Kako Reformska agenda može pomoći nezaposlenim mladima?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najveći problem mladih u Bosni i Hercegovini (osobe u životnoj dobi od navršenih 15 do navršenih 30 godina starosti, shodno Zakonu o mladima FBiH) predstavlja nezaposlenost. Ovo je problem koji dijeli omladina širom Europe, naročito u zemljama poput Španjolske, Portugala i Grčke. Procjena je da je 2012. godine u svijetu, od ukupnog broja nezaposlenih, njih 40 posto spadalo u kategoriju mladih .

Statistički podaci pokazuju da je stopa nezaposlenosti mladih uvijek viša od stope ukupne nezaposlenosti, bez obzira je li riječ o nerazvijenoj, tranzicijskoj ili pak razvijenoj zemlji svijeta. Stopa nezaposlenosti mladih je prirodno viša jer su mladi ranjivi, dijelom marginalizirani na tržištu rada, bez pregovaračke moć i sindikalne organiziranosti.

Pritom postoje brojne (kvazi)tržišne barijere koje ograničavaju zapošljavanje, kao i dublji strukturalni problemi koji se uglavnom odnose na obrazovni sustav. Mladi u BiH su ipak posebni, nažalost po crnoj statistici koja ih svrstava u svjetske rekordere po nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti mladih u našoj zemlji iznosi oko 57,9 posto , shodno Redovnom ekonomskom izvještaju za jugoistočnu Evropu zemalja SEE6 , što znači da nešto manje od 2/3 radno sposobnih mladih osoba ne radi. Posebno zabrinjava da su to mladi s izrazito visokom stopom neaktivnosti (oko 50%), što podrazumijeva da nemaju, niti traže posao, ali i s trendom dugotrajne nezaposlenosti (oko 50% nezaposlenih mladih osoba ne može doći do zaposlenja duže od godinu dana).

Posljedično, mladi sve više odlaze iz BiH i prema studiji koju je uradio UNDP, oko 62% mladih žele napustiti zemlju bar privremeno - ako im se ukaže prilika , dok bi je 37% trajno napustilo . Tržište rada je mrtvo za ovu populaciju, zbog čega je potrebno pod hitno reformirati ključne oblasti zarad pokretanja pozitivnih tržišnih trendova koji treba da sačuvaju našu omladinu. U suprotnom, zemlja će dugoročno imati ozbiljne ekonomske probleme i makroekonomske poremećaje, svojstvene nerazvijenoj ekonomiji bez potrebne radne snage.

Uzroci nezaposlenosti mladih

U proteklih nekoliko godina rađene su brojne studije i istraživanja na temu nezaposlenosti mladih osoba. Rezultati navedenih ukazuju na iste ili slične uzroke nezaposlenosti koji se svode na ekonomsku situaciju u zemlji, nedostatke obrazovnog sustava, nefunkcionalno tržište rada, te postojanje tržišnih barijera koje mogu biti u obliku nameta ili/i regulacije. Konkretno, uzroci nezaposlenosti mladih osoba u BiH uključuju: izostanak ekonomskog rasta, porezno opterećenje rada, vještačke tržišne barijere, nefleksibilno tržište rada, probleme obrazovnog sistema i stavove/razmišljanja mladih osoba. Ekonomski rast podrazumijeva rast proizvodnje, proizvodnih kapaciteta ili nekih drugih elemenata ekonomije jedne zemlje. Zbog svog značaja za ekonomiju i širu društvenu zajednicu, Paul Samuelson, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, označava ekonomski rast kao „centralni politički cilj“ jednog društva. Izostanak ili niske stope ekonomskog rasta u određenom periodu vode nastanku ekonomske krize, što se manifestira povećanjem nezaposlenosti. Gospodarska stagnacija ne proizvodi nove biznise, otvara radna mjesta, što vodi ka začaranom krugu nezaposlenosti, naročito mladih osoba koju su posebno ranjiva kategorija nezaposlenih u vrijeme krize. Od 2007. godine, naša zemlja, isprva zbog objektivni, kasnije domaćih strukturalnih razloga, ne ostvaruje potrebne stope rasta GDP-a, što cementira perspektive dugoročnog razvoja. Tek u prethodnoj godini dolazi do oporavka bosanskohercegovačkog gospodarstva, uz rast GDP-a od 2,1% i procjenu rasta od 3,5% za 2016. godinu .

