Nepoznata budućnost kopa Vihovići u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U petak 5. lipnja je službena primopredaja radova na kopu Vihovići po Ugovoru za izvođenje radova, potpisanog u studenom 2013. godine.

''Usluge koje se još izvode do završetka Projekta su definirane u Ugovoru za monitoring podzemnih uvjeta na području Vihovići'', rekla je za Bljesak.info Željana Vučić, rukovoditeljica Jedinice za implementaciju projekta Vihovići Mostar-II faza.

Konačna namjena, regulacijski plan, sredstva za daljnje financiranje radova na području i drugi odgovori koje smo potražili, kako govori Vučić, su isključivo u nadležnosti Gradskog vijeća koje ne postoji. Na upit oko zagađenja, bacanja lijekova, deponiranja otpada voditeljica projekta ističe kako je ovo veliki problem cjelokupnog područja Grada Mostara i na toj razini Grad treba ovaj problem rješavati.

''Ispitivanje vode nije planirano ovim projektom, pa o tome ne mogu ništa reći, ali je jezero nastanjeno ribama i pticama koje mogu ukazivati da je voda ispravna. Ono što sam ja predložila, a drugog izbora nisam imala, da se na prilazima područja Vihovići postave iskopani veći komadi kamena da bi se spriječio dovoz otpada kamionima'', govori Vučić te dodaje kako je područje kopa za vrijeme radova bilo dostupno javnosti, samo ne u vremenu miniranja.

''Projektni sporazuma je proistekao iz Sporazuma o konsolidaciji reprogramu duga BiH prema SR Njemačkoj. U projektu SR Njemačku zastupa KfW, Frankfurt na Majni, a BiH zastupa Ministarstvo financija i trezora kojeg predstavlja FMF, a grad Mostar je preko jedinice za implementaciju realizirao projekt. Vrijednost projekta je 3.579.501,22 KM, iznos je osiguralo FMF+ PDV koji se plaća iz proračuna Grada Mostara, a pošto se radi o međunarodnom ugovoru ta sredstva se vraćaju u proračun Grada Mostar'', rekla je Vučić te istaknula kako će sredstva koja su osigurana navedenim sporazumom biti potrošena do kraja 2016. godine, a koliko je ona upoznata novih financijera za sada nema.

Podsjećamo, dolaskom Austrougarske vlasti u Mostar početkom 20. stoljeća započinje eksploatacije ugljena, i to otvaranjem okna Suhi dol, dubine 20m, na lijevoj strani obale rijeke Neretve. Ovo okno je eksploatirano do 1918. godine.

Iduće godine 1919. počinje ozbiljniji razvoj rudarstva u Mostaru otvaranjem Stare jame koja radi sve do 1962.g., a rudarski kop Vihovići se otvara 1963. godine. Rudnik Mostar je u razdoblju od 1919. - 1992. proizveo 11 milijuna tona ugljena, od čega se na rudarskom kopu Vihovići u razdoblju 1963. - 1992. proizvelo 3,5 milijuna tona ugljena. Ugalj iz Mostara se plasirao na domaće tržište za potrebe domaćinstava i industrije. U to vrijeme ugljen je bio osnovni energent, i na taj način je odigrao ključnu ulogu u gospodarskom razvoju cijele mostarske regije.

Sredinom 20. stoljeća primat u energentima preuzima nafta. Rudnik zahvaljujući sve manjoj potražnji ugljena na tržištu i zastarjelom načinu upravljanja i eksploatacije od nekadašnjeg giganta postaje gubitaš. Početkom 'devedesetih' godina prošlog stoljeća poduzeće Rudnik Mostar je na rubu egzistencije. Iako je prema važećim zakonskim propisima Rudnik Mostar bio dužan poslije završetka eksploatacije ugljena devastirani rudarski prostor dovesti u stanje zatečeno prije početka eksploatacije zbog ratnih i poslijeratnih događanja to se nije dogodilo.

Početkom 1990-ih proizvodnja je obustavljena, oprema uništena a imovina potpuno devastirana. Prostor rudnika Vihovići dugogodišnjim radom površinskog kopa biva potpuno degradiran i doveden u vrlo nepovoljno i izuzetno nesređeno stanje. Po cijelom prostoru kopa stvorene su nestabilne deponije jalovine koje su narušile prirodni izgled i ambijent ovog prostora i stabilnost tla te stvorile preduvjete za nastanak klizišta. Etažni platoi na kopu nisu dobro oblikovani niti su međusobno uredno povezani.

