Kupus iz gornjovrbaske regije se prodaje i kupcima iz Hercegovine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gornjovrbaska dolina oduvijek je bila poznata po proizvodnji značajnih količina kupusa, od čije prodaje su mnoge obitelji ostvarivale osnovna sredstva za život.

Tradicija proizvodnje ove poljoprivredne kulture nije prekinuta, iako su mnoge parcele, umjesto kupusom, ove godine zasađene malinom.

I dok traju posljednje pripreme malinjaka za zimu, proizvođači kupusa imaju samo jedan cilj, a to je da prodaju svoj proizvod po cijeni koja će kompenzirati uloženi trud i sredstva, utrošena u kupovinu sadnog materijala.

Mnogi to čine na improviziranim štandovima uz magistralni put Bugojno-Gornji Vakuf/Uskoplje gdje provode veći dio dana, poput Mine Mujić iz Dražev- Doca, koja kaže da joj to ne predstavlja nikakav napor.

''Prodaja ide dobro. Kupus smo zasijali na tri parcele, a maline na šest dunuma. Inače, poljoprivredom se bavimo već 15 godina. Cijela obitelj je uključena u posao, i zadovoljni smo'', kazala je.

Većina proizvođača, dodaje, uspijeva prodati kupus kupcima koji dolaze, većinom, s područja SBK-a, ali i iz Zenice, Širokog Brijega, Gradačca, Brčkog, te nekih hercegovačkih općina.

Po cijeni od 3 do 5 KM po vrećici, kupus prodaje i Bugojanka Safeta Burak, koju smo zatekli na lokaciji Obješenice, na putu prema Kupresu.

''Ovdje sam još od 15. rujna. Nije mi teško, kad znam da ću zaraditi za sebe i porodicu. Imam sina, dvije kćerke, zetove. Svi radimo'', kaže ova umirovljenica.

Proizvodnjom kupusa počela se baviti nakon četdesetogodišnjeg rada u pekari, za što se i školovala.

''Zadovoljni smo kvalitetom kupusa i urodom s nekoliko parcela, koje se prostiru na oko dvadeset dunuma zemljišta'', naglasila je Burak.

Želja joj je, kaže, da se u Bugojnu otvori neko skladište, gdje bi proizvođači mogli predavati svoj kupus, koji bi se kasnije pripremao za izvoz ili preradu.

Nada se da će općinska vlast uvidjeti njihove potrebe i da će im, kao i malinarima, pomoći da riješe problem s tržištem, koji se pojavi svake jeseni.

''Nađemo mi kupca, ali bi nam bilo puno lakše da smo kupus u mogućnosti prodati u svome gradu'', naglasila je Safeta Burak, koja je za svoju proizvodnju više puta nagrađivana.

Interesanto je da je ova vrijedna žena demobilisani borac i davatelj krvi, s knjižicom u kojoj je zapisano da je dragocjenu tečnost dala više od stotinu puta.

''Nikada nisam zažalila zbog toga, i dok god me zdravlje služi, to ću činiti. Baš kao što ću pomagati svojoj djeci, i baviti se poljoprivredom'', poručila je ona.