Još uvijek nedovoljno za zadržavanje omladine unutar granica BiH. Postojeći porezni sustav je usmjeren na oporezivanje rada, što dodatno otežava zapošljavanje mladih. Prema važećim poreskim propisima u FBiH, fiskalno opterećenje rada je na vrlo visokoj razini (blizu 74% na neto plate) , što je najveća stopa doprinosa u regiji i šesta najveća stopa doprinosa u Europi. Zbog toga se nakon izvještaja KMPG revizorske kuće, bosanskohercegovački radnik navodi „svjetskim prvakom u plaćanju doprinosa“. Fokusiranost na rad, a ne kapital i potrošnju, polazi od pretpostavke da rad ne može tek tako „pobjeći“ iz zemlje, poput kapitala, što se ipak pokazuje apsolutno netočnim jer iz BiH, na godišnjoj razini odlazi preko 20.000 građana. Pored fiskalnih destimulansa za zapošljavanje, tu su svakako i razne regulacije, administrativne i birokratske procedure, te druge forme vještačkih tržišnih barijera. Za registraciju firme u BiH potrebno je 67 dana i 911 maraka, navodi se u analizi pod nazivom “Lakoća poslovanja u 2016. godini u BiH“ , koju je objavio Federalni zavod za programiranje razvoja, dok je za građevinsku dozvolu potrebno preko 300 dana.

Ovi podaci izravno utječu na izostanak domaćih i stranih investicija, te manje zapošljavanje i poduzetnost mladih. Tu su i barijere specifične za ovu populaciju, poput ograničenja rada tokom redovnog studija, jedinstvene stope minimalne nadnice i pripravničkog staža koji služi za eksploataciju i vremensko ograničavanje zapošljavanja mladih. Barijere su ishod pregovaračke moći sindikata i drugih interesnih grupacija koji shodno vlastitoj interesnoj logici ne zastupaju mlade osobe. Isti preko zakona i regulativa, nastoje očuvati status quo za postojeću radnu snagu, uz zadržavanje tržišnih pozicija na tržištu rada. Očigledan primjer jedne od tržišnih barijera predstavlja prethodni ili odlukom Ustavnog suda FBiH, aktualni Zakon o radu kojim se štite neradnici, a demotiviraju radnici. Riječima Miltona Friedmana, „imamo sustav koji oporezuje rad, a stimulira nerad“. Mladi su upravo kolateralna šteta takvog sustava. Obrazovanje je posebna priča i to iz nekoliko razloga. Većina financijskih sredstava namijenjenih obrazovanju, u nekim županijama gotovo 50% proračuna , je usmjerena na nadnice nastavnog osoblja i administracije. Manji dio sredstava odlazi na infrastrukturu, obrazovni program i ultimativno na krajnjeg korisnika obrazovnog sustava – učenika/studenta.

Zbog toga što je usmjeren k nastavniku, ne učeniku, obrazovni sustav nije usklađen s tržištem rada, ne nudi dovoljnu praktičnu, ali nerijetko i suvremenu teorijsku dimenziju. Cilj postojećeg obrazovnog sustava nije proizvesti konkurentnu radnu snagu, već zadržati vlastito radno osoblje i to korištenjem različitih manevara poput smanjivanja broja učenika u razredu, sindikalnog nezadovoljstva, naknadnog ubacivanja određenih predmeta u nastavu i slično. Rezultati datih politika vode tome da imamo armiju nezaposlenih mladih (visoko)obrazovnih ljudi koji nemaju potrebnih vještina za rad na određenim poslovima, pa se pojavljuju slučajevi poduzeća koja ne mogu naći potrebnu radnu snagu na tržištu rada BiH. Na kraju, tu su i sami mladi koji u skladu s očekivanjima javnosti, formiraju određene stavove koji podrazumijevaju da je država odgovorna za njihova radna mjesta, ili da oni lično ne nose odgovornost za vlastiti posao. Ovo je naročito problematizirano u okviru izvještaja „Nezaposlenost mladih: Je li problem u stavu?“ kojeg je izdao Think tank Populari. Problematična je i uloga zavoda za zapošljavanje koji stimuliraju mlade da ostaju trajno nezaposleni zarad dobivanja zdravstvenog osiguranja ili pak ne nude kontinuirane programe obuke i zapošljavanja, što objašnjava poplavu privatnih agencija za zapošljavanje. Međunarodnim programima, stvari se polako mijenjaju u ovoj oblasti.

