Masovna izgradnja hidrocentrala
Kad se čiste vode zamute
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Bosna i Hercegovina je država s izuzetnom riječnom mrežom na kojoj leži 244 rijeka, ukupne dužine oko 4000 kilometara. Ona pripada posebnoj balkanskoj riječnoj zoni u kojoj se nalazi 69 vrsta riba, koje žive samo u ovom dijelu Europe. Unatoč endemičnim vrstama i nevjerojatno čistim rijekama, region je na meti oko 3000 hidroenergetskih projekata, koji prijete uništenju „Plavog srca Europe“. Upravo je to naziv kampanje koju od 2013. godine vode„EuroNatur“ i „RiverWatch“,zajedno s lokalnim partnerima,s ciljem spašavanja ove prirodne europske baštine.
Ovaj tzv. „cunami hidroelektrana“ nije mimoišao ni Bosnu i Hercegovinu, paleći „crveni alarm“ na cijeloj njenoj teritoriji. Ekspanzija hidroenergetskih projekata je posebno primjetna nakon potpisivanja Ugovora o uspostavi Energetske zajednice 25. listopada 2005. godine,koji je stupio na snagu 1. srpnja 2006., između Europske unije (EU) i osam ugovornih strana, među kojima se nalazi i BiH, a kojim se obavezala, između ostalog, na stvaranje jedinstvenog tržišta energije, poboljšanje stanja u životnoj sredini i upotrebu obnovljivih izvora energije (OIE). Ugovor je zaključen na deset godina, što je 24. oktobra 2013. godine produženo za dodatnih deset godina, uz dogovor da bruto finalna potrošnja obnovljivih izvora energije do 2020. godine iznosi 40 posto (što je za šest posto više u odnosu na referentnu 2009.). Tako je Bosna i Hercegovina pod okriljem OIE i procenta kojem teži, a u skladu s općim „hidrotrendom“ u regionu, planirala izgradnju oko 300 novih hidroelektrana (HE) koje bi se, ako uzmemo u obzir ukupnu dužinu riječne mreže BiH, (iz)gradile na svakih manje od 15 kilometara.
Realizacijom navedenih projekata došlo bi cjelokupne promjene ekosistema voda, koja bi utjecala na riječni kontinuitet i migraciju riba, i posljedično dovela do mogućeg istrebljenja mladice, podustava, oštrulje, podbile, crnke i sličnih ribljih i drugih vrsta koje se nalaze na IUCN „crvenoj listi“ ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Pored morfoloških promjena, fragmentacije i degradacije staništa, došlo bi i do promjene vodostaja,odražavajući se na kvantitet i kvaliteta vode za piće.
Prema Zakonu o vodama „korištenje vode za opskrbu stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe i potrebe protupožarne zaštite ima prednost u odnosu na korištenje vode za ostale namjene ...“ (FBiH - član 47. stav 2. i RS – član 51. stav 2.), što uključuje i „korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i druge pogonske namjene“ (FBiH - član 44. stav 2. i RS – član 48b.). Međutim, praksa je pokazala da institucije ove zakonske odredbe ne poštuju uvijek, a primjer rijeke Kruščice i aktualne borbe mještana za „pitku vodu“ to i dokazuje.
Kruščica kao simbol građanskog otpora
Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (MPVŠ) Srednjobosanske županije (SBŽ) je izdalo koncesije za izgradnju dvije male hidroelektrane(MHE Kruščica 1 i Kruščica2)u zaštitnoj zoni izvorišta Kruščica iz kojeg se općine Zenica i Vitez snabdijevaju pitkom vodom. Prema riječima direktora JP „VIK“ d.o.o. Zenica,Emira Pašalića, za portal Diskriminacija.ba, izvorište Kruščica je od „životne važnosti za Grad Zenica“, zbog čega kompanija nije dala sablasnost za izgradnju MHE Kruščica 2, što MPVŠ SBK nije uvažilo, dok je za MHE Kruščica 1, koja je planirana nizvodno od MHE Kruščica 2, kompanija dala uvjetnu sablasnost s naglaskom za zaštitu vodnih objekata.
