DW: Zapadnom Balkanu se osvećuje promašena politika privatizacije iz 90-tih

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zemlje zapadnog Balkana mogu premašiti krizu samo ako udvostruče gospodarski rast, a za to su neophodne promjene u politici proširenja EU, pišu Tobias Flessenkemper i Dušan Reljić u analizi za Fondaciju za znanost i politiku, prenosi "Deuthe Welle".

"Ekonomije zemalja zapadnog Balkana morale bi godišnje da rastu za najmanje šest posto kako bi krajem četvrtine setljeća ovog stoljeća dostigle prosjek Europske unije, kaže se u analizi Svjetske banke. Nakon desetljea bez rasta, danas stopa iznosi jedva tri posto godišnje.

Tako se ne može dostići ujednačenje ekonomija koje je, međutim, neophodno za jačanje demokracije i pravne države – a to je uvjet za pristup EU. Umjesto toga produbljuje se jaz u životnom standardu u odnosu na zapadnu Europu što zemlje zapadnog Balkana čini još podložnijim populizmu, nacionalizmu i drugim antieuropskim strujanjima", stoji u analizi koju prenosi "Deuthe Welle".

Dalje se navodi da je vidljiv izostanak uspjeha politike proširenja Europske Unije, iako su nedavno otvorena nova poglavlja u pregovorima sa Srbijom i Crnom Gorom.

"Ne može se retorički uljepšati izostanak uspjeha politike proširenja EU iako u Bruxellesu podsjećaju da su nedavno otvorena nova poglavlja u pristupnim pregovorima s Crnom gorom i Srbijom te da se u okviru 'Berlinskog procesa' u Trstu 12. srpnja održava četvrti summit vodećih država EU s pristupnim kandidatima.

Mnogi ljudi u regionu vjeruju da im EU poklanja pažnju samo kada se zapadni Balkan uočava kao krizno žarište koje skriva rizike za EU: kao koridor za migracije, leglo organiziranog kriminala, utočište islamističkih nasilnika ili sporedna arena sukobljavanja Zapada s Moskvom", ističu analitičari. Napominje se da su države zapadnog Balkana sprovele reforme koje su Europska Unija, Svjetska banka i MMF tražili od njih u okviru Washingtonskog sporazuma.

"Otvorile su tržišta za EU, privatizirale i liberalizirale gospodarstvo i drže se politike štednje koja je od njih zahtijevana. Cilj Konsenzusa je da reforme – u sudjelovanju s postupnim prilagođavanjem zakonodavnog okvira i političkim smjernicama i aktivnostima EU – dovedu do nastanka tržišnih privreda i političke osposobljenosti za članstvo u EU. I zaista, 'nevidljiva ruka tržišta' je osjetna, ali ne onako kako je to predviđeno u uputstvima za tranziciju.

Na mnogim mjestima nepotizam i neefikasna javna uprava sprečavaju prilagođavanje političkom i ekonomskom okruženju u Europi. Sveti se promašena politika privatizacije iz devedesetih godina tokom kojih je društvena svojina najprije nacionalizirana da bi na posljetku završila u rukama takozvanih 'tajkuna', malobrojnih i po pravilu politički umreženih. Od tada traje pljačka nacionalnih ekonomija – tekuća suđenja oko mega-holdinga 'Agrokora' u Hrvatskoj i 'Delte' u Srbiji su tek dva najpoznatija primjera", stoji u analizi, ? potom se dodaje: "Međutim, glavna prepreka je struktura ekonomskih odnosa regiona s jezgrom EU.

Financijski i trgovinski odnosi, geografski položaj i politička vezanost za EU odavno zapadni Balkan čine faktičkim dijelom Unije – doduše bez prava glasa i uz brojne negativne posljedice. Ne može se uopće govoriti o tome da region sustiže EU: industrije su nestale jer nisu mogle da izdrže konkurenciju iz EU; vanjski dug raste, nezaposlenost ostaje previsoka, maltene svaka druga osoba mlađa od 30 godina nema posao. Dalje se napuhuju javni i uslužni sektor koji proizvode nizak višak vrijednosti. Uz to se nedovoljno investira, prije svega u obrazovanje, nauku i razvoj. Tako niti može da se proizvede dovoljno dobara i usluga koji bi mogli da se izvezu, niti da se održava postojeća infrastruktura poput autoputova koji povezuju južne članice EU, Tursku i Srednji istok s jezgrom EU. Mlađi, aktivni i bolje obrazovani ljudi su pod pritiskom da se iseljavaju u središnje zemlje EU". Autori analize navode da je vanjski dug, uz sve svoje posljedice, "proizvod deficita trgovinskog balansa od ukupno 98 milijardi eura koji su ove male otvorene ekonomije nagomilale u razmjeni s EU samo između 2005. i 2016. godine".

"Kako bi pokrile taj manjak, zemlje zapadnog Balkana su se enormno zaduživale u inostranstvu – opet prije svega kod banaka u EU. One ionako kontroliraju najveći dio bankarskog sektora u regionu, tako da ne zarađuju samo na kreditima koje daju državama već i na privredi i stanovništvu. U takvoj situaciji dalje europske integracije ljudima u jugoistočnoj Europi više ne djeluju kao izgledna perspektiva. Pogled na susjednu Grčku dodatno hrani njihove sumnje u to da li je model sadašnje EU pravi obrazac za njih", navode Flessenkemper i Reljić. Ova dvojica analitičara ističu da bi integracija Zapadnog Balkana mogla da bude dobit za EU.

"Zemljama zapadnog Balkana koje žele da pristupe EU hitno su neophodne razvojne perspektive i više javnih investicija, kako bi udvostručile godišnju stopu rasta na najmanje šest posto. Stoga bi im što prije trebalo dati pristup strukturnim fondovima EU, dozvoliti sudjelovanje u mehanizmima financijske stabilnosti EU i tretirati ih kao dio integracijskog projekta EU u svakom drugom pogledu.

U ekonomskom je interesu same EU da ovaj region postane atraktivniji za trgovinu i investicije te da srastu saobraćajne, energetske i digitalne mreže u jugoistočnoj Europi. Time bi i migracioni pritisak iz ovog regiona popustio. Moguća politička dobit je očigledna: jačanje regionalne sigurnosti u jugoistočnoj Europi bi poboljšalo ugled EU u vremenima u kojima geopolitika ponovo dobiva na značaju. Model demokracije koji propagira EU ponovo bi ojačao svoju privlačnost i time suzbio utjecaj drugih aktera poput Rusije, Turske ili islamskih država – kao i nepredvidljive Trumpove administracije", stoji u analizi.

Na kraju se naglašava da se s novim definiranjem politike EU prema jugoistočnoj Europi mora odmah započeti. "Jer 2019. počinje novi 'institucionalni' ciklus EU koji uključuje izbore za Europski parlament, novu Europsku komisiju i novi budžet EU. Izlazak Velike Britanije bi mogao da stvori prostor za aktivniju strukturnu i kohezivnu politiku.

Cilj 27 članica kluba treba da bude integracija Zapadnog Balkana. Uspjehom svog privrednog i socijalnog modela u toj regiji, EU bi dobila novi sjaj kao igrač koji strateški razmišlja i djeluje, akter koji je zaista sposoban da ujednači životne uvjete u Europi", zaključuje se u analizi koju prenosi "Deutche welle".