Najveći dobitnik naftnog rata bit će Kina, gubitnik Amerika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najveći gubitnici naftnog rata između Saudijske Arabije i Rusije su američki naftaši, posebno proizvođači „crnog zlata“ i „plavog energenta“ iz škriljaca, a najveći dobitnik bi mogla biti Kini kojoj bi niske cijene energenata pomoći da brže i efikasnije oporavi svoju ekonomiju nakon epidemije koronavirusa.

Kina je, inače, najveći potrošač nafte na planeti i više od 70 posto svojih potreba za ovom sirovinom osigurava iz uvoza, što je čini i najvećim svjetskim uvoznikom „crnog zlata“. A to što je nakon problema koji je izbio 6. ožujka na sastanku kartela OPEK s nečlanicama ove organizacije – između Saudijske Arabije i Rusije – nafta pojeftinila na manje od 30 dolara po barelu mogla bi Pekingu ove godine da donese uštedu od oko 1.000 milijardi dolara – u odnosu na sumu koju su izdvajali tokom prethodnih godina za uvoz sirove nafte.

Od naftnog rata profitirat će kinesko gospodarstvo

Zemlji koja je prva osjetila udarac korona virusa na nacionalnu ekonomiju to bi posebno prijalo sada, kada epidemija jenjava i državni vrh sve čini da bi ponovo pokrenuo gospodarstvo.

Kinezi su to, uostalom, već najavili prije desetak dana, kada su njihovi analitičari, ocjenjujući da će njihova ekonomija lakše prebroditi trenutnu krizu ako budu kupovali jeftiniju naftu, najavili da će rafinerije u Kini dodatno povećati uvoz naftnih sirovina.

Naravno, ova računica ima osnova samo ako nafta i dalje bude prodavana po cijeni od oko 30 i manje dolara po barelu. A u situaciji kada se epidemija koronavirusa u Europi, Americi i ostatku svijeta tek rasplamsava, teško je vjerovati da će nafta poskupiti. Čak i ako su se Saudijci i njihov princ prestolonasljednik Muhamed bin Salman dozvali pameti i shvatili da je inaćenje s Rusijom oko određivanja budućih proizvodnih kvota sirove nafte i kontraproduktivno.

„Mijleko je već prosuto“, kaže stara poslovica, tako da će i pored sve spremnosti Rusa da sjednu za stol i pregovaraju s vrhom kartela OPEK i dogovore se o budućim zajedničkim potezima biti veoma teško „podići“ cijenu nafte na nivo koji je imala početkom ožujka. Jer Saudijska Arabija i bliskoistočne zemlje, koje su je podržale u povećanju proizvodnje i snižavanju cijena za isporuke nafte nakon 1. travnja doprinijele su prezasićenju tržišta. A tražnja za naftom je pala zbog prekida ili svođenja na minimum avionskog, putnog i željezničkog prometa.

Virus je najprije zaustavio turiste, potom tvornice, ljudi su milom ili silom zatvoreni u kućama, djeca ne idu u vrtiće, škole niti na fakultete, zaposleni, uglavnom, rade od kuća, mnoge firme šalju radnike na prinudne odmore, pišu se otkazi… Virus je paralizirao planetu. Svetski ekonomisti procenjuju sveopću recesiju. Krah. Masovna bankrotstva. Težak i dugotrajan oporavak.

Ne treba biti veliki stručnjak pa reći da bi nafta i bez neuspješnih ozujskih pregovora članica OPEK-a s Rusijom i zemljama koje ona predvodi ipak pojeftinila. Sigurno ne odmah. I vjerojatno ne toliko kao što se dogodilo – bar u prvo vreme.

Niske cijene nafte ne odgovaraju proizvođačima

Također je sigurno da negativne posljedice ovog nedogovaranja neće trpjeti samo zemlje proizvođači nafte koje čine OPEK+. Bio je to veliki udarac na američke naftaše, koji su tokom prethodnih nekoliko godina profitirali zbog toga što su se članice OPEK-a uspješno dogovorile s Rusijom da smanjuju svoju proizvodnju i plasman nafte kako cijena ne bi pala na iznose manje od 30 dolara po barelu.

Cijena od i manje od 30 dolara po barelu, dakle, nikome od njih ne odgovara. Ne odgovara jer, sve zemlje izvoznice sirove nafte i prirodnog plina su svoje budžete zasnivale na prihodu od izvoza ovih energenata. Bliskoistočne, zaljevske zemlje čak 90 posto svojih budžeta pune izvozom nafte i plina.

Ti dogovori rezultirali su cijenom nafte koja je u pojedinim momentima bila oko 70 dolara po barelu. Prošlog mjeseca je bila između 50 i 60 dolara. Za Saudijsku Arabiju, koja je priželjkivala cijenu od 80 pa i 85 dolara to je bilo malo ali, ipak prihvatljivo (mada je njihov „Saudi Aramco“ prošlu godinu završio s minusom od 20 posto u odnosu na rezultate poslovanja tokom 2018. godine). Čelnici ruskih naftnih kompanija mogu izdržati i cijene niže od 30 dolara po barelu. Ruski budžet projektiran je na cijeni barela od oko 40 dolara.

Amerikanci su zahvaljujući dogovorima u okviru OPEK+ povećali proizvodnju nafte i plina iz škriljaca, povećavali svoj izvoz plina, a ponovo su počeli i s izvozom sirove nafte (posle četiri desetljeća embarga). Međutim, američki naftni sektor sada je u velikoj krizi. Pogotovo mali proizvođači iz škriljaca, kojima prijeti bankrot.

Kina već ponovo podiže svoje gospodarstvo. Prije američko-kineskog trgovinskog rata, koji je prekinut negdje u vreme izbijanja epidemije u Kini, čekalo se da kineska ekonomija postane broj 1 na planeti.

Oporavak kineske, bit će i oporavak sveske ekonomije

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) navodi da kineska ekonomija danas čini 17 posto svjetskog bruto društvenog proizvoda (BDP), obim trgovinske razmjene s Kinom čini 35 posto ukupnog obima međunarodne trgovine, a 80 posto globalne farmaceutske industrije zavisi od Kine i njene proizvodnje.

Sa cijenom nafte od oko 30 dolara po barelu Kina će mnogo jeftinije nadomjestiti zastoj od tri mjeseca, koliko je trajala epidemija. I biti pripremljena za novo nadmetanje sa SAD.

A da ironija bude veća, kineski gospodarski oporavak nakon ekonomskih teškoća koje im je nanijeo koronavirus može biti i kotač ostatku sveta, pogotovo SAD, da brže izađu iz recesije, prenosi sputnik.