Također, u„Strategiji razvoja općine Vitez 2014-2020.“ piše da je organiziranim javnim vodosnabdijevanjem obuhvaćeno samo 55 posto stanovnika Viteza, te da se više zone općine uglavnom opskrbi putem mjesnih vodovoda s manjih izvorišta. U strategiji ističu da su izvorišta „Kruščica” - Ilidža i „Kremenik" glavni resursi na koje se računa u budućnosti, zbog čega su određene četiri sanitarne zaštitne zone za navedena izvorišta. Zašto Općina Vitez zanemaruje problem koji je i sama prepoznala, te podržava županijsku koncesiju za izgradnju dvije male HE na području krucijalnom za među županijsku vodoopskrbu, novinari su postavili i načelniku općine Vitez, ali odgovor do trenutka pisanja ovog teksta nisu dobili.
I Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (FMPVŠ)je u više navrata iznosilo svoj stav protiv odobravanja izgradnje MHE na Kruščici, a u zvaničnom odgovoru za Diskriminacija.ba dodali:
''Ministarstvo smatra da je otpor mještana MZ Kruščica, protiv izgradnje predmetnih objekata očekivan i opravdan, i da se slične pojave u budućnosti mogu očekivati i na drugim mjestima, gdje nadležni organi ne ispoštuju zahtjeve i interese svih zainteresiranih strana po pitanju voda, a gdje je lokalna zajednica nezaobilazan faktor“.
Mještani MZ Kruščica više od jedne godine vode„rat za vodu“, ali njihova prava nisu prekršena samo u domeni vodoopskrbe, nego i na drugim poljima. Prema Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda „svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja s drugima ...“ (član 11. stav 1.), što su mještani Kruščice iskoristili u svojoj borbi. Ono što je problematično je ponašanje specijalne policije MUP SBŽ-a 24. kolovoza 2017. godine, kada su priveli više osoba, od kojih je nekoliko povrijeđeno, što je u suprotnosti s Aarhuskom konvencijom (član 3. stav 8.), koju je Bosna i Hercegovina septembra 2008. godine ratificirala. S obzirom na to da je tom prilikom korištena sila protiv osoba,uglavnom, ženskog pola, Agencija za ravnopravnost spolova - Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine,otvorila je predmet u pogledu ispitivanja kršenja odredbi Zakona o ravnopravnosti polova BiH nad ovim „hrabrim ženama Kruščice“,dok je Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine otvorila predmet po dva osnova, od kojih je prvi već zaključen, a odnosi se na prekoračenje službenih ovlaštenja i neopravdanu upotrebu policijske sile.
''Uvidom u dokumentaciju koju je MUP SBK dostavio Instituciji ombudsmana u postupku istraživanja a koja se odnosi na samo planiranje policijske akcije možemo navesti da načinjeni planovi upućuju na profesionalan pristup navedenom zadatku. Naravno, to isto ne znači da prilikom realizacije same akcije nije moglo doći do kršenja prava posebno uzimajući u obzir broj kako samih policijskih službenika tako i mještana koji su obuhvaćeni“, stoji u priopćenju Institucije ombudsmana za portal Diskriminacija.ba.
Druga osnova pokretanja predmeta jeu fazi istražnog postupka,zbog čega nisu u mogućnosti dati bilo kakvo mišljenje, a odnosi se na eventualne nezakonitosti u postupku izdavanja odobrenja i dozvola za gradnju mini HE na rijeci Kruščici, uz dodatno obrazloženje Institucije:
''Ipak, želimo naglasiti da zaštita prava mještana Kruščice je puno šire pitanje od događaja 24.08.2017. godine. Zaštita prava mještana Kruščice obuhvaća pitanja zaštite okoliša i održivog razvoja, poštivanje procesa konzultacije lokalne zajednice u vezi projekata koji se realiziraju na njenom prostoru, analiza i studija izvodivosti koje su izvršene, dobivanja dozvola i odobrenja, funkcioniranje tijela podopćinske uprave (savjeta mjesne zajednice) u periodu prije navedenog događaja. Postavlja se i pitanje dalje opskrbe naselja Kruščica pa i šireg područja vodom za piće, kao i praktičnu primjenu člana 47., stav 2. Zakona o vodama Federacije BiH (''Službene novine Federacije BiH'' broj 70/06) koji propisuje da korištenje vode za opskrbu stanovništva vodom za piće ima prednost u odnosu na korištenje vode za ostale namjene.“
Tko su investitori i zašto ulažu u hidro sektor?
