Kako protiv sive ekonomije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Siva ekonomija postoji u svim zemljama svijeta. Kolika je, nije lako kazati. Teško je mjeriti ono što se ne vidi, što je skriveno. Procjene se kreću od 5-50% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Do unazad 15-20 godina smatralo se da uopće ne postoji u zemljama s visokim dohotkom. No otada joj se pridaje sve veća pažnja.

Međutim, nije sve sivo u sivoj ekonomiji. Oko dvije trećine dohotka sive ekonomije se prelije u formalnu ekonomiju, odnosno potroši u njoj. Stoga, postoje znatne razlike u nacionalnim računima dohotka, izračunatim po raznim metodama, koje bi, da nema sive ekonomije (i drugih razloga), morale pokazati istu veličinu. Za razliku od zemalja članica EU, koje od septembra 2014. uključuju u BDP i određene ilegalne aktivnosti („crne ekonomije“), statistika u BiH još uvijek ne uključuje znatan dio sive ekonomije.

Razlozi pojave sive ekonomije u (F)BiH

Prema Freedom House (2016), zbog sive ekonomije godišnje se u BiH gubi minimalno 8 milijardi maraka. Siva ekonomija u BiH se javlja zbog zaostajanja institucionalnog razvoja zemlje, toleriranja djelovanja sive ekonomije kao socijalnog amortizera i kao rezultat visokih nameta. Svako kršenje pravila ponašanja, općenito promatrano, iziskuje instrument, motiv i priliku. Tako i uključivanje u sivu ekonomiju traži instrument (gotovinu za neformalno plaćanje), motiv (ostvarenje neformalnog profita ili plaće) i priliku (mogućnost uključenja).

Stoga je jedno od ključnih pitanja vezanih za postojanje sive ekonomije: odvraća li država od djelovanja u sivoj ekonomiji ili pak tolerira djelovanje u sivoj ekonomiji? Glavni  razlog zbog kojeg država u BiH tolerira postojanje sive ekonomije je uključenje nezaposlenih u tržište rada. Time se smanjuju socijalne tenzije i smanjuje i pritisak na socijalne fondove.

Pokretači sive ekonomije u (F)BiH

Istraživanja pokazuju da porezi i porezni moral čine glavne pokretače sive ekonomije u FBiH. Zajedno objašnjavaju 50% sive ekonomije, dok kod drugih zemalja objašnjavaju  u prosjeku 60%. Razlika se javlja stoga što BiH još uvijek nema dovoljno izgrađene institucije kako javnog, tako i privatnog i civilnog sektora.

Mali broj europskih zemalja ima manji porezni klin od BiH (razlika onoga što poslodavac plati i onoga što radnik donese kući).  On je velik zbog iznimno visokih stopa  doprinosa za socijalno osiguranje. Što se tiče poreznog tereta u BiH, nije toliko težak u novcu koliko u administriranju i vremenu. Plaćanje poreza odnosi vrijeme i traži puno papirnatog rada.

Težina poreznog tereta firme u BiH, mjerena brojem plaćanja (koliko puta godišnje treba platiti porez), je, u odnosu na sve europske i tranzicijske zemlje, teža jedino u Srbiji. Prema Svjetskoj banci, broj plaćanja poreza se kreće od tri (skupina najbolje plasiranih zemalja) do 63 (skupina najlošije plasiranih zemalja). U BiH firma plaća poreze 45 puta godišnje, dok prosjek za regiju (uključujući i Srbiju) iznosi 29 puta. BiH uveliko zaostaje iza zemalja regije - i sa Srbijom čini europsko i tranzicijsko začelje.

Težina poreznog tereta mjerena vremenom (koliko je potrebno sati godišnje da se izmire porezne obveze) kreće se od 49 (skupina najbolje plasiranih zemalja) do 696  (skupina najlošije plasiranih zemalja) sati. U BiH treba 407 sati, pa s Bugarskom čini europsko i tranzicijsko začelje.

Od pokretača sive ekonomije posebnu pažnju zaslužuje porezni moral. To je spremnost poreznog obveznika izmiriti porezne obveze u potpunosti i na vrijeme. On(a) plaća za javna dobra koja dobiva od javnog sektora. Porezni moral je moralna obveza da se plati porez - uvjerenje da se plaćanjem poreza doprinosi društvu. Javni sektor stoga mora biti efikasan kad proizvodi javna dobra i pravičan kad ih dijeli. Tako će porezni obveznik uviditi da plaćanjem poreza doprinosi društvu. U protivnom, nastojaće, što je moguće više, izbjeći plaćanje poreza.

