Hercegovina leži na milijardama eura kamena koje ne zna iskoristiti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hercegovina na kamenu, zalihe su vrijedne nekoliko milijardi eura, ali neiskorištene. Zapanjujući su podaci da, usprkos svom bogatstvu, oko 85 posto utrošenog kamena naša zemlja uvozi iz Kine i drugih zemalja. Domaći kamen dajemo drugim zemljama. A dajemo im i kamenoklesare. Dok oni odlaze u zemlje Europske unije, u našoj zemlji ovo zanimanje je deficitarno.

Po informaciju više o hercegovačkom kamenu novinari su otišli u Posušje do Frane Oreča, predsjednika Udruge „Zvuk kamena“, Posušje. On se već 50 godina bavi izučavanjem kamena i nema namjeru odustati.

Ispitali 10 vrsta kamena

''Imali smo ovdje tri vrste, ali smo ispitali 10 vrsta kamena u Posušju. Sada ovo što govorim treba da vrijedi za cijelu Hercegovinu. Nećemo ga kupovati, ali ga nećemo ni prodavati. Radi svoj kamen je bio naš princip dok smo radili, isključivo posuški kamen'', priča Frano.

Danas su druga vremena, pa se kamen uvozi i to, navodno, kineski.

''Oni imaju takav program da sve moguće vrste kamena koje se nalaze na tržištu kupuju, prerađuju i preprodaju. Mi ne znamo je li to kineski ili nije, samo kažemo jeste kineski kamen'', kaže Frano.

Tako Hercegovina leži na milijardama eura vrijednim zalihama granita, koji ne znamo iskoristiti. Ali se barem dio kamena koristi u zemljama regije. Granit Jablanica trenutačno radi obnovu kamena na području centra Beograda.

''Imamo izuzetno jak klaster kamena u Hercegovini u Jablanici, Granit poznat u Europi. Rezerve granita u Općini Jablanici su procijenjene na desetak milijardi maraka, plus ostale rezerve drugih vrsta kamena procijenjenih na još desetak milijardi maraka. Od svog bogatstva, potencijala oko 20 milijardi maraka nismo u stanju da iskoristimo niti za svoje potrebe, a ne da ga proizvedemo za izvoz'', ističe Tomislav Majić, predsjednik Udruženja za poduzetništvo i posao Link Mostar.

Nestašica kamenorezaca

A nestašica je i kamenorezaca. U Posušju su, naprimjer, iz klesarske škole izašle četiri generacije redovnih učenika. Ali je nakon toga interes smanjen.

''Prošli su od obrade kamena: špicanje, štokanje, rezanje, mnogo tih stvari koje su potrebne da bi mogli na kvalitetan način raditi i čak izvoziti vani'', napominje Mario Knezović, ravnatelj Srednje strukovne škole u Posušju.

Izvan BiH još ne izvozi Tomislav Begić, koji je obiteljsku tradiciju nastavio i nije se pokajao.

''Radimo s domaćim kamenom, pretežito restauracije, montaže, pa kad se sve spoji u cjelinu mislim da je to dosta dobar posao. Težak je, ali u zadnje vrijeme se isplati raditi'', ističe on.

Bez ulaganja i pomoći s viših nivoa vlasti teško da će biti unaprijeđena industrija kamena u našoj zemlji. Bh. kamenoklesari sada mahom rade u Dubrovniku i drugim europskim gradovima. A mi bilježimo gubitke. I ljudi i novca.