Financijske tajne Amiša

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U posljednjih 20 godina u SAD-u se udvostručio broj Amiša. Mnogima je taj tajnovit svijet postao dostupniji i jasniji nakon što su se posljednjih godina počele pojavljivati reality emisije s njima u glavnim ulogama (ako imate kabelsku televiziju i TLC, znate o čemu pričamo).

No jedna stvar koju mnogi ne znaju o ovim tradicionalnim, i po mišljenju mnogih, 'zatucanim' ljudima jest da oni itekako dobro upravljaju svojim financijama.

"Neki Amiši su jako dobri u poslovanju", ističe Erik Wesner, osnivač stranice Amish America, te napominje da, iako se o njima ne čuje u javnosti, među njima ima i milijunaša.

Njihovi poslovi i strategije ne oslanjanju se na moderne blagodati poput struje i tehnologije, ali i dalje im dobro ide zahvaljujući ovim tajnama:

Cijene iskustvo više od materijalnih dobara

Amiši paze da kupuju samo stvari koje bi trebale dugo trajati, te obično ne kupuju nešto samo zato što je trenutno u modi i hit (što je itekako vidljivo na njihovoj odjeći), kaže Lorilee Craker, autorica knjige 'Money Secrets of the Amish' i dodaje: "Oni uvijek jednim okom gledaju širu sliku i razmišljaju dugoročno".

Puno štede i često stavljaju na stranu i do 20 posto svojih prihoda

Prosječan Amerikanac štedi pak svega šest posto od svojih prihoda.

Craker je upoznala muškarca koji je uspio tijekom 20 godina iznajmljivanja farme i othranjivanja 14 djece, uštedjeti čak 400.000 dolara. On je planirao potrošiti te novce na kupnju farme i trampolina za svoju djecu.

Preziru dugove i pokušavaju izbjeći korištenje kreditnih kartica

Iako neki članovi manje tradicionalnih Amiša koriste kreditne kartice, mnogi imaju strahovitu fobiju od dugova. "Oni su doslovno užasnuti pri pomisli na dug. Dok većina nas može po noći ležati budno i razmišljati o tome kako imamo velike dugove, oni mirno spavaju", kaže Craker.

S druge strane, prosječan Amerikanac posjeduje tri do četiri kreditne kartice i duguje oko 16.000 dolara.

Umjesto da pribjegnu kreditima, oni radije potraže dodatni posao kad se financijska situacija pogorša

Craker kaže da će Amiši učiniti bilo što kako bi se izvukli iz financijske krize, te su izrazito snalažljivi u tom pogledu.

Primjerice, ako izgube posao tijekom recesije, naučit će raditi nešto drugo. Ili će žene posaditi više cvijeća i prodavati ih na tržnici kako bi zaradile koji dodatni dolar.

Ova vrsta logike nije svima lako prihvatljiva, no za njih dugovi nisu opcija.

Ako ipak moraju dići kredit ili su u dugovima, smatraju svojom moralnom dužnosti da sve isplate u što kraćem roku

Craker kaže da će Amiši prije 'dubiti na glavi' nego ne isplatiti dug na vrijeme.

"Oni su vrlo siguran rizik. Mislim da bankari gledajući u njih plaču od sreće, jer su toliko pouzdani", kaže Craker, što objašnjava zašto im odobravaju kredite bez ikakvih problema, ako primjerice žele kupiti farmu.

Mnogi su iskusni obrtnici, pa su traženi radnici

Oni koji odluče da se ne žele baviti poljoprivredom postaju obrtnici i kvalificirani stolari, graditelji i proizvođači metalurgije. Njihovi proizvodi se pak često prodaju izvan amiške zajednice, a ljudi cijene kvalitetu i perfekcionizam po kojem su nadaleko poznati.

Imaju 'zdrav' pristup privatnom poslovanju i kao mali obrtnici uspješni su u 95 posto slučajeva.

Wesner je napisao knjigu o amiškim malim obrtnicima i otkrio je da su itekako uspješni tijekom prvih pet kritičnih godina poslovanja. Za usporedbu, svega 50 posto drugih američkih poslova uspjeva 'preživjeti' to razdoblje.

Wesner smatra da je ključno kod Amiša koji posjeduju male obrte to što naglasak stavljaju na etiku i što su spremni raditi s prosječnim zaposlenicima. A kad gradite takve pozitivne veze na poslu, on ima više šansi biti profitabilan.

"Često vlasnici ne naređuju svima nego i sami rade, a to im stvara kredibilitet kojeg i sami cijene."

Rijetko išta bacaju i podigli su reciklažu na novu razinu

Jednom kad odjeća postane nenosiva, oni će je razrezati na manje komade i koristiti kao krpe, kaže Craker i dodaje da će svakoj stvari pokušati pronaći novo mjesto prije nego je bace.

Kupuju veće količine, kada god to mogu

Budući da većina amiških obitelji prehranjuje šestero do osmero djece, oni su savladali vještinu kupovine na veliko.

Iako kupovina velike količine hrane nije uvijek lako izvediva ljudima koji žive u gradu u malom stanu, prosječna američka obitelj mogla bi uštedjeti oko 25 dolara mjesečno kad bi kupovala u većim količinama prehrambene namirnice.

Nikad ne kupuju na malo i često nabavljaju rabljene stvari

Budući da obitelji imaju mnogo djece, uobičajeno je da kupuju u 'second hand' prodavaonicama i na garažnim prodajama.

"Postoji nešto što ja zovem štedljivim obiljem, a što Amiši posjeduju", kaže Craker. Oni često poklanjaju proizvode koje su sami izradili ili kupili u trgovinama rabljenom robom, što postaje i sve rašireniji trend među drugima.

Oni koji imaju novaca vraćaju ga u zajednicu

Iako većina Amiša vođenje farme smatra najboljim poslom, ono nije jednostavno. Poljoprivreda je sve skuplja, a budući da obitelji nakon nekog vremena podijele zemlju među djecom, brzo se smanjuju obradive površine.

Neki Amiši okrenuli su se manjoj, intenzivnijoj poljoprivredi kako bi se riješili ovog problema, kaže Wesner. No mnoge zajednice Amiša imaju programe kreditiranja s malim kamatama kako bi pomogli mladima da kupe zemlji i započnu svoje poslove.

Hrane se kraljevski, a većinu namirnica sami uzgoje

Amiši cijene dobar obrok i sami sebe prozivaju gurmanima.

Mnogi, iako ne svi, koriste tradicionalne poljoprivredne metode, tj. imaju organsko voće i povrće, što se pokazalo još profitabilnijim otkad su svi poludjeli za zdravom, organskom hranom.

Oni ne traže socijalnu pomoć, ali su i izuzetak te joj ne moraju doprinositi

2006. godine službenici iz Ohija primijetili su da se u nekim državama u SAD-u gotovo uopće ne koriste markice za hranu, da bi ubrzo otkrili kako je riječ o mjestima na kojima živi velik broj Amiša, koji ne koriste programe pod pokroviteljstvom vlade.

Odbijanje Amiša da pokupe ono što vlada dijeli besplatno, potpuno je suprotno od načela prema kojima živi većina Amerikanaca, koji ne mogu dočekati da se domognu besplatnih stvari. Iako su neki Amiši primali pomoć od države za nezaposlene u vrijeme nedavne recesije, brojne mnogočlane obitelji koje žive ispod granice siromaštva ipak se ne okreću vladi za pomoć, nego preživljavaju kako znaju i umiju pouzdajući se samo u sebe, piše Business Insider.