Nije lako mjeriti porezni moral kao pokretača sive ekonomije. U tu svrhu se u bh. uvjetima, može osloniti na mjerenje efektivnosti države. Prema preporukama Svjetske banke, BiH mora što prije popraviti svoju efektivnost i tako osnažiti porezni moral i tim putem smanjivati  sivu ekonomiju.

Previše kruta regulacija tržišta rada, koja povećava troškove angažiranja radnika,  ima za posljedicu jačanje sive ekonomije. Sputavanje angažiranja i otpuštanja radnika ne doprinosi zaštiti radnika nego potiče firme angažirati radnike na neformalan način. Stoga se firme odlučuju na sive aranžmane, čime ostvaruju uštede na troškovima radne snage. Tržište rada u (F)BiH je rigidno i doprinosi razvoju neformalnih aktivnosti.

Sa stanovišta reguliranosti tržišta rada, ključni momenti od značaja za poticanje sivih aktivnosti su: visina prosječne i minimalne plaće, kolektivni ugovori i zakonodavna zaštita zaposlenja. Prosječna plaća u BiH je relativno visoka, čak i u apsolutnom iznosu. Posebice je relativno velika tj. kad se stavi odnos s produktivnošću rada i sofisticiranošću izvoza. Ne može se imati visoke plaće i izvoziti drvene, strujne i aluminijske balvane. Ako je tek trećina bh. izvoza intenzivna vještinama i kapitalom, nema ino dohotka koji bi služio kao izvor visokih plaća.

Strategija smanjenja sive ekonomije

Ako siva ekonomija čini  oko trećinu dohotka, nije ju moguće iskorijeniti preko noći. Vlada FBiH se mora postarati da ju u srednjoročnom razdoblju smanji na petinu dohotka, koliko iznosi u skupini zemalja članica EU s prostora Centralne i Južne Europe (Slovenija, Grčka, Mađarska, Italija, Španija). Pri tome treba koristiti 'štap i mrkvu' tj. i prinuđivati i privoljavati poslodavce i radnike sive ekonomije da se formaliziraju.

Faktori smanjenja sive ekonomije u (F)BiH su: bolje administiranje poreza, jačanje poreznog morala (djelovanje vlasti u pravcu postajanja javnim dobrom po sebi), fleksibiziranje tržišta rada i poboljšanje  djelovanja sudova i inspekcija.

No, siva zaposlenost je i socijalni amortizer. U njoj ima i onih koji su tu iz nužde. To su ranjive osobe (nisko obrazovane, čak i diskriminirane, jer su nerijetko suviše stare ili suviše mlade). Za njih pristup socijalnoj zaštiti treba biti poboljšan, da bi se potaklo njihovo zapošljavanje u formalnom sektoru kroz posebne potpore. I obuka treba biti organizirana da se poboljša vjerojatnost njihova zaposlenja, kao i njihova mobilnost u regije u kojima su takvi radnici potrebni.

Među zaposlenima u sivoj ekonomiji ima i onih koje se prisiljava tu biti. Iako rade u registriranim firmama, oni su tu bez valjanih ugovora o radu (bez ikakvih ugovora ili pak s ugovorom o djelu). Takve slučajeve bi trebalo otkrivati radom inspekcijskih službi i kažnjavati poslodavce.

Treba uvesti kategorije mini i midi poslova, za koje bi se doprinosi plaćali po sniženoj stopi. Postoje iskustva zemalja npr. Njemačke koje koriste ovaj pristup. Uvođenje povoljnijeg poreznog tretmana za sezonske radnike u izvjesnim privrednim djelatnostima (ugostiteljstvo i turizam, građevinarstvo i sl.) također bi doprinijelo smanjenju sive zaposlenosti.

Za one koji su izvan djelatnosti, pa ne znaju šta se u njima zbiva, teško je otkrivati neformalne oblika djelovanja unutar tih djelatnosti. Stoga je nužno stvoriti preduvjete da poslodavci i radnici mogu prijaviti neformalnu aktivnost nadležnoj instituciji. To je posebice važno kad postoje ograničeni resursi na raspolaganju nadležnoj instituciji (nedostatak inspektora, nedostatak ovlaštenja, nekoordiniranost državnih institucija i sl.).

