Milijarde u 300 ruku: Kako je raspoređeno bogatstvo u BiH?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šest milijuna eura zaradio je u prošloj godini jedan Banjalučanin izdajući nekretnine, pokazuju podaci entitetske poreske uprave.

O ovolikom novcu, navodi Radio Slobodna Europa, većina građana može samo sanjati u zemlji u kojoj 40 posto ljudi ne radi i gdje su realne plate u visini cijena odijela većine političara.

Svega 300 ljudi u BiH ima u vlasništvu sedam milijardi eura. Stručnjaci ističu kako socijalno raslojavanje na bogate i siromašne nije slučaj samo u BiH, ali je razlika što se ovdje raslojavanje vrši na surov i bezobrazan način.

Sustav ne funkcionira

''Kada neki stranac prošeta ulicama većih gradova u BiH, od skupih automobila i velelepnih vila mu zastane dah, pa stekne dojam da ova zemlja i nije toliko siromašna. Među nekim od najbogatijih ljudi u ovoj zemlji su i političari, a s druge strane većina stanovništva jedva krpi kraj s krajem'', piše Radio Slobodna Europa.

Kada se pogleda lista prijavljenih dohodaka za prošlu godinu u Poreskoj upravi RS-a, mnogi se čude kako je jedan Banjalučanin izdajući nekretnine zaradio šest milijuna eura. Kako sami građani kažu, zna se kako se u ovoj zemlji stvaraju bogatstva, a posljedica toga je da srednji sloj ne postoji.

Privatizacijom koja je provedena u BiH, imovina koja je bila u vlasništvu radnika, prešla je u ruke pojedinaca, bliskih vladajućim strukturama, koji opet preko njih dobivaju većinu poslova, koji se plaćaju iz proračuna, i tako su nastala enormna bogatstva u zemlji u kojoj skoro da i nema industrije i gdje je nezaposlenost oko 40 posto, kažu analitičari.

Ekonomist Zoran Pavlović ističe kako je i u svijetu sve veće raslojavanje na bogate i siromašne, ali da je ono u BiH nastalo jer sustav ne funkcionira.

Vješte privatizacije

''Ljudi koji su takoreći bili 'vješti' su u fazi privatizacije ušli u kupovinu manjih i većih trgovinskih lanaca i poduzeća i onda su nakon zakonske obveze od tri godine, te firme odveli u stečaj, i onda su kao privatna lica kupovali nekretnine tih poduzeća, koje su sada u njihovom vlasništvu'', kaže Pavlović.

Privatizacija u BiH na tisuće radnika je ostavila bez posla, a novim vlasnicima donijela milione, što pokazuje i podatak da 300 najbogatijih ljudi u BiH ima bogatstvo procijenjeno na više od sedam milijardi eura.

Radio Slobodna Europa navodi kako taj novac ''troše nemilice i ne stide se pokazati da ga imaju mnogo'', pa je tako jedan bh. građanin u travnju mjesecu uvezao 15. 000 eura vrijedan Bentley automobil, za koji običan bh. građanin, s prosječnom plaćom od 415 eura, mora raditi 31 godinu kako bi sakupio 375 potrebnih plaća, ukoliko naravno ništa ne troši. Da je klasni jaz sve dublji pokazuje i podatak da je nedavno u Banja Luci prodan komad nakita po cijeni od 25.000 eura.

''Polarizacija između nekih jako bogatih koji sebi mogu dopustiti enormne luksuze, i to i čine, i najvećeg broja građana u BiH je postala toliko drastična da je zaista, moglo bi se reći odvratno, vidjeti taj sloj ljudi koji su ekstremno bogati i koji to apsolutno na svaki mogući način pokazuju'', mišljenja je Pavlović.

Uhljebljenje u inozemstvu

Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, kaže da oni koji rade za te bogate ne dobivaju plaće i naknade, a njihovi ''gospodari'' se bogate na grbači radnika, te ističe kako je sramota kako vlasti to mirno gledaju.

''Ali ovdje djeluje krajnje bezobrazno da oni koji su plaćeni od naroda i izabrani da osiguraju vladavinu prava i provođenje zakona prosto šute na takvu vrstu pojave, koja će na kraju dovesti do nečeg što može biti vrlo opasno'', kaže Mišić.

Sociolog Ivan Šijaković pojašnjava kako su godine sustave pljačke i odsustva bilo kakve odgovornosti dovele građane u stanje letargije i prepuštanja sudbini.

''Ljudi gube volju za životom i radom, demotivirani su i ne znaju odakle stvari dolaze, zašto su oni siromašni, ne prepoznaju. Očekuju da nešto učini država, a država je potpuno nemoćna, ona više nije u rukama ni građana ni naroda, ona je u rukama tajkuna. Onda jednostavno mlađi ljudi moraju potražiti negdje uhljebljenje u inozemstvu a stariji da se mire s tom situacijom, da gunđaju ili da se snalaze, dovijaju i takvo stanje se produžava'', kaže Šijaković.

Ipak, s obzirom na količinu frustracija koje građani nakupljaju posljednjih 20 godina, neko bi očekivao da se trgnu i pokušaju promijeniti stanje, ali Šijaković ističe da je to malo vjerojatno u zemlji podijeljenoj nacionalnim, vjerskim i brojnim drugim granicama.

''Potpuna kontrola nad siromašnim stanovništvom je ostvarena, politička, ideološka, socijalna, kulturna, ekonomska, nacionalna, vjerska. Dakle svi će stati na stranu bogataša i nabeđenih ili samoproglašenih vođa, čim se malo zaoštri situacija'', smatra Šijaković.