Mostar bi zbog Mikačića kuće mogao i na sud u Strasbourg

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Daniel Mikačić i njegov otac Adam Mikačić poslat će Grad Mostar u Strasbourg na sud za ljudska prava, ako ne uspiju borbu za imovinska prava ostvariti u Bosni i Hercegovini.

Naime, Daniel i Adam, potomci nekadašnjeg vlasnika Mikačića kuće u Mostaru, su prošli tjedan održali sastanak u Gradskoj upravi Grada Mostara o temi mogućnosti povratka vlasništva obitelji.

Kuća oduzeta 1945. godine

Mikačića kuća je, ispričao je Daniel, do nacionalizacije od ondašnjih komunističkih vlasti, bila velika vila u vlasništvu poznatog mostarskog trgovca Adama Mikačića.

''Kuća je oduzeta 1945. godine prije oslobođenja Mostara, te se našoj obitelji ostavio peterosobni stan. U kući je još drugih 28 stanova. I tako godinama u ovom stanu je uvijek živjela naša familija. Moj djeda je tamo živio prije 1982. godine i njegova obitelj. Onda je došlo do 1988. godine i mi smo taj stan tada iznajmljivali, ali uvijek kada smo dolazili u Mostar na nekoliko tjedana, dvije sobe su nam bile dostupne, dok su se ostale iznajmljivale drugim ljudima'', priča o povijesti njihove kuće Daniel Mikačić koji s obitelji živi u Mainzu.

Kaže kako se 1986. godine ''odjednom pojavio certifikat gdje piše da je tata taj stan koji je ostavljen nama; prodao Gradu Mostaru''.

Taj su im certifikat, kaže Daniel, pokazali na sastanku u Gradu.

Pojavio se papir

''Stan nikada nije prodan gradu, niti smo ikada uzeli novac 'za kupnju' stana. Pojavio se samo taj papir da je stan prodan. Kada se kuća, razrušena u ratu počela renovirati, tata je dolazio i tražio svoja prava'', pojasnio je Daniel, ističući da su spomenuti dokument o spornoj prodaji stana, poslali na provjeru autentičnosti u Njemačkoj, te su rezultati potvrdili da Adam Mikačić nije potpisao sporni dokument, te da je to, po rezultatima učinila ženska osoba.

''Tamo piše Mikačić Adam, a moj tata se potpisuje Adam Mikačić i po prvim procjenama što sam predao u Njemačkoj, moj tata nije to potpisao 99,4 posto i 99,9 posto; taj netko što je potpisao je žensko. Taj potpis je falsificiran. Mi stan nismo prodali niti je obitelj uzimala novac od Grada. Iz Grada nam nude certifikate da otkupimo stanarsko pravo, ali kako moj tata kaže, mi nismo stanari mi smo vlasnici stana'', kaže Mikačić.

Grad ima list

Na upit, kako Grad Mostar komentira ovu situaciju i što nude kao rješenje, Mikačić je kazao da su na sastanku rekli da je ''stan prodan, te imaju list koji to potvrđuje'', a nude im stanarstvo, odnosno da iznajmljuju stan.

Govoreći o sljedećim koracima, Mikačić kaže da imaju još jedan sastanak s Gradom, gdje će se opet razgovarati o tome što im Grad može pružiti, taj sastanak je zakazan 14. ožujka, a u ime Mikačić obitelji ide njihov odvjetnik.

''Vrijeme je na našoj strani, kad ne za mene, za moje sinove'', dodao je Adam Mikačić.

''Oni pružaju da otkupimo manji stan u roh-bau s certifikatima i s time bi kao završili priču. Što ćemo otkupljivati naše vlasništvo? Kakva je to ideja? Problem je u svemu. Povrat cijele kuće ne možemo dobiti jer kako nam je advokat pojasnio, trenutno nema zakona restitucije, jer kad bi imali zakon svi bi tražili vlasništva oduzeta prije ratova, a kako sam dobio informacije iz Strasbourga, država bi morala obeštetiti ljude za 90 milijardi eura. I sad nam pružaju certifikate, Ili da nam prodaju neki stan negdje drugo'', kazao je Mikačić, dodajući da su razna zemljišta pod istragom.