'Zviždač' je djelotvoran kad postoji dovoljno poticaja za prijavljivanje sive aktivnosti. Tako bi poslodavac/radnik koji je izvijestio i dao svjedočenje o sivoj aktivnosti bio izuzet od kazne. Vlada i poslodavci bi trebali zajedno raditi na uvođenju i efikasnom djelovanju 'zviždača', između ostaloga, i provođenjem javnih kampanja. Tako bi oni u sivoj ekonomiji postali svjesni da je znatno veća mogućnost da ih se otkrije.

Prema „Sivoj knjizi“ Udruženja poslodavaca FBiH, 86% firmi formalnog sektora 'rijetko' prijavljuje neformalnu konkurenciju. Glavni razlog je što poslodavci kažu ''ne vjerujem u državne institucije (ionako ništa ne bi poduzeli)“.

Kazne za poduzimanje neformalnih aktivnosti trebaju biti poduzete prema poslodavcu. Postoji praksa drugih zemalja, primjerice Njemačke, u kojoj će poslodavac morati platiti doprinos za socijalno osiguranje radnika do tri godine ako bude otkriven da neformalno zapošljava radnike. U nekim zemljama (Austrija, Slovačka, Rumunija) kazna uključuje i mogućnost zatvora za poslodavaca na rok do godinu dana. U Italiji se gradilište zatvara ako se otkriju neformalno zaposleni radnici.

Stoga bi u (F)BiH, u slučaju da se otkrije da nije plaćao puni iznos plaće i doprinosa, jer je vršio plaćanje 'na ruke', poslodavac trebao biti kažnjen tako što će platiti puni iznos doprinosa za određeno vremensko razdoblje. A i radniku koji je otkriven da radi neformalno bi trebalo smanjiti ili ukinuti socijalna davanja. Funkcija kazne je poslati signal da je neformalno zapošljavanje nepoželjno i kažnjivo.

Da bi povećala pritisak na one koji djeluju u sivoj ekonomiji, država mora povećati vjerojatnoću da će onaj koji djeluje u sivoj ekonomiji biti otkriven i kažnjen. Da bi se to desilo nužno je da inspekcija rada bude efikasnija i efektivnija. A da bi se to što lakše ostvarilo, nužno je ograničene resurse (nedovoljan broj inspektora, službi i sl.) koristiti na što efikasniji način.

Povećanje broja uposlenika koji bi se bavili poslovima kontrole obveznika doprinijelo bi smanjenju dohotka sive ekonomije. Efikasniji rad Porezne uprave bi doprinio povećanju troškova utaje poreza i time smanjenju veličine utaje poreza.

S tim u vezi bi trebalo ustanoviti profile rizika privrednih sektora, da bi se pažnja usmjerila na one s najvećim stupnjem neformalnosti. Već  znamo da su to mala i srednja poduzeća iz oblasti  građevinarstva, trgovine, ugostiteljstva i turizma. Takav pristup je dao dobre rezultate u Latviji, Rumuniji i Portugalu.

"Reformska agenda je sačinjena od šest ključnih sektora od kojih svako podrazumijeva niz mjera za socijalno-ekonomske reforme: javne finansije, oporezivanje i fiskalna stabilnost, poslovna klima i konkurentnost, tržište rada, reforma socijalne zaštite i penzionog sistema, vladavina prava i dobro upravljanje, reforma javne uprave.

Vlada Federacije BiH je dala saglasnost za sprovedbu aktivnosti koje definiše Akcioni plan 2015-2018. za provođenje Reformske agende. Akcioni plan definiše precizne aktivnosti, izvršioce i rokove za realizaciju ciljeva iz ovog strateškog dokumenta. Kroz 61 aktivnost koju treba sprovesti u naredne tri godine, od čega je 17 već realizovano, Vlada FBiH jasno je preuzela svoj dio odgovornosti za ovaj posao. U ovom dokumentu Federalna Vlada je, taksativno, po mjerama, odredila nosioce aktivnosti, vremenski period u kojem se ona provodi i kada se mogu očekivati rezultati.

U cilji suzbijanja sive ekonomije i smanjenja obaveza, te radi proširenje poreskog obuhvata, Vlada FBiH je finalizirala Izmjene i dopune Zakona o doprinosima o uslovima i načinima preferencijalnog sistema za nisko akumulativne djelatnosti, koji obuhvata kategorije radnika u području tekstila, kože i obuće, rudnika uglja, starih zanata, taksista, pijačnih radnika.

Nadalje, tu je i Uredba o prvom zapošljavanju i samozapošljavanju, kao i niz drugih mjera usmjerenih ka stimulisanju formalnog poslovanja, te zakonska rješenja koja će regulirati rad neregistrovanih firmi koje vrše pravni promet. - priopćeno je iz Ureda premijera FBiH."