BiH: Sve više građana brine za starije da bi dobili nekretninu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve više građana u Bosni i Hercegovini stječe kuću ili stan sklapajući ugovore o doživotnom uzdržavanju i brinući se o usamljenim starijim osobama, tvrde notari.

Naime, najčešće putem oglasa osobe koje nude uslugu brige i oni kojima ona treba uspostave kontakt te zbog obostranog interesa sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju, pišu Nezavisne novine. 

Iako zakonski nasljednici često pokreću tužbe zbog ovih ugovora, na sudu ih je gotovo nemoguće oboriti, jer je imovina, koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, izuzeta iz nasljeđivanja.

Prošle godine u Federaciji BiH sklopljeno je 1.911 ugovora o doživotnom uzdržavanju, u Brčko distriktu 78, dok Notarska komora RS ne vodi evidenciju o zaključenim ugovorima. Nikola Gojković, predsjednik Udruženja umirovljenika iz Banja Luke, navodi da prilikom sklapanja ovih ugovora ima i dobrih i loših primjera.

"Ima pohvalnih priča, jedna žena je čak otišla u Zagreb i živjela sa starijom osobom, nakon čega je naslijedila njegovu nekretninu. Takođe, poznajem jednog doktora koji je nakon smrti supruge angažirao ženu koja mu je kuhala, spremala i pomagala u domaćinstvu, ali je na kraju dana odlazila kući. Poznajem i jednog nepokretnog čovjeka koji se vratio iz Švicarske i potpisao ugovor s jednim siromahom, koji se sad o njemu brine", priča Gojković.

Prema njegovim riječima, ima i negativnih primjera, gdje davatelji uzdržavanja jedva čekaju da one kojima pomažu preminu i dočepaju se imovine. Adem Jakupović, predsjednik Notarske komore Federacije BiH, potvrđuje da su ovi ugovori sve češći na ovom području i da se za deset godina njegovog rada kao notara nije dogodilo da ovakav ugovor bude oboren na sudu. Kaže da se najčešće na ovaj korak odlučuju starije osobe koje žele za vrijeme svog života pravno osigurati da će se netko o njima brinuti. Prema jednom oglasu iz Sarajeva, mladi bračni par s trogodišnjim djetetom, koji nema vlastitu kuću, traži starijae osobe za doživotnu brigu u zamjenu za nekretninu.

"Živjeli bismo s njima u njihovom domu, što znači da mi financiramo sve potrebne troškove, režije, hranu, higijenske potrepštine. Imamo i svoj auto za sve potrebe, kao što su odlasci na preglede i gdje god treba", navodi ova obitelj, dodajući da starijima ne bi pružili samo doživotnu skrb i njegu već i mnogo više od toga.

Slada Ivelić, predsjednica Notarske komore RS, kaže da se na sklapanje ugovora najviše odlučuju stari ljudi bez djece i oni kojima obitelj ne pruža pomoć, koji su napušteni. Događa se i da roditelji sklope ugovor s onim djetetom koje im pruža najviše njege, pažnje i brige ili pak s bračnim supružnikom želeći da se pravno osiguraju.

"Svijest naših ljudi još nije porasla na tu razinu da idu u domove za starije osobe iako su oni dobro opremljeni. Prikladnije im je biti s osobom od povjerenja, za koju smatraju da će zaista do kraja života ostati s njima, paziti i brinuti se o njima", navodi Ivelićeva.

Ističe da se zna dogoditi da se odnosi međusobno poremete, tada ugovarači sporazumno raskinu ugovor kod notara, pri čemu jedna strana od druge može zahtijevati određenu naknadu za pružano uzdržavanje. Ako se ne dogovore, idu na sud. Kako navodi, ugovor je aleatoran pravni posao, odnosno neizvjesan, pa u slučaju da na primjer jedan od ugovarača premine, može trajati i samo jedan dan.