Čapljina: Mladi se sadnjom smilja bore protiv iseljavanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Opća “smiljomanija” u Hercegovini donijela je i zanimljive pojave. Jedna od njih je Poljoprivredna zadruga “Miris Mediterana” iz Čapljine, u koju se udružilo desetero zadrugara i odlučilo sreću potražiti u smilju.

Kako to izgleda govori Mia Limov, ravnateljica zadruge.

''Zadrugu smo osnovali krajem 2014. godine. Nju čini 10 članova, odnosno pet obitelji, većinom su to mladi obrazovani ljudi, koji se suprotstavljaju trendu napuštanja zemlje. Oni žele ostati, nešto učiniti. Krenuli smo s idejom da se razvijamo, pa smo odlučili ići u proizvodnju smilja. Naišli smo na razumijevanje Općine, od koje smo u zakup dobili 30 hektara državnog zemljišta. Pet hektara uspjeli smo posaditi prošle, a pet ove godine, trenutačno imamo zasađeno oko 200.000 sadnica smilja'', kaže ravnateljica Limov.

Na pitanje koje su struke zadrugari, nastavlja: ''Šarolik je sastav, ja sam agronom, a ostali - imamo novinare, učiteljice, građevinare i jednog umirovljenika'', ističe čelnica zadruge, koja govoreći o planovima kaže: ''Za sada smo se orijentirali na smilje, vidjet ćemo situaciju na tržištu, za mjesec dana krećemo u branje smilja, prvih sto tisuća, pa ćemo vidjeti u kojem smjeru se kreću stvari, pa ćemo odlučiti. Nekako imamo puno ideja, ne samo smilje, ipak je ovo krševit teren, treba obraditi još dosta zemlje, vidjet ćemo što nam nosi budućnost'', javlja Večernji list.

Dojam je da su se uglavnom mladi zadrugari svojski prihvatili posla jer jednogodišnji nasad krasno izgleda, o čemu ravnateljica Limov, kaže: ''Da, nasad nam je lijep, stvarno smo zadovoljni, unatoč svim neprilikama, treba se obraditi krš, bilo je dosta vađenja kamena, usitnjavanja površine, ali nasad za sada, lijepo izgleda. Bit ću iskrena, ovaj fizički dio posla preuzeo je muški dio zadruge, mi žene obavljano lakši dio posla - papirologiju, ali oni su ovdje od jutra do mraka, kako tko može od posla. Inače, zadrugari rade, uz ovo imaju svoj posao, samo sam ja zaposlena u zadruzi. Ostali koliko im dopuštaju poslovne obveze su non stop tu'', pojašnjava ravnateljica Limov te dodaje da je zadruga pored potpore Općine Čapljina imala i potporu Ministarstva za pitanja branitelja HNŽ-a.

''Dobili smo sredstva na natječaju koja smo iskoristili za osnivanje. Nedavno smo ‘prošli’ i na natječaju županijskog Ministarstva poljoprivrede, za sredstva namijenjena rekultivaciji zemljišta. Imali smo poteškoća sa zemljištem, ugovor s jednom tvrtkom koja nije na vrijeme obradila zemljište, pa smo kasnili s proizvodnjom i sadnjom, zbog čega nam je jedan dio sadnica propao, ali smo nastavili. Potrudili smo se i vlastitim radom i vlastitim kapitalom, posadili što smo i planirali'', kaže Limov.

Zadrugari su prilikom osnivanja u projekt unijeli članarinu, što nije bilo dovoljno.

''Da bi uspio moraš imati nešto početno, da bi se širili, svi zadrugari su digli kredite i kupili smo dio strojeva i dalje nastavljamo raditi. Nije lako. Ali, eto, nas nekako vodi da smo svi mladi, kad ćemo, ako nećemo sad'', naglašava ravnateljica Limov.