BiH leži na plinu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Doktor Giuseppe Etiope iz talijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju, sa sjedištem u Rimu, u intervjuu koji je objavio ugledni britanski list The Economist tvrdi kako u Bosni i Hercegovini postoje rezerve plina, abiotičkog metana, koje bi mogle imati potencijal u smislu ekonomske isplativosti.

U razgovoru za Dnevni avaz, Etiope pojašnjava kako je u spomenutom tekstu u The Economistu spomenuo BiH kao jednu od zemalja koje bi mogle imati izvore abiotičkog metana.

''Ovo je navedeno s obzirom na to da je zabilježeno prisustvo izvora hiperalkalne vode. Zapravo, Bosna ima nešto hiperalkalne vode u Kulašima kod Prnjavora, čime su se bavili i neki američki znanstvenici'', rekao je Etiope za Dnevni avaz.

Dodao je kako ne može sa sigurnošću tvrditi koje su to količine metana i koliko bi one ekonomski bile isplative, ali da vrijedi istraživanje pokrenuti.

''Prvo trebamo istražiti koncentraciju plina u vodi, istražiti izvore i vidjeti ima li plinskih flukseva iz zemlje, a na čije prisustvo mogu ukazivati mjehurići'', istaknuo je Etiope i dodao da bi o ovim pitanjima volio surađivati s bh. stručnjacima.

Profesor Edin Delić s Rudarsko-geološkog fakulteta iz Tuzle ne isključuje mogućnost korištenja metana u ekonomske svrhe i pojašnjava što je, zapravo, ovaj staklenički plin.

''Metan je pratilac ugljena koji se kopa na ovim područjima, kao prirodni plin koji se generira tijekom karbonifikacije organske mase u ugljen. Metan je neželjeni pratilac rudarskih radova i uzročnik velikog broja stradalih u rudnicima. Rudari u BiH bore se s metanom u podzemnim rudnicima od prvih dana podzemnog otkopavanja, a naročito je ozbiljna situacija s ovim gasom u srednjobosanskom bazenu. Po količini izdvojenog metana, uvjerljivo vodi zenička jama Raspotočje. Kada je u pitanju metan iz ugljena, izvjesno je kako bi metan iz te jame mogao biti ekonomski isplativ, ali ne za neke veće potrebe, već kao kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju električne energije'', pojasnio je Delić.

Metan kao „zemni plin" u BiH je, također, resurs koji treba istraživati i koji se usko vezuje uz nalazišta nafte. Prof. Delić slaže se s mišljenjem svog talijanskog kolege da prisustvo metana ne znači da se smije proizvoljno govoriti o njegovim količinama.

''Sve dok se ne obave prethodna istraživanja i ne naprave prve bušotine, ne znamo možemo li govoriti o vreloj vodi, nafti ili plinu. Ako se isključi topla voda, ostaje dilema radi li se o nafti ili plinu, te se ovakva ležišta obično zovu ležišta ugljikovodika, što uključuje i naftu i plin. Osim toga, kada se nađe ležište nafte, ono je u gornjem dijelu ispunjeno plinom, a poznato je da su na prostorima sjeveroistočne Bosne rađena ispitivanja o prisustvu nafte. Bez istraživanja i geofizičkih ispitivanja, bilo bi površno i neozbiljno govoriti o količinama, ali svakako da imamo mogućnosti i potencijala'', pojasnio je Delić.