Investitor može biti svatko tko ima registriranu firmu koja ispunjava uvjete za dobivanje koncesije, tj. prava na korištenje javnog dobra,koji prema Zakonu o koncesijama BIH ne može biti duži od 30 godina, s mogućnošću produžavanja do 50 godina (član 26. stav 2.). Hidro biznis predstavlja raj za investitore, posebno ako je u pitanju projekt malih hidroelektrana, koje spadaju u obnovljive izvore energije (pored vjetra, biomase i solarne energije),na osnovu čega investitor može dobiti poticaj (prednost u pristupu mreži, pogodnost prilikom priključenja na mrežu, pravo na obavezan otkup električne energije, pravo na premiju za potrošnju el. energije za vlastite potrebe ili prodaju na tržištu i „feed-in“ tarifa koja omogućava pravo na garantiranu otkupnu cijenu), koji građani Bosne i Hercegovine plaćaju putem računa za električnu energiju. Poticaj nije zagarantiran, ali se u suštini dobiva.
Prema riječima Pippe Gallop, Bankwatch koordinatorice specijalizirane za ugalj i hidroenergiju na zapadnom Balkanu i autorice studije „Financiranje hidroelektrana u zaštićenim područjima u jugoistočnoj Europi“,u Bosni i Hercegovini su najčešći domaći investitori, dok se od stranih ističu Kelag i slovenačka kćerka firma Interenergo, austrijski Energy Eastern Europe Hydro Power GmbH sa svojim podružnicama, EFT, Comsar Energy i dr. Za sve planirane i/ili izgrađene HE projekte od 2005. godine do danas, Bankwatch je uspio identificirati izvore financiranja za 45 projekata, od kojih se ističu UniCredit, Investiciono-razvojna banka RS, njemačka KfW kroz podružnicu DEG, i Europska banka za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), s tim da se ne smiju zaboraviti i vlastiti izvori investitora. Što se tiče Kine, kineske banke do sada su bile aktivnije u sektoru termoelektrana na ugalj, ali postoji interes i za hidroelektrane. To su samo neki od financijera HE projekata, međutim, kako Pippa Gallop ističe:„U svim zemljama je bilo dosta teško naći podatke o financiranju zbog netransparentnosti banaka i vlasti, ali je za Bosnu i Hercegovinu bilo među najtežima naći“.
Jednostavnost dobivanja kredita, uhodanost pojedinih firmi i pogodan bosanskohercegovački teren, doveo je do stvaranja „energetske mafije“ koja sve manje vodi računa o ekološkim standardima, socijalnim potrebama, regulativama, procedurama, pravu i transparentnosti, kršeći neka od osnovnih ljudskih i građanskih prava. U tome im često pomažu i općine,županije, entiteti jer investitore vide kao tzv. „spasioce budžeta“, koji predstavljaju izvor dodatnih prihoda. Tako na primjer općina, županija, entitet (u ovisnosti tko raspisuje natječaj) od svakog prijavljenog kandidata na javnom konkursu za dodjelu koncesija dobiveod nula do nekoliko tisuća KM, kao i godišnju koncesijsku naknadu koja se odredi u samom koncesijom ugovoru, a predstavlja i/ili stalan jednak iznosi/ili nekoliko procenata od ostvarenog godišnjeg prihoda investitora (Zakon o koncesijama FBiH – član 25. stav 2. i RS – član 29. stav 4.). U Federaciji BiH se naknada za koncesiju raspoređuje u omjeru 20:30:50 % za entitet:županija:općina (član 25. stav 5.), dok se u Republici Srpskoj raspodjela vrši između entiteta i jedinice lokalne samouprave (JLS) u omjeru 30:70 za razvijene i srednje razvijene JLS, 20:80 za nerazvijene JLS i 10:90 za izrazito nerazvijene JLS (član 32. stav 2.).
Kad se usmjerenosti „samo“ na profit dodaju i česte (pre)prodaje koncesija (koncesiju za izgradnju MHE Medna na rijeci Sana je promijenilo četiri vlasnika)i/ili (neovlašteno) podizanje instalirane snage hidroelektrane (na MHE Novakovići na rijeci Ugar je tri puta mijenjan instalacijski kapacitet), ne iznenađuje da su građani u pojedinim sredinama uzeli stvar u svoje ruke, pa su tako,na primjer,u MZ Kruščica,na čelu s advokatom Brunom Božićem, podnijeli desetak tužbi, žalbi, urgencija i drugih podnesaka, od kojih su trenutno u procesu tužbe protiv urbanističke suglasnosti, građevinske dozvole, ekološke dozvole i ugovora o koncesiji za obje HE, boreći se za prava koja im pripadaju, postajući „čuvari rijeka“.
Primat vode nad energijom
U stoljeću energetskog neokolonijalizma, voda kao izvor života treba da zadrži svoj primat u odnosu na energiju, pa iako ona bila iz obnovljivih izvora. Međutim, jesu li zaista male hidroelektrane obnovljiva energija i kolika je njihova stvarna energetska efikasnost?