Posljedice nezaposlenosti mladih

BiH godišnje gubi na stotine milijuna KM po osnovu neiskorištenosti vlastite radne snage, što podrazumijeva nedostizanje granice proizvodnih mogućnosti, izostanak ekonomskog rasta i jednostavno lošije ekonomske performanse. Radna snaga predstavlja konkurentsku prednost naše zemlje koju nažalost ne koristimo. Ovo je u doba globaliziranog svjetskog tržišta, suicidno za malu i otvorenu ekonomiju poput naše jer se nikada u ljudskoj povijesti proizvodnja nije jednostavnije i brže selila iz jedne u drugu državu. Isto vrijedi i za radnike pa je tako „odliv mozgova“ još jedna bitna posljedica nezaposlenosti mladih osoba.

Odlazak mladih iz BiH je postao tako uobičajen da se otvaraju škole specijalizirane za navedeno poput njemačke srednje medicinske škola u Bihaću. Dugoročna nezaposlenost vodi k besperspektivnosti mladih, naročito mladih muškaraca koji čine 51,5% nezaposlenih mladih u našoj zemlji. Ludwig von Mises smatra da nezaposlenost uništava moralni temelj društva. Prema njemu, mladi ljudi koji su nezaposlenosti predstavljaju materijal za nastanak radikalnih političkih pokreta. Upravo u tom dijelu populacije se regrutiraju vojnici budućih revolucija. Bez ikakve nade za zapošljavanje i s mnogo slobodnog vremena, mlade osobe predstavljaju savršene mete za raznorazne ekstremističke pokrete i njihove događaje poput nedavnog okupljanja pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu.

Uloga reformske agende

Refomska agenda je ispravno identificirala gorući problem nezaposlenosti i zbog toga je središnja točka ovog reformskog paketa upravo reforma tržišta rada. U samoj se agendi navodi da BiH mora prihvatiti vlastite strateške prednosti, uz izmjenu postojećih radnih odnosa koji značajno opterećuju naše gospodarstvo. Dalje se navodi da postojeći zakoni o radu u značajnoj mjeri više ne odražavaju društvene i ekonomske odnose u zemlji, te su u pojedinim odredbama kontradiktorni s drugim zakonima i u nekim odredbama nejasni i nedovoljno fleksibilni. Kultura kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga je nedovoljno razvijena i često opterećena nerealnim zahtjevima socijalnih partnera. Reforme predviđene agendom su prvenstveno usmjerene k nezaposlenim mladima i to kroz tri glavne aktivnosti: smanjivanje doprinosa na rad, podrška za prvo zaposlenje, te kontrola sive ekonomije uz pojačan inspekcijski nadzor. Smanjivanje doprinosa na rad treba da bude središnje ekonomsko-političko pitanje u BiH koje ima za cilj stvaranje uvjeta za povećanje domaćih i stranih investicija, redukciju sive ekonomije i konačno povećanje formalne zaposlenosti.

Ovo će svakako biti najteža reforma koja se ciljano još uvijek odlaže, ali se priprema teren za istu. Izmjene stope doprinosa nužno podrazumijevaju osiguravanje dodatnih sredstva za izvanproračunske fondove, ali i cjelokupnu reformu istih shodno ostalim tačkama Reformske agende (prije svega „Reforma socijalne zaštite i mirovina“ ). Kada je riječ o sustavu obrazovanja, Reformska agenda predviđa srednjoročne reforme istoga sa ciljem bolje povezanosti sa tržištem rada. Bitno je spomenuti da još uvijek nisu javno obrazložene smjernice ove reforme. Vlade su se također obvezale na veću podršku za tražioce prvog zaposlenja, što je već demonstrirano sa izdvajanjem 50 milijuna KM od strane Vlade Federacije BiH, usmjerenih u program zapošljavanja mladih bez radnog iskustva i njihovo samozapošljavanje.

