Duhovi trgovaca u borbi za one čiji se vapaji ne čuju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti (ST) BiH organizirao je danas u Sarajevu prosvjed i performans i tako simbolično ukazao na probleme s kojima se uposlenici iz tih sektora suočavaju.

Sindikalni povjerenici i predstavnici mladih danas su, u parku ispred zgrade Sindikata BiH, skrenuli pažnju javnosti ali i nositeljima zakonodavne vlasti u BiH da ti radnici iako rade isti posao i najčešće za istog poslodavca rade u različitim uvjetima i za različitu visinu plaće jer na državnom nivou ne postoji nikakav zakonski okvir koji bi garantirao jednake osnove za obračun plaća, naknada i drugih primanja radnika.

''Radnici iz sektora trgovine iako su možda tihi, iako ih često i ne vidimo zato što su stalno iza tezgi, za blagajnama i u skladištima itekako znaju svoja prava i neće od njih odustati'', poručila je predsjednica Sindikata Mersiha Beširović.

STBiH uputio je, kako je rečeno, nadležnim ministarstvima rada na nivou entiteta zahtjev za iniciranje dijaloga o izmjeni propisa koji će osigurati jednaku osnovu za obračun plaća, naknada i drugih primanja radnika u sektoru trgovine na teritoriji cijele BiH.

Od nadležnog ministarstva rada u FBiH, STBiH traži da u proces konsultacija oko novog zakona o radu uključe sve sindikate i radnike da bi svi radnici imali mogućnost pročitati zakon o radu i o njemu dati stav.

Današnji prosvjed, upriličen ispred zgrade Sindikata BiH, nazvan je "Duhovi trgovaca u borbi za one čiji se vapaji ne čuju", a sastojao se od silueta duhova koji su simbolizirali radnike u sektoru trgovine koji su svaki dan na svojim radnim mjestima i gotovo uvijek nevidljivi, iza tezgi.

Prosvjed je završen satiričnom izvedbom Dragana Marinkovića Mace, prilagođenom potrebama tog događaja.

STBiH obilježava 29. travnja kao svoj Dan trgovaca, a razlog za to je činjenica da na listi međunarodnih praznika nema niti jednog dana koji je posvećen trgovcima ili trgovini kao djelatnosti.

S druge strane, nepostojanje državnog zakona o praznicima, šarolika i lokalizirana regulativa o neradnim danima u entitetima kao i nefunkcioniranje kontrolnih mehanizama dovele su do situacije u kojoj radnici u tom sektoru često rade svih sedam dana u tjednu kao i praznicima, a 1. svibanj kao Praznik rada za te radnike je najčešće običan radni dan.