Kineske vlasti pokušavaju rižu na trpezi zamijeniti krumpirom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad je pruski kralj Friedrich II., zvan i Friedrich Veliki, svojedobno počeo izdavati dekrete kojima se pučanstvu naređuje konzumiranje krumpira, običnim ljudima je to bilo 'spram mrtve glave'.

Prva takva kraljevska uredba izdana je 1746. godine zbog gladi u oblasti Pomernije. Friedrich II. je pokušavao svoje podanike spasiti od gladi na način da ih privoli uzgajati krumpir. Deset godina kasnije isto je učinio i u pokrajini Šleziji, a sve s ciljem da ljudi prihvate novo, čudesno, a prije svega spasonosno povrće koje je stiglo u Europu. Kroničari bilježe ukupno 15 dekreta, uredbi i propisa kojima se naređuje i uređuje uzgoj krumpira među njegovim narodom.

S ove vremenske distance sve zvuči pomalo skurilno, jer moderni Nijemci jedu krumpir čak i kao prilog uz - krumpir.

U ovome trenutku nešto slično radi i kinesko komunističko vodstvo, sve s ciljem da Kinezi malo manje jedu rižu, a puno više krumpire.

Državna televizija je s ciljem potpore pokrenula emisiju u kojoj se pokazuju različiti način pripreme jela od krumpira.

Međutim, pekinška patka s pire ili pečenim krumpirom Kinezima se još uvijek čini kao kad bismo mi jeli pečenje s rižom kao prilogom.

Naravno da kineska komunistička vlada ima svoje razloge zbog kojih želi promijeniti prehrambene navike običnog Kineza.

Prije svega, Kinezi čine dvadeset posto svjetskog stanovništva, a na raspolaganju imaju deset posto raspoložive obradive površine u svijetu, s koje se svi trebaju prehraniti.

S druge strane, za proizvodnju riže treba i puno vode, a kako se stalno šire stambena naselja, prometnice i industrijske zone, zemljišta za obradu preostaje sve manje.

Eksperti su izračunali kako će se u narednih 20 godina čak 1,5 milijuna metara četvornih zemljišta pretvoriti u građevno.

Kinezi već nekoliko godina moraju uvoziti rižu, kako bi prehranili stanovništvo.

Problem je i masovno seljenje stanovništva iz ruralnih u urbana područja. Industrija u Kini svake godine stabilno raste, a ove su godine njihove kompanije (siječanj - studeni) imale porast dobiti od 9,4% u odnosu na prošlu.

Gleda li se hranjiva vrijednost krumpira u odnosu na rižu, ne može se govoriti o bilo kakvoj prednosti. Riža čak ima dosta prednosti u odnosu na krumpir, gledaju li se različiti parametri.
Međutim, krumpir može uspijevati i u područjima gdje nema puno kiše, primjerice na sjeveru Kine.

Nadalje, ako imaš ograničenu površinu zemljišta za uzgoj hrane, logika ti govori kako trebaš težiti većem prinosu. A tu je krumpir u prednosti po prinosu u odnosu na rižu.

Trenutačno se u Kini krumpir uzgaja na površini od 5,7 milijuna hektara, a cilj tamošnje vlade je da se to do 2020. udvostruči.

Ipak, već sada je Kina najveći proizvođač krumpira na svijetu.

Interesantno je kako kineske vlasti sasvim pragmatično pristupaju genetskoj modifikaciji biljaka. Naime, kako bi se krumpir prilagodio i počeo davati poželjne prinose na određenim vrstama zemljišta, ovisno o regiji u kojoj se uzgaja, potrebno je niz godina i vrlo precizne metode križanja, kao i oplemenjivanja samog zemljišta. Genetskim inženjeringom se 'preskaču' mnoge usputne 'postaje', tako da modificirani krumpir raste - kao iz vode...