je ugovor po ugovor i sve što je išlo na štetu naše tvornice postalo je stvar prošlosti. Uvjeti suradnje sa svakim pojedinim dobavljačem ili kupcem do u tančine su pročešljani i od 1. siječnja ove godine Aluminij posluje isključivo na zdravim gospodarskim osnovama. Na stavci električne energije ove ćemo godine uštedjeti više od 20 milijuna KM, a na projektu plinofikacije tvornice osigurali smo dodatnih otprilike 2 milijuna KM ušteda. Povećali smo proizvodnju za više od 20 posto, vratili povjerenje banaka i osnovali supsidijarno društvo AL Trade koje će se primarno baviti trgovinom električnom energijom, kao ključnom i najskupljom ulaznom stavkom u procesu proizvodnje aluminija. Daljnji je ključni korak pokretanje isključenih elektrolitičkih ćelija. Riječ je o 25 posto naših proizvodnih kapaciteta, odnosno o 64 ćelije, a projekt njihova ponovnog uključenja vrijedi otprilike 7 milijuna eura. Otpočet će u travnju, eventualno svibnju, i trajati nešto dulje od godinu dana. Svaka nova tona našega vrhunskog metala koju će nam osigurati te ćelije snažno će pogurati proces našega oporavka i postizanja ciljane poslovne stabilnosti.

U nekoliko nastupa rekli ste kako iz bankarstva donosite drukčije poglede na upravljanje te kako ćete unaprijediti dio upravljanja rizikom. Kako to mislite provesti?

Nemam dvojbi kako mi je šesnaestogodišnje bankarsko iskustvo značajna prednost. Načela korporativnog upravljanja jednaka su, nebitno upravljate li organizacijskom cjelinom u bankarstvu, proizvodnim ili trgovačkim poduzećem. Što se tiče upravljanja rizicima, rekao bih čak da je na tome i naglasak u ovako nezahvalnim vremenima. Jedan od prvih poteza koje sam povukao u rujnu bile su određene intervencije u Organizacijskoj shemi Društva. Osnovali smo, naime, Odjel plana, analize, izvještavanja i upravljanja troškovima te Aluminij d.d. Mostar, prvi put u svojoj povijesti, ima tim ljudi koji se bave samo tim pitanjima.

Pošto je aluminij burzovna roba, jednako kao i električna energija, kako trenutno ocjenjujete prilike na svjetskim burzama. Kako svjetski indeksi trenutno izgledaju iz perspektive mostarskoga diva?

Našu strategiju nismo vezivali uz burzovna predviđanja, u smislu nadanja u oporavak cijene metala, nego smo se zadržali na zatečenim razinama te nam svakako ide na ruku ovaj trend blagog oporavka cijene aluminija na burzi. Sve što mi prodajemo, kao i sirovine koje nabavljamo, burzovne su robe i naše poslovanje traži visoko menadžersko znanje, sposobnost upravljanja procesima i ljudima i, prije svega, spremnost na stalna prilagođavanja tržišnim okolnostima. Govorim o sklapanjima ugovora i hedgiranju cijena, hedgirali smo cca 50 posto prodajne cijene proizvoda te 40 posto nabavne cijene glinice, kao naše strateške sirovine, predviđanjima zasnovanim na podrobnim raščlambama trendova kretanja cijena.

U svjetlu borbe za što bolje cijene električne energije došla je i vijest o ugovoru s JP Elektroprivreda BiH. Šta taj ugovor znači za Aluminij Mostar?

Pitanje cijene električne energije pitanje je svih pitanja u aluminijskoj industriji. Naša je tvornica najveći potrošač tog energenta u Jugoistočnoj Evropi te smo uspostavili prirodno partnerstvo s najvećim proizvođačem električne energije u državi, s kojim smo ugovorili znatno niže cijene u odnosu na one iz prethodnih godina. Taj je ugovor stupio na snagu s prvim danom ove godine i na godišnjoj će nam razini osigurati više od 20 milijuna KM ušteda koje sam maloprije spomenuo.

Taj ugovor prema mišljenju mnogih je povijesni jer ruši neke davno postavljene granice. Imate li u perspektivi još sličnih poslova ili nekih akvizicija koje donose nove trendove u Aluminij i u Hercegovinu?

Početkom ove godine počeli smo i suradnju sa zvorničkom Aluminom, od koje nabavljamo dio glinice koja nam je jedna od ključnih sirovina. Osim, dakle, njegovanja odnosa sa stranim partnerima, nastojimo podupirati razvitak bh. gospodarstva u svim segmentima pa smo krenuli obnavljati i snažnije razvijati odnose i s prerađivačima aluminija na prostoru BiH, a to su samo neke od stavki iz naših strategija.

Poznate su namjere Vlade Federacije BiH, koja ima 44 posto vlasništva u Aluminiju, da svoj udio proda. Kako se vaša uprava nosi s tim najavama i koliko ta pozicija utječe na poslovanje?

Naši su odnosi transparentni i nadasve korektni. Vlada Federacije BiH je, preko svojih predstavnika u Skupštini dioničara i u Nadzornom odboru društva, bez zadrške podržala Plan restrukturiranja i oporavka Aluminija, a mi predano radimo na provedbi stavki iz toga vitalnog dokumenta. Ne kritiziram nijednu opciju vezanu uz strategiju buduće pozicioniranosti ovog društva u vlasničkomu smislu, ali postoje kvalitetnija i realnija rješenja od neke brzoplete privatizacije. Istina, ima više interesa za otkup naših dionica, za snažnija ulaganja i dokapitalizaciju, ali nikome nije cilj slabljenje Aluminija niti njegova bezuvjetna prodaja, napose ne obezvređivanje njegove stvarne vrijednosti u tom postupku. Dajući podršku mom strateškom planu restrukturiranja Aluminija, Vlada FBiH dala je podršku ovoj viziji koju branim i provodim.

Kako zamišljate Aluminij d.d. Mostar za pet godina? Nekada je radila i tvornica glinice, imate li u planu i proširenje proizvodnih kapaciteta?

Naša se vizija budućnosti dijeli na kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu strategiju. Kratkoročnu sam vam uglavnom predstavio, a srednjoročna uključuje ostvarivanje ključnih kontakata s aluminijskom i srodnim industrijama u okruženju i diljem svijeta, u nastojanju pronalaska strateškog partnera za izgradnju pogona za viši stupanj prerade našega metala. Naša vizija nije nastaviti izvoz primarnog aluminija, nego stvaranje proizvoda više vrijednosti, odnosno razvitak metaloprerađivačke industrije u Hercegovini, koja će zapošljavati naše sugrađane i biti motor pokretač razvitka ove sredine.