Navedeni program se znatno razlikuje od tradicionalnih programa zapošljavanja koje nudi Zavod za zapošljavanje FBiH jer podrazumijeva dosta striktnije uvjete zapošljavanja i uopćeno veću obvezu i odgovornost poslodavca. Cilj je da se osigura dugoročna zaposlenost mladih, bez sezonskih varijacija stope zaposlenosti (shodno vremenu trajanja programa zapošljavanja). Agendom je rješavanje pitanja sive ekonomije, uključujući sprečavanje prijava nižeg dohotka kao osnova za obračun i plaćanje poreza i doprinosa. U isto vrijeme, entiteti, županije i Brčko Distrikt će pojačati svoje inspekcije rada i povećati kazne za kršenje zakona o radu i potrudit će se da zaštite prava radnika u skladu sa standardima rada Međunarodne organizacije rada i EU direktivama o radu.

Zavodi/službe za zapošljavanje će uvesti upravljačke prakse da bi poboljšali vraćanje ljudi u radni status i osigurali razdvajanje obveznog zdravstvenog osiguranja od funkcije posredovanja u zapošljavanju. Ovim se mladi dodatno motiviraju da se aktivnije uključe na tržištu rada. Entitetske vlade, vlade županije i Brčko Distrikta će poboljšati nacrte svojih zakona o radu, uz konsultacije sa socijalnim partnerima, kako bi se povećala fleksibilnost radnih uvjeta (uključujući omogućavanje zaposlenja na pola radnog vremena) i omogućilo diferencijalno određivanje plata na osnovu vještina, kvalifikacija, razinu iskustva i učinka. Sve navedeno ide u prilogu povećavanja fleksibilnosti tržišta rada, uz uklanjanje suvišnih barijera koje onemogućavaju zapošljavanje mladih. Reformska agenda se svojim sadržajem i predloženim mjerama, naslanja na brojne stručne i naučne radove, analize i studije u proteklih pet godina, nastale na temu nezaposlenosti mladih u BiH. Svako od navedenih rješenja predstavlja nešto o čemu se godinama piše i javno raspravlja, ali bez jasnih i konkretnih mjera, kao i političke volje za realizaciju. Agendom se nastoji zaokružiti čitava priča i paketom konkretnih reformi unaprijediti stanje u ovoj oblasti.

Umjesto zaključka

Reformska agenda definira mjere za stvaranje uvjeta privređivanja koji će izravno poboljšati položaj populacije mladih. Upravo zbog toga, nezaposleni mladi, učenici i studenti, treba da budu najveći zagovornici agende, naročito po pitanju reforme tržišta rada. To ne znači da bi „stari“ trebali biti protiv agende, jer njihova budućnost izravno zavisi od ekonomske uspješnosti novih generacija. U uvjetima neodrživosti mirovinskih sustava koji se približavaju odnosu jedan umirovljenik na jednog radnika, međugeneracijska solidarnost i spremnost za reforme je imperativ. Koliko to god otrcano zvučalo, mladi su zaista budućnost ove zemlje.

Reformska agenda kao jedan od najznačajnijih reformskih projekata za BiH u njezinoj novijoj povijesti, nastoji reformirati domaću ekonomiju u pravcu razvijenih zemalja EU, naročito zemalja Istočne Evrope i Baltika koje su devedesetih implementirali slične reforme i naknadno ostvarile zavidne rezultate. Na ovom putu će postojati dosta prepreka i nezadovoljstva svih oni koji benefitiraju od postojećeg sustava.

Ovome svjedoče događanja u vezi izmjena Zakona o radu. Zbog toga nam je potreban širi društveni konsenzus i mladi trebaju da budu aktivni partneri u navedenom kako bi se čuo njihov glas. U suprotnom, kako stvari stoje, vrlo brzo ćemo ostati bez naše budućnosti.