Kako je Nikšić puštao plin za dugovanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

„Ako mene zovne premijer Vlade i kaže:'Kreso, otvori im!', ja moram otvoriti. On je vlasnik firme, nisam ja“, prisjeća se bivši direktor kako je po usmenom nalogu premijera nastavio isporuku plina „Biraču“ koji je ubrzo otišao u stečaj,dugujući 26,8 milijuna KM za potrošeni plin. Neizvjesno je hoće li „BH Gas“ naplatiti ovaj dug.

Sugovornici Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) kažu da ovakve dugove plaćaju potrošači kroz nerealno visoke cijene plina. Bosanskohercegovačke firme u posljednjih šest godina plaćaju plin u prosjeku i do 37 posto skuplje nego firme u Srbiji, Hrvatskoj i Europskoj uniji.

Iako Federalna vlada tu cijenu može smanjiti jer je zadržala moć političkog utjecaja na cijenu plina, ona to ne čini jer visokim cijenama pokriva gubitke „BH Gasa“.Tako su u cijenu plina koju plaćaju potrošači uračunati i: nenaplaćeni dugovi, štetni ugovori o transportu plina, loše investicije i provizije posrednika u trgovini te dugovi za plin potrošen tijekom rata.

Na burzama u Beču i Budimpešti je u prosincu 2015. godine cijena 1000 kubika plina iznosila 311 KM. Ta količina plina je dovoljna za zagrijavanje stana od 65 kvadrata tijekom jedne godine.
Državno poduzeće „Energoinvest“, kojem je Vlada dala ekskluzivno pravo na uvoz, gas ne kupuje na burzi, već od ruskog „Gazprom Exporta“ koji ga je početkom godine naplaćivao 318 KM. Potom ga preuzima „BH Gas“ i uz dodatne troškove prodaje domaćim firmama po dvostruko višoj cijeni. Tehnički direktor firme „EPS Laštro“ iz Kiseljaka Ivica Šitum kaže da mu je „BH Gas“ nedavno ponudio cijenu od 390 dolara (689 KM) za 1000 kubikagasa.

Gospodarstvenici smatraju da je ova cijena visoka pa nalaze druga rješenja:„EPS Laštro“ npr.periodično kupuje plin u bocama i tako smanjuje trošak za 20 posto.

Plaćanje tuđih dugova

Tri najveća potrošača plina u BiH su: „Sarajevogas“, zvornička Fabrika glinice„Birač“ iŽeljezara „Zenica“ - ArcelorMittal. Od osnivanja „BH Gasa“ pa do kraja 2014. godine ova tri poduzeća su potrošila više od 93 posto uvezenog plina. „Sarajevogas“, najveći potrošač koji opskrbljuje građane plinom za grijanje, ujedno je i najveći dužnik.

Prema podacima “BH Gasa”, dug „Sarajevogasa“ je u veljači ove godine iznosio 88,5 milijuna KM, od čega 17,2 milijuna čine kamate. Nihada Glamoč, direktorica „Sarajevogasa“, osporava kamate koje obračunava„BH Gas“. Navodi da je dug njihovog najvećeg klijenta Županijsko javnog komunalnog poduzeća „Toplane“ dostigao 100 milijuna KM.

Direktor „BH Gasa“ MirzaSendijarević objašnjava za CIN kako ovaj dug uvećava cijenupo trošačima. Naime, „BH Gas“ kupuje plin dolarima, a od „Sarajevogasa“ naplaćuje sa višemjesečnim zakašnjenjem u konvertibilnim markama. Kako dolar periodično jača, „BH Gas“ mora plaćati i tu razliku pa je za 10 mjeseci prošle godine imao dodatnih 5,7 milijuna KM troška.
„Na kraju, krajnjem potrošaču, bez obzira što pada cijena plina, mi ne možemo značajno smanjiti cijenu“,kaže Sendijarević.

Ugovor između „BH Gasa“ i „Sarajevogasa“ je sklopljen 2000. godine na neodređeno vrijeme i bez definiranih mjera u slučaju neplaćanja. Ured za reviziju FbiH preporučuje „BH Gasu“ potpisivanje novog ugovora sa „Sarajevogasom“ koji bi sadržavao tehničke uvjete primopredaje, mjerenja i obračuna plina.