Na vlast “Oni”

''Razna zemljišta oko Ledare, gdje je San Paolo Banka, kuća gdje se moj tata rodio, Pivara i voćnjaci oko kolodvora su još pod investigacijom'', rekao je Mikačić.

Dodaje da će, ako bude trebali ići i u Strasbourg.

Adam Mikačić još 2017. godine je za medije govorio kako su detalji o poslovnom putu njegova djeda i tome kako je kuća izgrađena starim Mostarcima dobro poznati.

Oni su kako je ranije rekao, proizašli kao rezultat poštenog i marljivog rada kroz desetljeća, od prve trgovačke radnje u Mostaru u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon čega su slijedile druge radnje diljem Hercegovine.

Ubrzo slijedi preuzimanje zastupstva Sarajevske pivare, izgradnja pogona za pravljenje leda (Ledara), bezalkoholnih pića i soda-vode kao i otvaranje tiskare 1905. godine.

''Pred početak Prvog svjetskog rata moj djed Adam Mikačić napravio je kuću za svoju veliku obitelj na današnjem Bulevaru, nakon više od 20 godina uspješnog poslovanja. U tom vremenu izmijenjale su se Osmanlije, Austro-Ugarska i Kraljevina Jugoslavija. A onda 1945. dolaze na vlast “Oni”, jedna potpuno nova garnitura. Otimačinu proglasiše nacionalizacijom za dobrobit društvenog vlasništva u bratstvu i jedinstvu nove države. Ali ne možeš zlo radit’ a dobru se nadat’. Poruši se grad, pa tako i Mikačića kuća. Ameri to smiriše, slično kao 1945. A sada tek stupaju “Ovi” pravi na scenu. Što nam paše od “Onih” ostavit ćemo, a što nam ne paše mi ćemo po svome – perfektna kombinacija'', ranije je izjavio medijima Adam Mikačić.

Sve su im oduzeli…

Pita se na osnovu kojega prava, činjenice ili nekog drugog regulatora bilo tko može poduzimati bilo koje transakcije i raspolagati tuđim vlasništvom.

Božo Ćorić iz Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara za Bljesak.info je ispričao kronologiju o ovoj kući, koja je bila dostupna iz službenih papira.

''Njegov dedo i dva brata su bili vlasnici te kuće. Poslije toga su je partizani oduzeli '45. godine. Sve su im oduzeli i dali im dva stana u toj zgradi, ali ne kao vlasništvo već kao stanarska prava, čak su i kiriju plaćali. Tamo negdje početkom osamdesetih, za taj jedan stan Skupština Opštine Mostar donosi odluku da im daje u trajno vlasništvo. Oni to knjiže u gruntovnicu i jedan od tih suvlasnika prodaje stan i to je neosporno. Međutim taj drugi stan, oni su imali stanarsko pravo prije rata i oni su podnijeli zahtjev i mi smo im priznali to stanarsko pravo. I sad sami od sebe moraju to otkupiti'', pojašnjava Ćorić, dodajući kako je Grad, kada je obnavljao Mikačića kuću, uveo stanare i obavijestio i obitelj Mikačić, da bi netko trebao doći da preuzme ključeve i podnese zahtjev da otkupi stan kao i ostali stanari.

''Međutim od njih nitko nije došao. Trenutno nema denacionalizacije, i čitava zgrada im se ne može obeštetiti. Trebaju doći, preuzeti ključeve da se uvedu u posjed, ili ako ne mogu doći, ovlastiti odvjetnika da na ime tebe podnese zahtjev da otkupiš taj stan za certifikate, i da ga uknjižiš. I time bi završili ovaj povrat. A denacionalizacija, povrat obeštećenje - to kad se Zakon donese. Iako, u Zakonu iz 2008. koji je donesen o prodaji stanova navedeno je da je omogućeno da se otkupe nacionalizirani stanovi, tretirano je obeštećenje, međutim to je dva puta na palo na Ustavnom sudu. Međutim novog rješenja nema'', kazao je Ćorić.

Neka to dokazuje na sudu

Obitelj je pojašnjava, imala nešto kao vlasništvo, a pretvoreno je u stanarsko pravo i to je radila Skupština opština Mostar.