Europska Unija je 2011. godine zabilježila 23.000 hidroelektrana i ustanovila da 91 posto malih HE stvaraju samo 13 posto ukupne energije za razliku od preostalih devet posto velikih HE koje stvaraju 87 posto energije. Iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva smatraju da su „MHE opravdano svrstane u obnovljive izvore energije, jer vodne snage koje ih pogone to jesu, ali bi se trebali jasno definirati kriteriji prema kojima se mogu graditi samo one koje ne ugrožavaju vode, okoliš i pogotovo ekosisteme koji su vezani za ove vodotoke i okolno područje.“
Upravo zbog navedenih štetnih ekoloških ali i niza socijalnih i financijskih posljedica, „EuroNatur“ je skupa s partnerskim organizacijama u procesu lobiranja institucija EU, s ciljem izbacivanja hidro energije iz Direktive o obnovljivim izvorima energije jer, prema riječima Jurjen Molenaara iz „EuroNatur“:„Hidroenergija nije obnovljiva, niti predstavlja 'zeleni' oblik proizvodnje energije. Ima ogromne negativne i dugotrajne utjecaje na rijeke, podneblje i biodiverzitet, ako ih ne uništi u potpunosti.“
Problem 'zagađenosti vode' su prepoznali i građani EU od kojih je skoro polovina (47%) izrazilo zabrinutost. Dok taj postotak u pojedinim EU državama drastično raste (do 71%), bh. institucije i dalje podržavaju i promoviraju hidro projekte pod okriljem OIE,ali i potrebe za električnom energijom, nudeći poticaje, zatvarajući oči i/ili sudjelujući u tom ekocidu.Bosna i Hercegovina nema restrikcije struje, ali ako ovako nastavi imat će restrikcije vode. Nelogičnosti zbog pogrešno vođene politike i slabe pravne reguliranosti su primjetne i u samoj manipulaciji proizvedene električne energije u BiH,koje je u prošloj godini ukupno proizvedeno 15.151 GWh, potrošeno 13.366 GWh, ostvarujući suficit od 1.785 GWh. Unatoč suficitu, Bosna i Hercegovina je zbog prošlogodišnjeg izvoza električne energije u iznosu od 5.161 GWh bila primorana na uvoz koji je iznosio 3.322 GWh.
''Kada se radi o uvozu i izvozu električne energije ovo pitanje treba promatrati u kontekstu regionalnog tržišta električne energije na kojem aktivno sudjeluju i kompanije koje su registrirane u BiH. Te kompanije posjeduju licencu za međunarodnu trgovinu i slobodno obavljaju prekogranične transakcije bez ograničenja, a jedini limit predstavljaju fizički kapaciteti prekograničnih prijenosnih vodova. Dakle, električna energija u međunarodnoj trgovini ima ravnopravan tretman sa svim ostalim robama, te se njen promet ne može ograničavati administrativnim mjerama“, kažu iz Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK).
Je li zaista nemoguće pravno regulirati izvoz električne energije koja je proizvedena u BiH, iste one električne energije proizvedene u firmama koje su dobile poticaj i koje koriste bh. rijeke za vlastitu dobit? U svakoj naprednoj državi vode se tretiraju kao „zlato“ bez kojeg život u budućnosti nije moguć, zbog čega se pitka voda ustavno osigurava svakom građaninu države (npr. Ustav Republike Slovenije). Uništavanje vlastitih voda zbog neracionalnih političkih odluka je odraz, prije svega, zemalja u tranziciji, kakva je BiH.
Umjesto da prirodna dobra zaštiti i kroz, naprimjer, turizam unovči, ona se ne obazire na zakonska kršenja i prirodna uništavanja, pokušavajući izgraditi hidroelektrane u nacionalnim parkovima, primjer NP Sutjeska, u planiranim parkovima prirode, primjer rijeka Sana, i zaštićenim područjima, primjer Kruščice, za koju u navedenoj Strategiji općine Vitez kažu da je od izuzetnog potencijala za razvoj turizma. Ako Bosna i Hercegovina ne prekine ovaj nepromišljeni masovni „hidro trend“, unatoč „hrabrim ženama Kruščice“ koje su metafora za sve građane koji se bore za dobrobit svoje općine, županija države, „jedina“ turistička ponuda koju će moći da ponudi na svojim vodama će biti obilazak hidroelektrana.