Sendijarević kaže da je bezuspješno pokušavao zaključiti novi ugovor sa „Sarajevogasom“. „Nekoliko puta smo im slali ugovore ibez obrazloženja su nam vraćali.“Direktorica „Sarajevogasa“kaže da ne može prihvatiti rok plaćanja od 30 dana koji traži „BH Gas“, navodeći to kao jedinu spornu točku.

Osim dugova „Birača“ i „Sarajevogasa“ cijenu plina u FbiH uvećava i dug od 105 milijuna dolara za plin koji je potrošen tijekom rata. Zbog toga susvim potrošačima u FBiH od početka 2009. godine računi uvećani za 5 dolara po 1000 kubika, što ih je ukupno koštalo oko 7,4 milijuna KM.
Skupi transport zbog lošeg planiranja

Uredbao organizaciji i regulaciji Sektora plinskog gospodarstva iz 2007. godine je jedini dokument koji uređuje tržište plinom u FBiH. „BH Gas“ je Uredbom dobio monopol na prodaju plina i upravljanje plinovodom dugim 192 kilometra. Ostala 64 kilometra plinovoda su na teritoriji Republike Srpske (RS) i kontroliraju ga dvije firme iz ovog entiteta. Istom uredbom Vlada FBiH je svom drugom poduzeću - sarajevskom „Energoinvestu“ dala monopol na uvoz gasa. „Energoinvest“ za ovu uslugu naplaćuje „BH Gasu“ proviziju od jedan posto, što mu je 2014. godine donijelo nešto više od milijun KM. Ta provizija,također,povećava cijenu plina potrošačima.

Kupljeni plin se transportira plinovodom kroz Mađarsku i Srbijudo Zvornika gdje ulazi u dio plinovoda koji kontroliraju poduzeća Republike Srpske „Gas promet“ Pale i „Sarajevo-Gas“ Istočno Sarajevo. Ova poduzeća su od toga 2014. godine prihodovala 651.000 KM.
Transport do Zvornika su uprave„BH Gasa“ i „Energoinvesta“ugovorile1998. godine sa mađarskom kompanijom„FGSZ“ i srbijanskim „Srbijagasom“,zakupivši kapacitet od 600 milijuna kubika plina godišnje i obavezavši se na suradnju do 2019. godine.

Direktor „BH Gasa“Sendijarević kaže da ti kapaciteti nikada nisu ni približno iskorišteni, a za to se plaća kazna. Prosječna godišnja potrošnja je u zadnjih deset godina bila 253 milijuna kubika.
„Kad trošite manju količinu plina, onda su puno veći penali i to onda značajno diže cijenu“, kaže Sendijarević.

„BH Gas“ nije imao novca da plaća kaznu za neiskorištene zakupljene kapacitete pa je 2001. godine počela praksa potpisivanja aneksa ugovora. Aneksima je ugovoreno da „BH Gas“plati samo dio kazne, a da neiskorištene kapacitete na koje nije platio ništa prebaci na posljednje godine ugovora „kada će u BiH biti bolje stanje i veća potrošnja“ pa će moći platiti kaznu ili iskoristiti kapacitete koje je zakupio.

Međutim, umjesto rasta potrošnja je od 2005. godine smanjena za 53 posto pa je „BH Gas“ 2014. godine platio „FGSZ-u“ 1,53 milijuna KM kazne i suočio se sa činjenicom da neće moći iskoristiti veliki dio zakupljenih kapaciteta koji su se u međuvremenu nagomilali.

Prema tadašnjem ugovoru, država bi 2019. godine imala zakupljen transport za 1,17 milijardi kubika plina kroz mađarski plinovod, dok domaći plinovod godišnje može preuzeti maksimalno 750 milijuna kubika plina. Tako bi kazna za neiskorištene kapaciteteod 2014. do 2019.godine dosegla 54 milijuna američkih dolara, kaže Sendijarević. (Oko 93 milijuna KM po sadašnjem tečaju.)

Troškovi raskida ugovora sa „FGSZ-om“ bi bili skoro dvadeset puta manji, ali ni „BH Gas“ ni Vlada nisu raskinuli ugovor,plašeći se prekida opskrbe plinom usljed nepostojanja alternativnog dotoka.
Zato su pristali na produženje ugovora sa Mađarima,što je odgodilo plaćanje dugova do 2023.godine i smanjilo kaznu za neiskorištene kapacitetena oko 28 milijuna KM.