''To je činjenično stanje; ima potpisano da je iznajmio stan da ga koristi i plaća kiriju. Mi smo ga tretirali kao i ostale stanare tu. Podnio je zahtjev za povrat i priznajemo stanarsko pravo'', rekao je.

Komentirajući navedeni krivotvoreni potpis, Ćorić je kazao kako ne može njegov odjel osporavati vlasništvo, ako obitelj može i želi neka to dokazuje na sudu.

''Ako dokažu na sudu da je krivotvoreno 1987. godine i da su vlasnici super, odmah se knjiži stan i svima lakše'', zaključuje Ćorić.

Iz odvjetničkog ureda Ćupina, koji zastupa obitelj Mikačić u ovom slučaju, također su ispričali kronologiju, te što će na idućem sastanku tražiti od Grada.

''Idemo u Odjel za društvene djelatnosti da vidimo modus rješavanja ovoga problema tj. da se bivši vlasnici obeštete. Prema Zakonu o prodaji stanova na koje postoji stanarsko pravo bivši vlasnici nacionaliziranih stanova imaju pravu na dodjelu ili zamjenskih stanova ili pak da im se isplati novčana naknada za te stanove. S obzirom na to da u ovoj zgradi, stanovi su vraćeni prijeratnim stanarima odnosno nadograđen je sprat za vlasnike zgrade Ćiro. Sada nije to ništa sporno, međutim sporno je to što naše stranke, kao nasljednici vlasnika te zgrade nisu obeštećeni, odnosno nisu im dodijeljeni zamjenski stanovi niti im se isplaćuje novčana naknada'', pojašnjeno nam je iz odvjetničkog ureda.

Vlasništvo i stanarsko pravo

Sada su, kaže, podnijeli zahtjev Općini Mostar za dodjelu zamjenskih stanova.

''Međutim sporno je to što je Grad ranije prodavao neka tri stana u svom vlasništvu. Zašto ih nije ponudio obitelji Mikačić da ih obešteti? Prilikom nacionalizacije su izuzeta dva stana. Jedan od tih stanova je bivši vlasnik prodao, drugi stan je ostao u vlasništvu gospodina Adama i njegove sestre. Oni traže da im se vrati taj stan. Grad tvrdi da je na tom stanu postojalo stanarsko pravo u korist gospodina Adama. Izgleda da nema tih papira da je gospodin Adam podnio za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo. Međutim oni podnose ovdje zahtjev kao vlasnici stana. Oni kao vlasnici stana žele povrat stana, a ne kao nositelji stanarskog prava'', pojašnjeno je iz ovog odvjetničkog ureda.

Odvjetnik navodi kako nema logike.

''Taj stan je izuzet iz nacionalizacije, ostavljen je njima u vlasništvo, zašto bi netko zaključivao da bude nositelj stanarskog prava na nečem što je vlasnik. Nema logike. Međutim jasno piše u rješenju da se izuzima iz nacionalizacije. Jedan stan je prodan, bivši vlasnik ga je nekome prodao, vlasnici su stana i traže povrat kao vlasnici stana a ne kao nositelji stanarskog prava. Obitelj prihvaća obeštećenje od grada, oni hoće s obzirom na to da je zgrada obnovljena taj stan. Na ovim drugim stanovima što su ljudima dodijeljeni kao nositeljima stanarskog prava, nema smisla da se nadograđuje jedan sprat za nositelje stanarskog prava u Ćirinoj zgradi, a njima kao vlasnicima ništa. Oni traže ili zamjenske stanove za ovih 19 nacionaliziranih stanova; ukupne površine 2700 kvadrata ili pak obeštećenje'', kazali su nam odvjetnici obitelji Mikačić, dodajući da ako se ne postigne dogovor, sudskim putem će tražiti svoja prava dalje.

Podsjetimo, obnovu Mikačića kuće, jednog od niza objekata stradalih u ratu financirao je Grad Mostar. Na nadograđenom trećem katu ukupno je deset stanova koji su ponuđeni stanarima nositelja stanarskih prava iz zgrade Ante Starčevića br.1. poznatije kao "Ćiro", koja je srušena zbog izgradnje prometnice.