Kraterski dio kopa ostavljen je bez prikladne i funkcionalne forme, a na njemu formiralo jezero površine preko 7000 m2 i prosječne dubine 35 m. Jezero je omeđeno nestabilnim terasama sa oštrim, nepristupačnim liticama. Na lokalitetu neposredno iznad jezera kao posljedica rudarenja se javlja fenomen gorenja ugljena u sloju na dubini od oko 85 m. Gorenjem ugljena emitira se velika količina otrovnih jamskih plinova: metan, ugljik monoksid, ugljik dioksid i drugi, koji su ugrozili čitavu mostarsku kotlinu.

Da bi stanje bilo još gore u kasnijem razdoblju (pa i danas) kop Vihovići je stanovnicima Mostara služio i kao divlja deponija najrazličitijeg otpada, a u razdoblju od tri godine je služio i kao deponija gradskog komunalnog otpada na kojem nisu primjenjivane nikakve mjere zaštite okoliša. Procjenjuje se da na Vihovićima ima oko 350.000,00 m3 odloženog otpada.

Zbog teške financijske situacije aktivnosti na sanaciji započinju tek 2005.godine, a 2007. je urađena Studija izvodljivosti sanacije rudarskog kopa Vihovići, koju je napravio njemački konzorcij "Fichtner-dplan-Harbour Dom". Studijom su predložene faze sanacije: Istraživanje i gašenje ugljenih požara, izgradnja bypass sustava radi sprječavanja kanalizacijskog zagađenja jezera, ograđivanje područja i izgradnja pristupne ceste, te rješavanje otpada.

Projekat sanacije rudarskog kopa Vihovići financira se preko reprogramiranja duga, od 40 milijuna KM Bosne i Hercegovine (odnosno bivše SFRJ) prema Saveznoj republici Njemačkoj, kroz pretvaranje ovog duga u ekološki korisne projekte (tzv. dug za prirodu). Ovaj dogovor je postignut između vlade BiH i Njemačke banke za obnovu i razvoj (Kreditanstalt für Wiederaufbau, KfW).

U ožujku 2008. su započeli istražni radovi za gašenje požara u podzemlju, a u razdoblju 12/2009 – 07/2009 vršeno je gašenje požara injektiranjem rastvora vode sa pepelom i pijeskom. Izvedeni su i ostali radovi sanacije predloženi Studijom izvodljivosti. Prvi rezultati monitoringa stanja u podzemlju su pokazali da su požari uspješno ugašeni, no mjerenja 2012.godine su pokazala da proces izgaranja ugljena ipak nije u potpunosti neutraliziran, što je rezultiralo drugom fazom sanacije.

Aktivnosti na drugoj faza sanacije su započeli 2011. godine, u kojoj sudjeluju: Grad Mostar, kao investitor, konzorcij Ecoplan d.o.o. Mostar - OIKON d.o.o. Zagreb i Fichtner Water & Transportation GmbH“ kao konsultant te Hering d.d. Široki Brijeg kao izvođač građevinskih radova na sanaciji i Integra d.o.o. Mostar koja izvodi radove monitoringa stanja u podzemlju.

Ciljevi druge faze sanacije rudarskog kopa Vihovići su: Oblikovanje i sanacija područja tako da prodor kisika u podzemlje bude sveden na minimum (tj. minimizirati mogućnosti samozapaljenja ugljena), profiliranje i osiguranje strmih litica i padina na području kompleksa i priprema područja za buduće korištenje. To znači da su sjeverne strme padine sa otvorenim pukotinama ublažene do nagiba od oko 30º građevinskim radovima iskopa. Novo-oblikovane površine su pokrivene sa slojem prosijane zemlje (sprječavanje protoka kisika) i zasijane travom radi sprječavanja erozije. Također su formirani horizontalni, vertikalni i obodni kanali za prikupljanje oborinskih voda, zbog sprječavanja erozije. Južna litica uz jezero, i uz stambene kuće, je stabilizirana izgradnjom platforme sa dvije horizontalne berme (57 m.n.m i 63 m.n.m.). Platforma uz južnu liticu je izgrađena materijalom iz iskopa sa sjeverne strane. Građevinski radovi su započeli u svibnju 2014. godine, a završili u svibnju ove godine.