„Nije idealno, ali je omogućen opstanak „BH Gasa“ i gasa u BiH generalno,“ kaže Sendijarević.
„BH Gas“ je prije deset godina odlučio proširiti plinovod i dovesti plin do potrošača u Srednjobosanskj županiji. Prva dionica Gasovod „Zenica – Travnik“je izgrađena tek 2013. godine i pokazala se kao skupa i beskorisna investicija.

Za dvije godine je izgrađeno 40 kilometara plinovoda, vrijednog 41,5 milijuna KM.Iako je izgrađen prije tri godine, još nije pušten u pogon zbog brojnih zamjerki koje je „BH Gas“ imao na kvalitet izrade. Kako zbog nedostataka nisu mogli dobiti upotrebnu dozvolu,Federalna uprava za inspekcijske posloveje krajem kolovoza 2015. godine zabranila korištenje plinovoda.
„Nema nikakve ekonomske koristi od toga. Svake godine imamo tri milijuna KM gubitka za vraćanje kredita za nešto što ne koristimo“, kaže Sendijarević.

Političke stranke odbijaju donijeti zakon

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije je 2007. godine planiralo predložiti zakon o plinu kojim bi tržište plina oslobodilo političkog monopola i otvorilo u skladu sa europskim standardima na koje se BiH obavezala pristupivši Europskoj energetskoj zajednici (EEZ).

Svi zainteresovani trgovci bi time dobili mogućnost da pod istim uvjetima transportiraju plin plinovodom u BiH i prodaju ga domaćim firmama. To se, međutim, nije nikada desilo jer je, prema riječima bivšeg ministra Erdala Trhulja, glavni otpor dolazio iz vladajućih stranaka SDA i SDP-a u čijim rukama se godinama nalaze „BH Gas“, „Energoinvest“ i „Sarajevogas“.

Umjesto zakona 2007. godine je Vlada donijela Uredbu o organizaciji i regulaciji Sektora plinskog gospodarstva FBiH, jedini akt kojim je regulirano do tada neuređeno tržište plina.Nakon toga tadašnji ministar Vahid Hećo nije ni planirao donošenje zakona u narednoj godini.

Prijedlog Zakona je napisan tek kada se promijenio ministar pa je u rujnu 2014. Godine usvojen u Zastupničkom domuFederalnog parlamenta. Da bi zakon mogao biti primijenjen, mora ga usvojiti i Dom naroda Parlamenta FBiH, ali ga Kolegij ovog doma do danas nije stavio na dnevni red. Lidija Bradara, predsjedavajuća ovog doma i članica HDZ-a BiH, nije odgovorila na pisani upit CIN-a zašto Kolegij nije stavio zakon o plinu na dnevni red.

Za razliku od Federacije Republika Srpska je donijela Zakon o plinu 2007. godine i 64 kilometra dug plinovod je dostupan svim zainteresiranim trgovcima prema utvrđenim tarifama. Međutim, efekti su minorni jer su najveći potrošači plina u FBiH.

Bivši ministarTrhulj kaže da je blokada donošenja zakona rezultat nepoznavanja tržišta i političkih prepucavanja u kojima nema mnogo logike. On smatra da su nerealno visoke cijene plina koji plaćaju građani i firme najvažniji razlog za otvaranje tržišta.

„Odmah će plin pasti za 100-130 dolara. (...) Što bih plaćao 350 ili 400 dolara za gas ako znam da je cijena mnogo niža u stvarnosti?“, kaže Trhulj.

Predsjedavajući EEZ-a Janez Kopač je početkom 2015. godine posjetio Parlament BiH i okrivio političare za stanje na tržištu plina. Rekao je da postojeće stanje predstavlja kršenje propisa EEZ-a na koje se BiH obavezala ugovorom iz 2005. godine.

„Svi žele pomoći, uključujući i nas, ali nema u BiH nitko ko to želi napraviti.“

Podaci pokazuju da ovakvo stanje ne odgovara ni potrošačimani „BH Gasu“.Uprkos monopolu na trgovinu i transport plina, poduzeće je ostvarivalo slabe rezultate. Za 16 godina postojanja imaloje ukupno 7,3 milijuna profita, a prije tri godine je bilo pred stečajem.Istovremeno, potrošači prelaze na druge izvore energije.

Ivica Šitum iz „EPS-a Laštro“ kaže da je teško plaćati nagomilane dugove i skupu distribuciju: „Većina industrije bi prešla na plina, ali zbog visoke cijene neće nitko“.